Iskustva mame Palčića..

Vjerojatno sve mame znaju što je zaštitno cjepivo Synagis - cjepivo koje se daje nedonošenim bebama u sezoni (od studenog do travnja) opasnog respiratornog virusa ili tzv. RSV virusa. RSV je uzročnik blažih i težih prehladnih bolesti, a kod nedonoščadi može biti naročito opasan i uzrokovati bronhiolitis s prestankom disanja.

Kriteriji za dobivanje zaštite: Seroprofilaksa teške bolesti donjeg dišnog sustava prouzrokovane infekcijom respiratornim sincicijskim virusom indicirana je za nedonoščad rođenu u 35. tjednu gestacije ili ranije, koja su na početku sezone izbijanja RSV-a mlađa od 6 mjeseci, odnosno za djecu mlađu od 2 godine koja su 6 mjeseci prije RSV sezone liječena zbog bronhopulmonalne displazije.

I tako, uzimajući u obzir činjenicu da je Dominik 6 mjeseci prije početka ovog virusa imao u nekoliko navrata virusne opstrukcije te da smo bili hospitalizirani i liječeni zbog tzv. bronhopulmonalne displazije odlučili smo u listopadu tražiti preporuku primariusa dr. iz Zagreba. Preporuku smo i dobili nakon što smo dostavili sva otpusna pisma naših hospitalizacija odnosno sve dijagnoze zbog kojih je liječen.
U listopadu, po primitku preporuke zvali smo Split da provjerimo da li imamo pravo na cjepivo ili ne. Uvažena doktorica mi je rekla da moje dijete ne udovoljava kriterijima. Na moje inzistiranje pročitala sam joj preporuku i ponudila da joj pošaljem u Split sve materijale kako bi utvrdili ima li pravo ili ne. Liječnica je to odbila i rekla da čekaju nove uvjete HZZO-a i da zovem nakon sastanka koji se trebo održati krajem listopada. To smo i napravili, rečeno nam je da još ništa ne znaju i da zovemo opet. Zvali smo početkom studenog i prosinca - još nitko ništa nije znao. Prethodni petak, dobili smo poziv iz Splita da dođemo u četvrtak, 17. prosinca u 12. 30 na prvu dozu zaštite i da ponesemo uputnice za svih 6 doza. Bili smo sretni.

I tako, iako je bio radni dan, iako smo i ja i tata morali odraditi svoje smjene u 11. 30 uputili smo se u Split i još ih ljubazno obavijestili da ćemo malo kasniti. Po dolasku u Split dočekala nas je jako neugodna i nepravedna situacija. Iako smo dobili poziv, uvažena lijelnica je na licu mjesta odbila cijepiti Dominika jer prema njenoj procjeni Dominik na to nema pravo. Također navodi, za mene sasvim nepotrebno i neprofesionalno stalna razilaženja u mišljenju sa spomenutim liječnikom. Kao dokaz pružila mi je uvjete HZZO za ostvarivanje prava gdje piše da djeca mlađa od dvije godine imaju pravo dobiti zaštitu ako imaju dg kronične bolesti pluća i ako je bio hospitaliziran unatrag 6 mjeseci zbog dišnih problema (pružili smo joj dokaze o tome, a i preporuku liječnika koji je na osnovu istih tih dokaza i pisao preporuku). No prema njenom mišljenju ona je objektivna i donosi procjenu da moje dijete nema pravo na to zaštitno cijepljenje.

Pitam se kako je to moguće? Kako je moguće da se ne ide s ciljem zaštite djeteta koje se junački izborilo za ovaj život i koji uz sve prepreke diše i hoda. Pitam se zašto se sve svelo na razilaženja u tzv. procjenama. Od kud "pravo" liječnici da svoju procjenu nazova objektivnom, a procjenu primariusa subjektivnom. Liječnici bi trebali raditi u korist djeteta tim više što je riječ o ekstremno nezrelom nedonoščetu s izrazito visokim neurorizikom. Zar ne bi trebalo OLAKŠATI život djeci.
Razumijem da su sredstva ograničena, razumijem da nije bilo možda dovoljno cjepiva, ali ne razumijem zašto mi to tako nitko nije rekao. Još su me i pozvali da dođem, a onda me poslali kući jer tražimo nešto na što "prema njenoj objektivnoj procjeni" nemamo pravo. Sve mi ovo miriše kao demonstracije neke "moći" nad roditeljima i djecom. Ne razumijem zašto se roditelji moraju boriti sa sustavom koji bi trebao raditi za djecu, a ne protiv njih. Liječnica me čak htjela "utješiti" i reći da mi nitko ne garantira da unatoč zaštiti moje dijete neće dobiti upalu pluća. Ali, veća je vjerojatnost da ne dobije, ponavljala sam ja. Meni nije jasno, kako to njoj nije jasno. Kao što sam rekla: lud, zbunjen, normalan.
Ali, čekamo odgovor predstojnika klinike, možda nam on rastumači situaciju. Nadam se. Iako mi je mama uvijek govorila: "nemoj se s rogatima bosti" nema toga što za ovo malo čudo ne bih uradila.

Lud, zbunjen, normalan. :)