Iskustva mame Palčića..

E, da..zakon nas nije predvidio...
Obično nakon rođenja, sretni roditelji idu prijaviti svoju djecu u nadležni matični ured. I mi smo to trebali "obaviti". Sjećam se, 4. 2. 2014. prvi put smo se javili u ured u Splitu da prijavimo naše male blizance. Brzo smo se vratili kući, službenica nam je rekla da "papiri još nisu stigli iz bolnice" i da dođemo drugi tjedan. Nismo tada znali koji će se problemi kriti iza toga. Pa tko je mogao predvidjeti da moj Borna neće biti živ drugi tjedan, tko je mogao predvidjeti da je ovoj našoj državi najvažnije da su roditelji koji se vole ili ne vole "vjenčani". Ako ste vjenačni, zastoja nema. Ako se volite, a niste vjenčani, problemi.
Nakon saznanja da smo izgubili našu bebu, teta iz mrtvačnice nam je objasnila proceduru; morate prijaviti smrt vaše bebe. Nitko vas u tom trenutku ne može poštediti te surove administracije. Nitko vas ne pita "kako ste",, nitko niti ne izrazi sućut. Samo vas zatrpavaju hrpom stvari koje jednostavno morate obaviti. I obavljate, gurate, opet s nekom snagom koju do sada niste imali.
Uputili smo se u isti matični ured, kod iste tete koja nam je prošli tjedan rekla da pokucamo za tjedan dana. Pokucali smo, ali smo sad rekli; mi bi trebali prijaviti rođenje dvoje djece, ali i smrt jedne bebe. Ne znam koliko ste upoznati, ali ja sam samo znala da roditelji ako nisu vjenčani moraju potpisati "izjavu o očinstvu" odnosno izjavu kojom otac potvrđuje da je otac djece.Problem! Niste vjenčani! ZAKON VAS NIJE PREDVIDIO!
Jedno dijete je preminulo, i ne možete priznati očinstvo mrtvoj bebi, ali živoj možete; izjavila je službenica. Dakle, tata blizanaca, sjedi pored mene, priznaje očinstvo Dominiku (živoj bebi), a Borni (koji je živio tri tjedna), ne može. U šoku, sjećam se, rekli smo, ali beba nije rođena mrtva, to maleno biće borilo se junački sa svih svojih 610 grama, puna 3 tjedna. Živio je i disao, živio je i ima tatu.
"Bili smo prošli tjedan kad je bio živ, imamo potvrdu". NE, zakon vas nije predvidio, žao nam je. Izdali su nam rodne listove. Dominik (tatino prezime): upisan u knjigu rođenih kao brat blizanac 1. i Borna Ivan (moje prezime): upisan u knjigu rođenih kao brat blizanac ": PODACI O OCU NISU POZNATI (stoji u rodnom listu).
Otac sjedi pored mene, potpisuje izjavu za prvu bebu, a za drugu ne može. Nisam znala bi li se smijala ili plakala. Smijala sam se, kao da nas je netko prebacio u neku otužnu seriju crnog humora. Plakala sam. Pa moje dijete ima oca. I to ne bilo kakvog ova; oca punog ljubavi. Oca koji je svoga sina sam vozio na svoj vječni počinak. Sjećam, se, imali smo pravo na besplatan prijevoz našeg malog Andjela iz Splita na groblje u Zadru. A njegov tata je rekao: ja neću da ga drugi voze. Mi smo ga donijeli na ovaj svijet mi ćemo ga ispratititi. Naš Andjeo putovao je s nama do Zadra, u svom malom bijelom krevetiću. I nije bilo čudno, nije bilo teško. Bilo je baš onako kako je trebalo biti. Bio je s nama, po prvi put sam, bez aparata, vozili smo se polako do Zadra i mislili, a što će biti s Dominikom, molili Boga da ga braco čuva. Nitko se nije ni sjetio službenice koja je napisala "podaci o ocu nisu poznati". Pa moje dijete ima oca. Odlučili smo, iako je službeno Jurkin, na njegovom vječnom počinku pisat će prezime njegovog tate. I stoji! Borna Ivan Vidaković!
Ali nije mama stala na tome, pisala sam mail Ministarstvu obitelji i gle čuda dobila odgovor nakon pola godine; spremamo se u novu borbu, da naš sin bude iznova upisan u knjigu i da rubrika "podaci o ocu", napokon bude popunjena. Bit će, sigurna sam!
Zakon će predvidjeti neke druge mame u nekoj sličnoj (ne dao Bog) situaciji..