Iskustva mame Palčića..

Jučer smo ja i moja ljubav krenuli na zaručnički tečaj. Da, nakon svega što smo skupa prošli, moramo se "pripremiti za brak". Da li se to doista može kroz nekoliko sati predavanja? Ne može. Pripremiti se možete samo kroz iskustvo. Mogu li tri sata predavanja zamijeniti sve ono gdje smo se izgradili kao par?! Pa pitam se gdje smo se to izgradili? Ne znam da li je to bilo proživljavanje stresa oko doktorata, šoka u rađaoni, tuge na pokopu našeg Anđela, sreće zbog dolaska doma našeg junaka. Znam samo da smo to sve proživjeli skupa u pravom smislu te riječi. Svaku prepreku, svaku emociju. Vidio je moje suze i strah na odlasku u rađaonu, vidio je milost kad su me doveli k njemu, vidio je tugu na pokopu naše male ljubavi. Vidio je paniku kad je Dominik došao doma. Vidjela sam i ja njega.
Može li me par stručnjaka uputiti na sve te životne prepreke i reći kako se nositi s njima. Pa ne može.
Nitko vas ne može uputiti kako preživjeti trenutke u kojima morate zakoračiti u obdukcijsku salu, jedino vam ljubav pokaže put. Nitko ne može dati recept kako preživjeti vožnju s malenim bijelim krevetićem na vječni pokop do Zadra, ljubav vam pokaže put. Nitko vas ne uči kako biti sretan nakon svega, ljubav vam pokaže put. Da bi ljubav došla do vas i pokazala vam put, trebate biti krhki, otvoreni i slobodni u svakom trenutku. Ljubav je prihvaćanje, voljenje i sigurnost.
Da li smo spremni za brak? Što je brak? Da li se u brak stupa potpisivanjem dva papira ili smo u brak stupili svakim proživljenim trenutkom? Brak je za mene je svakodnevnica, mirna i divlja, sretna i tužna. Brak je ljubav, prihvaćanje i davanje. Kako biti siguran da će brak potrajati? Nema prognoza. Sigurnost je u nama, u svakoj proživljenoj emociji, svakom trenutku potpore, svakom padu i usponu.

Završit ću, za mene najljepšim opisom ljubavi:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi...

Jutros sam se probudila, i osjećala sam se nekako sretnom, mirnom i voljenom. Nije se ništa posebno dogodilo, ali ima nekad tih dana kad me ljubav preplavi. U tim emocijama, razmišljam o ljubavi, odgovorima na pitanja koja nas sve ponekad muče "što je ljubav", "kako ju dohvatiti". Pa odlučila sam pisati kako je ljubav dohvatila mene. Iz svega toga rađaju se i moje definicije i moja viđenja ljubavi.
Uvijek sam vjerovala da će moja ljubav meni doći iz prijateljstva. Srećom, tako je i bilo. Ne shvati čovjek odmah što se događa, ali danas točno znam kada mi je ljubav pokucala na vrata.

Ja i moja ljubav bili smo prvo poznanici, pa prijatelji, partneri, a danas smo roditelji. Ali dok je naš odnos bio u svojim počecima, sjećam se kako me ljubav dohvatila. Sjedili smo vani, i kako je on pušač izašla sam s njim praviti mu društvo. I onda me pitao: a zašto ti ne "zapališ". Kao da je znao da skrivam nešto. Rekla sam mu da imam ponekad tremor ruku i da mi bude neugodno. A on me samo pogledao i rekao, "ma daj". Zapalila sam. Bio je to prvi put da me netko suočio s mojim strahom. Bilo je to naše prvo suočavanje. S njim je bilo jednostavno. Netko je posegnuo za mnom, ljubav me dohvatila.
Ljubav je kad vas netko "VIDI", u pravom smislu te riječi. Vidio je tada mene moj prijatelj, vidio je da uspješno vodim razgovore s društvom. A onda me jednom upitao, a dobro, a što je s tobom "gdje se skriva Miki". I tada mi je ljubav pokucala na vrata.
Nemojte nikad postati "nevidljivi" u očima drugih.

Vidi mene moja ljubav i danas. Ljubav je kad dođeš umoran doma, a on vidi da ti treba vrijeme za sebe. Ljubav je kad vidi da si nezadovoljan i nađe način da te potakne. Ljubav je kad rodiš u najgorem scenariju, a ne osjećaš strah jer znaš da je on tu, onaj s kojim je sve i počelo. Mislim da ljudi zaboravljaju da su prije djece postajali "oni", "par" i da se povremeno treba podsjetiti da je on = ljubav i da su iz te ljubavi došla djeca. Mislim da u svakodnevnici to zaboravljamo.
Ljubav je kad ideš s bebom na Goljak, a tvoj partner dvije godine svoj godišnji planira po tom, da budemo skupa, da se suočavamo s novim strahovima.

Najvažnije, u ljubavi nema maski. Ljubav je kad se "ogoliš" do kraja, svaku tugu, svaku bol i kad ta ranjivost postane vaša snaga i vaš dar. Ljubav je kad pokažeš i onaj tamni dio sebe, a on te prihvati i ti i zavoliš taj tamni dio sebe. Ljubav je i svaka svađa, ali svađa koja na kraju postane kao neki poklon iz kojeg su proizašle neke nove spoznaje i vrijednosti za daljnje putovanje. Ne nosite svađe kao teret.
Ljubav je kad preuzmeš odgovornost za sebe, svoje postupke i kad bez inata dođeš i pružiš ruku nakon svađe. Samo srce puno ljubavi to može napraviti. Ljubav je svakodnevnica, mirna i ugodna.

Absolute begginers.