JUDITA
Akadamija dramske umjetnosti 2022. Zajebancija u formi kratkog filma od 7 minuta. Neki oblik studentskog eksperimenta. U principu svojevrsna humoreska neoččekivanih preokreta i situacija. A sve je izgledalo totalno bezveze ništa obećavajuće klasičan dan u studiju i trash hip-hop pjesma rezultirala poprilično blam-moment siruacijom. Nađeno sasvim slučajno, atipičan projekt kratke forme u produkciji akademije dramskih umjetnosti.
Lear i nacionalistički klatež
LEAR..."Moja čvrsta namjera je da svoju starost svih poslova i briga i prenoseć ih na sve mlade snage rasterećen da pužem prema smrti" (Shakespeare)"
Već sam kao dekor ponešto elaborirao o fragmentima predstave.
"Izuzetno komplicirane uloge u smislu njihove kreacije ali neću sad o tehničkim stranama istih fokusirat ću se na interakcije na relaciji kralj Lear i njegove kćeri.
"LEAR-A sad moj tajni plan. Gdje je zemljovid? Obznanjujem da sam podijelio na tri cjeline svoje kraljevstvo. Namjera mi je u starosti riješiti se svih napora i briga i predati ih mladim snagama, dok ja rasterećeno pužem prema smrti. Zetovi moje dragi Cornwall i Albany sad javno svima ću objaviti što kćeri moje će naslijediti, da tako izbjegnem sve prijepore i što poslije moje smrti mogu se pojaviti. I prosci moje kćeri najmlađe koji dugo već na dvoru borave kralj francuski i vladar burgundski, svoj odgovor će skoro dobiti. A sada kćeri moje, kad odričem se vlasti i posjeda i državničkih briga kažite za koju od vas mogli bismo reći da me najviše voli? Tako da mogu biti najvelikodušniji prema onoj koja najviše zaslužuje najstarija si Goneril, govori prva.
GONERIL-Moj oče, ja vas volim više nego u riječ može stati. Više nego svoje oči, više nego zrak, slobodu više nego sve što vrijedno je i rijetko. Kao život sam vas volim kao zdravlje čast, ljepotu, više nego što je ikad neko dijete voljelo svog oca, ljubavlju od koje staje dah, i više još puno više volim vas.
LEAR-Svu ovu zemlju dajem ti, od ove linije do ove, duboke šume plodne njive, rijeke livade ta zemlja pripada samo tebi i potomstvu tvom i Albanyevom. A što mi moja draga Regan moja srednja kći i Cornwallova žena ima reći?
REGAN-Od iste građe ja sam stvorena ko sestra moja,isto vrijedim. Opisala je ona precizno i moju ljubav, samo nije dosta. Jer ljubav prema vama jedini je moj užitak, i jedino u vašoj ljubavi ja sreću nalazim.
LEAR-Ja tebi i svima tvojima trećinu ove zemlje ostavljam u naslijeđe, ni manju niti manje vrijednu od ove što sam dao Goneril. A sada, srećo moja, kćeri najmlađa za čiju ljubav se otimaju kralj francuski i vladar burgundski što možeš reći da bi dobila trećinu bolju nego sestre?
CORDELIA-Ništa, oče moj
LEAR-Ništa?
CORDELIA-Ništa
LEAR-Kako? od ništa nastat će ništa. Govori ponovno.
CORDELIA-Jadna sam, jer znam kako srce preleti u riječi. Volim vas onako kako dolikuje kćeri, ni više ni manje od toga".
Ovo je na sceni priijelomni trenutak kad se stvari zakuhaju. Oni koji nisu gledali predstavu sasvim sigurno su čitali. Learova reakcija na iskrenost najmlađe kćeri rezultira njegovom raspižđenošću i odricanjem od nje jer njegov ego ne podnosi da mu se ne ulizuje kao sestre. Važnije je ulizivanje i njegov položaj, što je još jedan oblik primitivizma, jer sasvim očito-najmlađa kćer kvari sliku o njemu pred
svijetom. Ovdje dolazimo do šireg konteksta u kojem se govorilo u intervjuu, kod Leara je u pitanju zadrtost u kombinaciji sa ekstremnim egom, zbog čega doživi najgori oblik prosvjetljenja. Kasno Marko na Kosovo stiže, zajebale ga kćeri i bliski suradnici zbog superega i konzervativne ograničenosti. "
Lear je kao kralj u prvom redu vođen pozicijom moći-u principu nakon što odstupa s pozicije odriče se najmlađe kćeri koja odbija išta preuzeti. Njemu je to moralna šamarčina ubijen ego jer kao i svi koji su u svojim skučenim umovima-ne znaju mislit van toga i jedino znaju znati svoje. Što je posebno bio zanimljiv slučaj je koncept seciranja današnjeg društva kroz Leara ne nužno po političkom pitanju iako i to uvjetno-više po pitanju bitke za moć i kontrolu. Goneril i Regan od početka su vođene interesom za preuzimanje trona Cordelia nije i to kralja navodi da je se odrekne. Predstava se svodi na njegov život od vrha do dna. A dno nije samo po pitanju pozicije u kojoj je sad. Nisam čitao onda kad je predstava bila izvođena ali naletio sam sad na gomilu plačen(ičk)ih besmislica apropo predstave i nekih pozicija unutar nje.
"Miki Manojlović nježan je i izgubljen stari kralj, koji postupno odskliže na granicu gdje počinje staračka nemoć. A potom u ludilo, jer nije u stanju prihvatiti odgovornost za vlastite postupke. Drama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu vjerojatno je dobila još jednu predstavu za koju će se karte tražiti mjesecima unaprijed, ne zato što bi sama predstava bila genijalna, nego zato što se publika zaželjela kazališta, a ovo je još jedna predstava koju uglavnom uspješno možete servirati širokoj građanskoj publici. Politički napadi s desna očito su proširili svijest koliko je krhko ovo javno kazalište koje još imamo, pa ljudi hrle na predstave dok cenzura ne poguši sve."
Prvo što upada u oči je puštanje magle doduše koristeći neke od činjenica-tipa to da desnica jača ili konretnije:glasnije laje i tendencije su im zabrane kao i zabraniteljima na primjer s razlikom da je ovo pisano koju godinu ranije. Radi se o kazališnom klasiku uvjek aktualnom i bezvremenom u interpretaciji uloga sve izvrsna provjerena glumačke ekipa i to je razlog što je komad bio gledan. Puštanje magle kao metoda manipulacije.
"Osim velikog srpskog i jugoslavenskog glumca Predraga Mikija Manojlovića u ulozi ostarjelog engleskog kralja, novi Kralj Lear u HNK Zagreb u režiji Janusza Kice nudi još nekoliko izvrsnih glumaca i glumica u velikom ansamblu HNK, suzdržanu, elegantnu scenografiju koja odiše veličanstvenošću (Numen i Ivana Jonke) i neuzbudljivo tretiranje Shakespeareova teksta. Kicin “Kralj Lear” dijeli manu drugih uspješnica Drame HNK: neopravdano dugo traje, više od tri sata uz jednu pauzu."
Što je on po nacionalnosti skroz je nebitno i irelevantno pa da bi se to ovako tendenciozno isticalo. Važno je kako je ušao u ulogu, interpretacija glumačka tehnika uvjerljivost. To je ono jedino što se broji. Jebala vas krvna zrnca i njihovo brojenje. Glavna razlika između recimo nas koji smo došli gledat predstavu i njih na primjer je to da je nama-irelevantno pitanje nacionalnosti umjetnost je da spaja a Manojlović je briljirao u ulozi kralja Leara.
Probijanje četvrtog zida u predstavi (sad govorim s vremenskim odmakom pa uzmite s rezervom) se ne događa u prvim minutama iako početne interakcije sve vode tome. Pitanje kraljevog abdiciranja je pčetna premisa što implicira da je to već određeni period plan-ostavit sve kćerima. Poanta je njegov život nakon tog poteza. Nisu ga samo kćeri zajebale preuzimanjem njegove pozicije i manipulacijama zajeb'o se i sam svojim stavom prema najmlađoj kćeri koja je jedina išla iz pozicije iskrenosti.
VIDEO
Elem da se vratim na još neke od fragmenata iz ovog gore.
"Redatelj ostavlja gledatelje u nedoumici kakve je to psihičke strukture Kralj Lear kad se odlučio odreći moći i sve podijeliti kćerima, iako ga nitko i ništa na to nije tjeralo. Zašto vjeruje pretjeranim riječima hvale starijih kćeri, a ne racionalnom izrugivanju mlađe, Cordelije, koja mu na vrijeme pokazuje da ove dvije lažu samo da bi se dokopale što većeg dijela nasljedstva? Zašto ste se uopće udale ako oca toliko jako volite, ruga im se Cordelia, ali Lear ostaje gluh. Da, ljudi vole kad im laskaš, vole kad im ideš niz dlaku. I nama je kao i u Shakespeareovo vrijeme gotovo samorazumljivo da bolje prolazi svilena laž nego istina, ali takvi karakteri se neće odreći moći dokle god im je silom ne istjeraš iz ruku. Jer jako dobro znaju da taj blještavi svijet laske i prijetvornih savezništava, u kojem uživaju slobodni od nelagode autorefleksije, neće preživjeti pad s funkcije i gubitak moći."
Gledao 3 puta od čega 1 online-nikakvih nedoumica predstava ne ostavlja stvari su vrlo jednostavne. Kralj je u godinama i treba tron ostavit svojim nasljednicama. Koliko se baljezga s njegove strane o smrti implikacija je i da je u poznim godinama-a i govorimo o vremenima kad je i život bio kraći. Što bi bila motivacija da odstupi s pozicije kralja ako ne staračka nemoć? A voli kao i svaki lik na poziciji moći-ulizivanja što Goneril i Regan koriste. Cordelia je druga priča čista kontra nego sestre i to je bilo ono resudno-isrenost nema ulizivanja i s njene strane to je za njega bilo ravno izdaji i zato je se odriče. Klasičan slučaj provaljivanja otvorenih vrata postavljaju se dileme kojih nema jer su stvari kristalno jasne.
Ali u priči ima i posrednika ne samo Learove kćeri nego i njihovi odabranici koji imaju korist od Learovog nasljedstva. Grebatorstvo puca sa svih strana a Lear od kralja koji je imao sve sad je klošar koji više nema ništa.
LEAR:
"Zna li me ovdje itko? Ovo nije Lear.
Hoda li Lear ovako? Govori ovako?
Gdje su mu oči? Je'l shvaćanje mu slabi il razbor spava?
-Ha! zar sam budan?
Nisam. Tko mi tu može reći tko sam?
"Naposljetku tragičan sraz između "racionalne" , svjesne namjere o mirnoj smrti i iskustva smrti koje Lear doživljava upravo je sraz između oholog Leara posve uvjerenog u ispravnost svojeg plana, kao i u moralnu ispravnost odbacivanja Cordelije i onog drugog Leara čiju sudbinu određuje potisnuto nesvjesno. U početku i ne slutimo postojanje jednog drugog sebstva nataloženog duboko ispod hipertrofirane kraljevske moći istinskog i autentičnog sebstva koje će nažalost tek krajnje okrutan slijed događaja iznijeti na površinu. Drugim riječima Learova se kraljveska ličnost dovođenjem u rubno iskustvo posve urušava te je putovanje prema smrti istovremeno put k samospoznaji, ali i spoznaji događaja koji su toliko tragični da je smrt doista spasenje"
(Drama drama)
Na ovo se više nema što dodat. U princpiu...dodat ću ne bi bilo svojstveno meni da ne dodam. Predstava je suma sumarum ogledalni princip projekcija Lear-kralj ima neku predodžbu o svojoj starosti-ostavit će vlast kćerima i jebe se njemu-imat će mirnu starost i smrt. Ali koji preokret najmlađa kćer nije ispunila zadani uvjet-nije se ulizivala niti grebala za poziciju i moć njega je to "ubilo" to je ono preko čega se ne prelazi. Sad malo spojla-nakon što se odrekne najmlađe kćeri Goneril-najstarija ga prva otpiše nakon preuzimanja pozicije, ali ima još Regan, samo i s njom situacija ispada identična. život mu prolazii u rekapitualcijama svojih odluka dolazi iz dupeta u glavu da je napravio generalni zajeb kad je otpisao najmlađu kćer. Paradox-u svojim je projekcijama imao mirnu starost a u realnosti nešto sasvim drugo-ironije je što se sam doveo do toga.
VIDEO
Realnost stvari konstantno aktualnih samo s drugim protagonistima i u modernim vremenima. Položaj pozicija moć. To je ono što se broji realna interpretacija i kvalitetna gluma a ne tko odakle gostuje i što je po krvnim zrncima. Na premijeri su pljuštale ovacije a u komentarima standarno pljuštali su nacionalistički obojeni imbecilizmi (a kakvi bi imbecilizmi i bili nago nacionalistički obojeni?)
"Predrag Miki Manojlović,zar to nije neki Srbijanac? Pevač narodne muzike ili što li? "
A neki su obojeni i čistim seksističkim primitivizomom
"Ne kužim ovu Đokić, zar se nije riješila noža za rezanje baklava."
Problem s tim kretenskim izjavama osim što su kretenske i osim što su nacionalističko-šovinističke je i to da se skreće pažnja s važnih stvari (a to je predstava) na irelevantne pizdarije. I to ne bilokoje vrste nego one diskriminatorske. Plitki komentari su od onih gledali nismo-ali sve znamo niti gledat ne moramo dovoljno je da je srbin u zagrebačkom HNK na gostovanju. Dok je meni-i svim normalnim pitanje njegove nacionalnosti iirelevantno. Kako sam naveo jedino što je relevantno je to kako je on odigrao ulogu a bilo je na razini uvjerljivo i moćno. Magija kazališta je ostvarena, uloge vrijeme priča...sve je intenzivno doživljeno i to je jedina stvar koja je relevantna. Pitanje nacionalne pripadnosti u kontekstu kazališta je totalna idiotarija. Leara je u hnk odigrao potvrđeni umjetnik i samo to je ono što je ključno. Da kazalište živi i secira društvo. Suradnja i gostovanja po kazalištima su prednost i tu nema ništa sporno. Ima ako si krele ali onda sebi piši prigovor. Umjetnost spaja ljude nacionalistički klatež s obje strane ih razdvaja. Iz intervjua s Mikijem Manojlovićem pred premijeru 2018.
"S jednim od najvećih glumaca na ovim prostorima Mikijem Manojlovićem razgovarali smo nekoliko sati prije predstave Kralj Lear u kojem igra naslovnu ulogu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Razgovarali smo o svemu pomalo: o politici, o ratu u kojem se krvavo raspala bivša država, o demokraciji, o prvim ljubavima, o vjeri, njegovom odnosu sa Zagrebu...
Manojlović kaže da njegova ljubav sa Zagrebom, koja je obostrana, traje jako dugo. Još od dana kada je bio mlad i zaljubljen, ali je ipak od te ljubavi pobjegao... i to u strahu od braka.
- Imao sa 20,21 godinu. To ovi glupani ne shvaćaju, ali nisam bio dovoljno hrabar, pobjegao sam od braka, kaže nam i dodaje: - A da jesam, tko zna kojim bi putem moj život krenuo..!
Tvrdi da inače nije sklon izdajama. Ni privatno, nit u poslu. Stvari i uloge su dolazile njemu, nije imao potrebu izdavati ni sebe ni druge, da bi dobio uloge. Politiku prati, ali ne opsesivno, promatra je. Zanimljiv mu je temperament Talijana i njihovog živopisnog parlamenta. Demokraciju smatra najsavršenijim oblikom političkog djelovanja koji je potpuno nesavršen.
Gluma mu nije zanimanje. To je za Manojlovića pitanje života i smrti, pitanje egzistencije u filozofskom smislu, i tog vraga treba uhvatiti za rep,govori nam. Gluma je više od života, smatra. Ona je i život i smrt u jednom. A teatar ima veliku moć da promijeni čovjeka, barem na dva-tri sata koliko traje predstava. - Malo, ali dovoljno, zaključuje Manojlović..."
Razgovarali smo o svemu pomalo: o politici, o ratu u kojem se krvavo raspala bivša država, o demokraciji, o prvim ljubavima, o vjeri, njegovom odnosu sa Zagrebu...
Manojlović kaže da njegova ljubav sa Zagrebom, koja je obostrana, traje jako dugo. Još od dana kada je bio mlad i zaljubljen, ali je ipak od te ljubavi pobjegao... i to u strahu od braka.
- Imao sa 20,21 godinu. To ovi glupani ne shvaćaju, ali nisam bio dovoljno hrabar, pobjegao sam od braka, kaže nam i dodaje: - A da jesam, tko zna kojim bi putem moj život krenuo..!
Tvrdi da inače nije sklon izdajama. Ni privatno, nit u poslu. Stvari i uloge su dolazile njemu, nije imao potrebu izdavati ni sebe ni druge, da bi dobio uloge. Politiku prati, ali ne opsesivno, promatra je. Zanimljiv mu je temperament Talijana i njihovog živopisnog parlamenta. Demokraciju smatra najsavršenijim oblikom političkog djelovanja koji je potpuno nesavršen.
Gluma mu nije zanimanje. To je za Manojlovića pitanje života i smrti, pitanje egzistencije u filozofskom smislu, i tog vraga treba uhvatiti za rep,govori nam. Gluma je više od života, smatra. Ona je i život i smrt u jednom. A teatar ima veliku moć da promijeni čovjeka, barem na dva-tri sata koliko traje predstava. - Malo, ali dovoljno, zaključuje Manojlović..."
Ono što je ključno je poanta-što je Leara dovelo do situacije u koju se uvalio? Ego-koji je vođen tradicijama i palankom, odrekao se najmlađe kćeri jer se nije ulizivala kao sestre htjela je biti individualna ne biti na unaprijed određenim postavkama koje bi njemu odgovarale to je njen zajeb preko kojeg se ne prelazi ni pod razno. A kod druge dvije radilo se o pozerstvu lađnom ulizivanju koje je njemu kao kralju bilo gotivno ali na kratke staze što ga je suma sumarum koštalo mirne starosti i umiranja. I zbog toga serviran mu je najgori oblik prosvjetljenja. Konstantno aktualna stvar-ako nisi po propisima društvenih i inih autoriteta ako si crna ovca koja se izdvaja u svojoj individualnosti koja je bogomdano pravo gubiš naklonost i poštovanje i dobivaš marsovske poglede kao da nisi normalan. S druge strane Goneril i Regan kod njih se radilo o šaradi i pozerstvu, vođene su materijalnim interesom i samo su iskoristile situaciju da dobiju položaj i moć. Elem kompletna scena je uvjerljivo prenesena prava glumačka senzacija. Ispod jednog zapravo jedinog postu-izvještaju ravno s predstave</font> ovih par nakon u kojima su reference na predstavu su više u svojstvu dekora i nadopune-Vjetar je ostavio njemu svojstveno genijalan komentar:
j.
"Očito smo u ponedjeljak bili blizu, ja na četvrtom redu balkona. I mene su kritike skoro obeshrabrile, a predstava mi se jako dopala. Ne govoreći uopće o Mikiju, ansambl stvarno nema slabe karike, a Pleština rastura :) I Matišićevi Ljudi od voska, koje sam gledao lani, sjajni. Konačno, Peer Gynt vrijedan pažnje.
Zaista, računajući i Zkm i Gavellu, naš teatar se definitivno budi i šteta je takvo što propuštati.
Pozdrav!"
"Očito smo u ponedjeljak bili blizu, ja na četvrtom redu balkona. I mene su kritike skoro obeshrabrile, a predstava mi se jako dopala. Ne govoreći uopće o Mikiju, ansambl stvarno nema slabe karike, a Pleština rastura :) I Matišićevi Ljudi od voska, koje sam gledao lani, sjajni. Konačno, Peer Gynt vrijedan pažnje.
Zaista, računajući i Zkm i Gavellu, naš teatar se definitivno budi i šteta je takvo što propuštati.
Pozdrav!"
S napomenom da se ja osobno ograđujem od izjave o kritikama-koji ih da kažem to najblaže što mogu držim kao skroz irelevantne. "Ansambl nema slabe karike" to je to! Kompletna postava je bila na razini i napravili su seznaciju. Simple as that-Miki glumac i umjetnik to je ono što se računa i jedina premisa s kojom se treba voditi. Što se i pokazalo kao izvanredan izbor za glavnu ulogu uzeti Manojlovića. Talent, poziv, uvjerljivost vrhunska gluma, spajanje ljudi kroz oblik filma uživo-konstruktivne zabave. Sreća da zabranitelji uopće niti ne zanju da kazališta postoje jer što bi tek onda bilo?
