Ljubo Ruben Weiss

Okupio je "lepi Nadan" dio svog harema, i pred uključenim TV kamerama dao povijesnu izjavu: "Ha,hm, često muž posljedni sazna!" Da li je on šef HGK i gospođi Zdenki Peternel, ili muž?? Mnogo toga podnosim, ali tu ciničnu šalu, nikako! Ako nije znao što mu radi desna ruka, šefica kabineta, onda je totalno nesposoban, ako je znao a nije ništa poduzeo, opet je odgovoran i zreo za ostavku, ali i istragu. Revizija HGK je našla da je poštovana procedura... procedura krađe, varanja i laganja. Vratimo se malo unatrag, imajte strpljenja, tekst je uistinu predug, ali prisjetite se:
-----------------
ih nula:

Kada sam prije nekoliko dana vidio najavu da će gost Nedjeljom u dva biti Nadan Vidošević (rođ. 1960.), predsjednik Hrvatske gospodarske komore, pomislio sam pisati Aci Stankoviću i protestirati zbog poziva ovom političaru i poduzetnika kojeg doživljavam kao jednog od najodgovornijih za stanje u gospodarstvu Hrvatske, ali i za dramatično socijalno stanje u kojem se Hrvatska danas nalazi. Doživljavam ga kao jednu vrstu simbola, kao prototip onih beskrupuloznih osoba koje su se vinule u visoko društvo, i koje čine ono što uporno ponavljam - hrvatsku pseudo odnosno kvazi, odnosno lažnu elitu.
Onda sam pomislio da bar pišem Stankoviću molbu da ga pritisne delikatnim, oštrim pitanjima što je Stanković i učinio. Razgovor bi trebalo pogledati još jednom i analizirati zapravo ključne stavove gospodina Nadana Vidoševića koji, ne zanemarimo, mogu u velikom dijelu gledališta pobrati i veliki pljesak.
Odustao sam i od toga jer sve češće dolazim do krajnje pesimističkog i vulgarnog zaključka: manje - više sva naša pisanja su u ovoj zemlji jalov angažman, pišanje protiv vjetra koje se autoru vraća zamalo u lice i samo pogoršava uvelike prisutnu depresiju. Autizam ove lažne elite je poprimio takve razmjere da je zapravo najpametnije zašutjeti – jer, da parafraziram Adrića, dolazi opet vrijeme da pametni zašute, da glupi huškaju na rat ili u najmanju ruku, na oružane sukobe, a fukara se i dalje bogati na račun naroda (građana) koji su na razini većinom retrogradne političke, ekonomske socijalne i kulturne svijesti, recimo – sredine 18 tog stoljeća! Jer, kako objasniti banalan i slikovit primjer da se u Trećem dnevniku HRT-a pita odvjetnika Veljka Miljevića da li smatra da je danas ljubljenje na javnom mjestu - protuzakonito djelo???
PUT U „VISOKO“ DRUŠTVO?
Dakle, taj Nadan Vidošević s osmijehom na licu objašnjava nam kako je započeo svoju karijeru, odnosno svoj uspon, (od referenta do župana preko zastupnika u Saboru, do najmlađeg ministra...) da bi danas bio jedan od najbogatijih ljudi Hrvatske, i pri tome stalno se pozivajući na zakone koji su mu omogućili prvo jedan, pa drugi, pa treći stan (s tim da vile svoje ili žene ili majke, nisu spominjane, kao i hacijenda odnosno ranč), da bi onda vehementno objašnjavao zašto Gospodarska komora u vremenu sveopćeg gospodarskog kolapsa kupuje umjetničke slike i uređuje svoje reprezentativne prostore u Zagrebu, po županijama i u inozomstvu, uspoređujući se ni manje ni više nego - biskupom Strossmayerom i njegovim mecenatskim i kolekcionarskim djelovanjem.
A do sada nije demantirana informacija objavljena u Jutarnjem listu koja se odnosi na to kako je Marija Tudor Vidošević zapravo postala jedna od najbogatijih hrvatskih umirovljenica? Novinarka je pokušala doznati od nje same, ali Vidoševića glasnogovornica tada je objasnila "Ne bi, nije javna ličnost."
Marija je, tada u 72. godini života, s mirovinom od oko četiri do pet tisuća kuna (koju su procijenile njezine bivše kolegice s posla), odlučila krenuti u poduzetničke vode. Tako je 2005. osnovala tvrku BOR HZA d.o.o. Tvrtka ima temeljni kapital od 2,5 milijuna kuna. Dosad je otkriveno da tvrtka u svom vlasništvu ima tri atraktivne vile na Jadranu. Dvije su u Nemiri kraj Omiša - vile ‘Ina’ i ‘Marija’, a treća je u Dubrovniku, svega tri minute daleko od Pila - vila ‘Hana’ s pogledom na Lovrijenac. Posjeduje Marija Tudor Vidošević i parcelu od 1200 četvornih metara s kućom od 700 četvornih metara na Prekrižju, kao i stanove po Zagrebu i Splitu te jahtu... Pisalo se da jahta vrijedi milijun i pol kuna, ali tu su cijenu iz Vidoševićeva stožera, u vrijeme izborne kampanje za predsjednika RH, demantirali kao pretjeranu...
VIDOŠEVIĆEVE ZASLUGE?
I stalno je Vidošević u Nu2 naglašavao svoje zasluge – od spašavanja Dalmacijacementa preko spašavanja Hajduka, do otvaranja tržišta u Bosni i Hercegovini, Rusiji itd. a evo, sada bi trebalo ispasti, spašavanja hrvatske kulture, posebno likovne. U pojedinim trenucima tog mučnog razgovora isključivao sam se i ne znam da li ga je Stanković pitao ima li taj Nadan i svoju privatnu galeriju slika – naime, družeći se malo sa slikarima zamijetio sam običaj da se dobrom kupcu pokloni koja slika manjeg formata, napravi portret kupca ili člana obitelji kupca i sl. Već kada smo zapeli kod tih slika, da li ih je Hrvatska gospodarska komora kupovala odlučujući o kupnji na nekom savjetu, ili je odluke o tim kupnjama donosio "Nadan lepi", sam??
Naime, kako je cijela ekonomija od 1991. sazdana na načelu društveni – državni novac (u slučaju HGK, novac članica, gdje članstvo nije dobrovoljno nego zakonski prisilno!) a odluke moje, i kako, kao svuda u svijetu, kada se neki tajkun ili čak tajkunčić domogne viška para, počne se prikazivati mecenom ili čak dobrotvorom, ništa tu novoga i spektakularnoga nije otkriveno. Naše gospodarstvo funkcionira kao ono gdje su najunosniji poslovi, poslovi s državom ili oko države ( institucije koje sjajno žive od parafiskalnih nameta i sl.) u biti, poslovi s TUĐIM novcem, ne svojim, normalno je da se onda tim novcem gospodari po osobnom ćeifu, a ne po svrhovitosti i korisnosti za zajednicu. Gospodarstvo i politika u nas funkcioniraju nerijetko na izravnom sukobu interesa i nije slučajno da čak godinu dana to Povjerenstvo u RH ne djeluje. Jer, ovaj gospodin koji je 1984, diplomirao ekonomiju u Splitu, već 1995. dolazi na čelo HGK i počinje iste godine obnašati dužnost predsjednika Uprave „Kraš“, d.d.
Nadan Vidošević bio je i kandidat za predsjednika RH i može li se zamisliti kako bi izgledala Hrvatska od 2010. da je on postao predsjednik
(Pantovčak bi bio vjerojatno pretvoren u najvredniju galeriju u Hrvatskoj??), mada ni izabrani dr. Ivo Josipović baš nije do sada dao sasvim uvjerljiva objašnjenja o svojim stanovima i ukupnoj imovini kojom raspolaže on i njegova obitelj, kao i o svim elementima financiranja izborne kampanje.
Da se ne bi krivo razumjeli, ništa nemam protiv stjecanja materijalnih dobara za sebe i svoje obitelji, nemam ništa ni protiv bogatstva, a osobito cijenim duhovna bogatstva pa i poticanje kulture mecenatstvom, ali neka to bude moralno neupitno, a ne samo u skladu sa zakonima.
Jer, ne zaboravimo u vrijeme staljnističkih čistki u SSSR-u, ova država je imala jedan od najboljih Ustava na svijetu, a manje-više svi zločinački pothvati u vrijeme naci-fašizma imali su zakonske podloge, sve do rasnih zakona.
VRIJEME PADANJA MASKI?
Ukratko, prisustvujemo demaskiranju onih koji su najmanje 17 godina s nešto znanja i okretnosti priskrbili si toliko da bar dva naraštaja poslije njih, ukoliko ne budu rasipnici, mogu komotno živjeti ne radeći ništa! Stoga, ono Vidoševićevo buđenje optimizma – kako s malo znanja i malo sreće Hrvatska može dobro živjeti - je obična parola jer dobro se može živjeti u većini tek onda kada nas predvodnici, - a to je vlast, to su pojedinci – počnu razmišljati i govoriti o moralu, a ne samo o zakonitosti. To se odnosi i na Kajina, Keruma, Karamarka, Čačića, Milanovića, Bandića, Biškupića, Ćesića Rojsa…. sve one koji su osamostalili Hrvatsku da bi osamostalili i pofutrali sebe, svoje najbliže i naravno, nasljednike, te doveli zemlju do takvih previranja da dvije eksplozije mogu biti samo uvod u eksploziju „poniženih i uvrijeđenih“.
A Stanković, da bi bio još uvjerljiviji trebao je gospodina stručnjaka za brzo napredovanje u ka rijeri i brzo bogaćenje ipak preciznim brojkama upozoriti na pad BDP-a, pad potrošnje, rast nezaposlenosti odnosno stečajeve ili, ukratko rasap hrvatskog gospodarstva kojem se nije dovoljno suprotstaviti nekim deklaracijama i upozorenjima vladi ili javnosti, nego, ili žustro raditi na preokretu, ili, ukoliko je morala i časti, povući se s dužnosti. Jer, sutra, u žestokoj inventuri protekle 22 godine moglo bi se dogoditi da Nadan i drugi Nadani dobiju prolaznu ocjenu, i da im kupovanje slika bude itekako važna olakotna okolnost!
Naravno, na Stankoviću je da brzo reagira i na, primjerice, izrečenu nebulozu da Hrvatska nikad u povijesti nije imala tako dobru međunarodnu političku situaciju i da strani investitori žele investirati kod nas, ali ne investiraju jer mi nismo sposobni ni za vlastite građane stvoriti uvjete da investiraju vlastiti kapital, da priupita što znači "kupujmo hrvatsko" (da, građani trebaju kupovati hrvatsko kada nađu stranu robu iste kvalitete i iste cijene ), zatim, kada komentira odnose vlade i guvernera, ali ne i odnose vlada i HGK kroz posljednjih 17 godina kada je služio i Račanu, Sanaderu, Kosorici...
Vjerujem da ipak za većinu čitatelja ovog zapisa nije ništa novo ako zaključim: ma koliko „lepi Nadan“ svoj nastup upakirao u naoko razložna objašnjenja i mirno, čak sa osmijehom, podnosio žaoke Stankovića, čak nam na kraju nudio i optimizam, nije mu za vjerovati, kao i velikoj većini hrvatske pseudo, kvazi odnosno lažne elite.
Jer, ona je, uz časne izuzetke, sastavljena od moralnih nula!
------------------------------------------
Likujem li?? Ne, ne veselim se kada ikone padaju, ali samo se pitam ima li ikakve vajde od naših pisanja??? Da li je itko od nadležnih u to vrijeme, u USKOKU i drugim službama koje primaju PLAĆU, sasvim pristojnu plaću, početkom ove godine pročitao ovaj tekst, ali i nekoliko drugih sa sličnim upozorenjima? Ovo, stoga, i nije priča o Nadanu, ovo je, vjerojatno priča o tuđmanovštini, sanaderovštini, kerumovštini, čačizmu, zokizmu, hrvatskoj pseudoeliti, priča o propasti, o nama koji, većinom, spavamo narkotičkim snom!
Sve mogu podnijeti, ali taj cinični smijeh gospodina Nadana, nikako! Nadam se, baš se nadam, ne zlurado, da će Nadanu taj smijeh prisjesti!! Jer, dok je njemu do ciničnih šala i smiješnih izjava (nemamo relevantnih podataka, zatečeni smo, ali HGK funkcionira, izaći ćemo iz svega još jači...), nekome drugom ponestaje kruha i mlijeka, rasprodaje sve što je za rasprodati, pada u dužničko ropstvo i sluganstvo strancima, pada u duhovnu i materijalnu bijedu!Neće valjda biti i ovaj puta po onoj VRANA VRANI OČI NE VADI! Na redu su istražni organi, USKOK... formula je stara i već podosta pohabana: NEKA INSTITUCIJE RADE SVOJ POSAO!

I prije njihova pravorijeka reći nam je - pravo se smije onaj koji se zadnji smije!

Oznake: Nadan Vidošević, teške prijevare, odgovornost, ekonomski kaos, HGK

„Još se nitko nikada nije uspeo, a da prije toga nekoga nije srušio!“ (narodna)

Neki, zovem ih nojevi u pijesku, mogu odšutjeti i otrpjeti koješta, evo, moja persona ne može i piše, uporno piše, mada, bojim se, od pisanja male vajde – oni koji bi trebali čitati ove i slične poruke najčešće ne čitaju, ni latinicu, ni ćirilicu, oni čitaju tek poneki izvještaj sigurnosnih službi, odbijenice iz Bruxellesa, jer tamo manje-više nitko ozbiljan glasove iz Hrvatske ne uzima više za ozbiljno, a kamoli zahtjeve za financiranje projekata, izvještaje o vrijednosti dionica, iz hrvatske diplomacije na brzinu sklepana izvješća u veleposlanstvima, tek letimično materijale za Sabor, i slušaju one rijetke koji imaju njihove specijalne mobil - brojeve. Hrvatska je tri i po mjeseca članica Evropske zajednice, i ničim, ali baš ničim se to u svakodnevici ne osjeća! Dapače, svakodnevica nam je kontaminirana već tri mjeseca i koji tjedan fabulom „Lex Perković“, fabulom INA –MOL, nekim izbornim pričicama o unutarstranačkim izborima u Zagrebu, naklapanjima o raspadu „kukuriku“ koalicije, i tek tu i tamo, o ministrima Liniću i Vrdoljaku, koji „bolje sutra“ predviđaju za neko drugo, odgođeno vrijeme, zaboravljajući da će za koji mjesec polovica mandata Kukuriku vlade. Zar je moguće zaboraviti bombastične najave Radimira Čačića – Zagreb na Savi, fasadizacija, pljusak investicija… da bi ga danas, ni nakon pola izdržane kazne, netko ponovo vidio na istom mjestu PPVRH-a????
RADI SE O ŽESTOKOJ BORBI ZA VLAST
Može biti paničarenje, ali mislim i pišem OTVORENO: u Hrvatskoj se radi o žestokoj borbi za vlast, o širenju atmosfere straha, slične malo onoj u endehazijsko vrijeme, onoj 1971, i onoj 1991.godine. Halo USA, halo Njemačka, halo Rusija, halo Francuska, halo Velika Britanija, imate i svoje brige, ali da ipak malo virnete u naša mala, uska dvorišta??
Problem ćirilice?? Kada je bar sedmero istaknutih hrvatskih književnika, jezikoslovaca, akademika, novinara - publicista… dobilo po sedam minuta na HRT-u i u jednoj tematskoj emisiji govorilo o pismima, jezicima, knjizi…?? Vukovarski antićiriličarski sindrom, utemeljen na promašajima kukurikavaca, na vladanju u Saboru na temelju broja podignutih ruku, a ne na temelju volje naroda, ma kakva ona bila, širi se već esetak mjeseci „lijepom našom“ i sva upozorenja da grupica nacional – šovinista koristi opravdanu bol i traume žrtava Vukovara, njome manipulira, nije nastao preko noći. Da li iza tih upornih i žestokih momaka manje – više čuči povjesničar Putinko, pardon, Karamarko, Ruža Tomašić koja rado proglašava dio građana „gostima“, zaigrana pseudoelita ili tko zna tko, saznat ćemo kada s e otvore, nakon distance, arhivi. Ono što se vidi i bez otvorenih arhiva su deseci stožernika za obranu Vukovara, koji u biti ne brane ni Vukovar ni Hrvatsku, nego im nanose nemjerljivu štetu. Čak ni to nije ovog trenutka najveći problem, svijest o šteti ugledu Hrvatske ne može se očekivati od uzavrelim emocijama preplavljenih stožernika, niti od većine Virovitičana koji emotivno, a ne racionalno tumače zadnjih nekoliko desetljeća – NEMA DIJALOGA SUPROTSTAVLJENIH STRANA, a bez dijaloga neće biti rješenja jer smo u fazi iracionalnog junačenja gdje se ne nazire volja za kompromisom.
DIJALOGA ĆE BITI, NEĆE BITI??
Dobro, zakone valja provoditi, Ustavni zakon o manjinama posebno, ali ima modaliteta za provođenje zakona i njih treba neodgodivo tražiti. Razbijene i skinute ploče počnu se shvaćati ozbiljno tek kada voda dođe do grla i kada više ne pucaju samo ćirilične ploče, već puca pravna država, kada se u zrak diže policajca koji je odbio obavljati svoj posao, kada se teatralno skida vojna odora kao da je sportska trenirka, kada počnu letjeti opake riječi, pa i najgore prijetnje. A te prijetnje iz Vukovara nisu od jučer – čak i amater analitičar da zbroji JAVNE izjave Tomislava Josića, Josipa Klemma, Iljkića i sličnih, uočio bi da to sa zdravim, dozvoljenim, demokratskim prosvjedima veze nema. Da li je netko ozbiljno proučio životni put Tomislava Tome Josića, od Vukovara do logora u Stajićima, do rada u domu za mentalno retardirane u Njemačkoj, do dva promašena braka itd.? Da li je nekome jasno da Josip Klemm, ako hoće, ima iza sebe naoružane zaštitare, koji se u roku od desetak dana mogu pretvoriti u privatnu policiju, da udar na ćirilične ploče, i otkazivanje poslušnosti policije, udar je na ustavni poredak Republike Hrvatske! Pa, ako me sjećanje ne vara firma gospodina Klemma je dala basnoslovnu sumu za prelazak Šarića u Cibonu??
Problem je tragičnih razmjera jer vladajuća politička garnitura, nesposobna je u zamalo dvije godina zaustaviti barem jedan negativni trend hrvatske ekonomije kojoj je konstanta već dvadesetak godina ne stvaranje nove vrijednosti, već rasprodaja do 1991. stvorenih vrijednosti odnosno imovine, firmi, sve do monetizacije strateški važnih auto – cesta, pa do posljednjeg, prodaje prirodnih resursa. A ta vlast se, usprkos izostanku rezultata, bahati, i nema još uvijek odgovarajuće zamjene – zar želimo da nam se vrati tuđmanovština, s mnogim krivo zaoranim brazdama (posebno mislim na kriminalnu privatizaciju!), kerumovština, vesela Jadranka, i sanaderovština, HDZ i njegove hobotnice koje su unazadile „lijepu našu“
Dok ovo pišem ne zna se hoće li Stožer u Vukovaru prihvatiti poziv Milanovića i Freda Matića za razgovorom u Vukovaru, ne zna se kako će se provesti dr. Josipović u Beogradu.
ĆIRILICA JE NAJMANJI PROBLEM
Ćirilica kao problem?? Ajte molim vas?! Srbi u Hrvatskoj kao problem, ajte molim vas!? Problem su oni koji od pisma prave bauk, problem su oni koji nalaze u prepolovljenom broj Srba u odnosu na 1991. dežurne krivce za siromašenje, bijedu, urušavanje socijalne države, a manje-više stoga što ne samo da nisu stvorene nove vrijednosti nego je ta pseudoelita, gradska, županijska, nacionalna, uspjela prenijeti u inozemstvo, po procjeni američkih izvora, najmanje 15 milijardi dolara. Jedan jedini dolar nije Milanović – Čačić - Linićeva vlada vratila u Hrvatsku, nego, potpuno nepripremljena za teška vremena, s čistom improvizacijom zvanom Plan 21, izvodila je iz tjedna u tjedan razna salto – mortala, braneći bar pedesetak neobranjivih političkih postupaka i mjera. I dok mi uhvaćeni u klopku antićirilićarske histerije razglabamo o fenomenima, istovremeno Linić je uzeo nove kredite u USA da ne bi došle u pitanje isplate mirovina, zadnja linija obrane! Paralelno, HDZ je gospodin Karamarko očistio od svake kritičke riječi, za pretpostaviti je stare kanale obavještajnih i paraobaveštajnih struktura obilato je koristio za jačanje svoje pozicije lidera koja će donijeti, što??
Ništa, osim još većeg pritiska na hrvatske Srbe, koje, usput vodi nezamjenljivi Pupovac, kao što su, izgleda nezamjenljivi Čačić, Šeks,Vesna Pusić, Jakovčić; Mamić i na stotine mudrijaša – od medija do sporta - koji smatraju da minimum ostati u politici i javnoj sceni, trideset godina, ili bar instalirati nakon blizu tridesetak godina svoje klonove koji će nastaviti njihovo problematično djelovanje. U krajnjem, neka svi nabrojani, i nenabrojani budu i 30 godina na vlasti, ali da osjetimo da su nam donijeli umjesto olako danih obećanja kakav - takav razvitak, ili ono što stalno slušamo, ali nikako da se dogodi – bolji život!
ŠTO PREDLAŽEM, I ŠTO PREDVIĐAM?
Što predlažem i što predviđam?? Pa nećemo valjda odnijeti gaće na štapu!?
Predlažem strogu inventuru protekle 22 godine, prekid strančarenja, ako treba i promjenu političkog sustava u kojem na čelo kolone neće dolaziti najposlušniji se za zastupnike, vijećnike, znat će se tko im je izborna baza i tko ih može, ako treba, smijeniti, liste kandidata, po mome, bi se birale, a ne imenovaleitd.) Predlažem usmjeravanje na rad učenje, znanje, inovacije, kulturu… Da su se stožeraši usmjerili na to već su mogli sagraditi jednu novu vukovarsku četvrt, proširiti luku na Dunavu, ili bar zaposliti neke od čak 20 000 nezaposlenih u Vukovarsko.srijemskoj županiji! No, lakše je pjevati budničke pjesme, nije isključeno da tu radi i malo alkohol, debele mirovine redovno stižu, pa još da ti ljudi, gledam po izgledu u prosjeku s 45 do 55 godina, i nešto rade?? A što se tiče raspleta, ako se i nađe neki kompromis, za tjedan – dva naći će se novi razlog za marširanje…Što se tiče ćirilice ukoliko budemo živjeli kao radin i pošten narod, s kulturom rada, a ne s kulturom laži i političkog obračunavanja na makjavelistički način, bar u osrednjem blagostanju, a to znači prije svega na novim radnim mjestima, kao zadovoljni pojedinci i obitelji, pitanje ćirilice bit će nam zadnja rupa na svirali.
Ali, dok svirala šuti, ćirilica nam je prva rupa koja zapravo guta materijalno, zdravu pamet, vrijeme i – nadu!
-----------------
Napomena:Tekst sa sličnim tezama objavljen je ovih dana na nekoliko portala. U noći od srijede na četvrtak kada pišem ovu "napomenu" zna se da je zakazan razgovor premijera Zorana Milanovića i Stožera u Vukovaru, za danas, četvrtak. I dalje mislim da bez dijaloga neće biti smirivanja situacije, ali ima znakova da razgovorima tenzije se neće smiriti. Naime, kupovina je to vremena koju rade obje strane jer krajnji cilj tzv. crnog bloka mora biti ipak kad - tad postignut - ostavka Milanovića i raspisivanje prijevremenih izbora za Sabor RH. Tzv. "crni blok" čine Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ("obrana Vukovara" je floskula, jer Vukovar nije napadnut, osim toga ako je Vukovar hrvatski, a jest, koji se to hrvatski karakter grada ima braniti??), i manipulirani branitelji širom Hrvatske, negdje u pozadini su nedvojbeno Katolička crkva u Hrvata i HDZ). Scenarij je vrlo sličan scenariju "splitska Riva". Zbog mnogih katastrofalnih grešaka zamalo u dvije godine vladanja Kukurikavaca prognoza je da će Milanović do Nove 2014. morati podnijeti ostavku. Izmjene Zakona o radu stavit će nasuprot Milanovića ovo malo preostalog i već sada obespravljenog radništva Hrvatske, postavit će se pitanje nije li to izdaja socijal - demokracije i oslabljen i rascjepkan tzv. crveni blok bit će prisiljen na definitivan uzmak pred. tzv. crnim blokom.

Oznake: manipulacije, puž, političke borbe, Hrvatska, nesposobna Vlada, nacional-šovinizam