Jutros sam se probudila, i osjećala sam se nekako sretnom, mirnom i voljenom. Nije se ništa posebno dogodilo, ali ima nekad tih dana kad me ljubav preplavi. U tim emocijama, razmišljam o ljubavi, odgovorima na pitanja koja nas sve ponekad muče "što je ljubav", "kako ju dohvatiti". Pa odlučila sam pisati kako je ljubav dohvatila mene. Iz svega toga rađaju se i moje definicije i moja viđenja ljubavi.
Uvijek sam vjerovala da će moja ljubav meni doći iz prijateljstva. Srećom, tako je i bilo. Ne shvati čovjek odmah što se događa, ali danas točno znam kada mi je ljubav pokucala na vrata.
Ja i moja ljubav bili smo prvo poznanici, pa prijatelji, partneri, a danas smo roditelji. Ali dok je naš odnos bio u svojim počecima, sjećam se kako me ljubav dohvatila. Sjedili smo vani, i kako je on pušač izašla sam s njim praviti mu društvo. I onda me pitao: a zašto ti ne "zapališ". Kao da je znao da skrivam nešto. Rekla sam mu da imam ponekad tremor ruku i da mi bude neugodno. A on me samo pogledao i rekao, "ma daj". Zapalila sam. Bio je to prvi put da me netko suočio s mojim strahom. Bilo je to naše prvo suočavanje. S njim je bilo jednostavno. Netko je posegnuo za mnom, ljubav me dohvatila.
Ljubav je kad vas netko "VIDI", u pravom smislu te riječi. Vidio je tada mene moj prijatelj, vidio je da uspješno vodim razgovore s društvom. A onda me jednom upitao, a dobro, a što je s tobom "gdje se skriva Miki". I tada mi je ljubav pokucala na vrata.
Nemojte nikad postati "nevidljivi" u očima drugih.
Vidi mene moja ljubav i danas. Ljubav je kad dođeš umoran doma, a on vidi da ti treba vrijeme za sebe. Ljubav je kad vidi da si nezadovoljan i nađe način da te potakne. Ljubav je kad rodiš u najgorem scenariju, a ne osjećaš strah jer znaš da je on tu, onaj s kojim je sve i počelo. Mislim da ljudi zaboravljaju da su prije djece postajali "oni", "par" i da se povremeno treba podsjetiti da je on = ljubav i da su iz te ljubavi došla djeca. Mislim da u svakodnevnici to zaboravljamo.
Ljubav je kad ideš s bebom na Goljak, a tvoj partner dvije godine svoj godišnji planira po tom, da budemo skupa, da se suočavamo s novim strahovima.
Najvažnije, u ljubavi nema maski. Ljubav je kad se "ogoliš" do kraja, svaku tugu, svaku bol i kad ta ranjivost postane vaša snaga i vaš dar. Ljubav je kad pokažeš i onaj tamni dio sebe, a on te prihvati i ti i zavoliš taj tamni dio sebe. Ljubav je i svaka svađa, ali svađa koja na kraju postane kao neki poklon iz kojeg su proizašle neke nove spoznaje i vrijednosti za daljnje putovanje. Ne nosite svađe kao teret.
Ljubav je kad preuzmeš odgovornost za sebe, svoje postupke i kad bez inata dođeš i pružiš ruku nakon svađe. Samo srce puno ljubavi to može napraviti. Ljubav je svakodnevnica, mirna i ugodna.
Absolute begginers.
Post je objavljen 02.07.2016. u 14:58 sati.