UGASI TO ČUDO
Nedavno sam slučajno naletio na novu radio-dramu dostupnu na hrvatskom radiju i to naravno pitanje do kad a dostupna je i na podcast stranici za koju se nadam da nije na istom principu kao kod HRT-a.
"Na svom novom radio prijamniku Irena i Jakov čuju glasove koji dopiru iz drugih stanova u njihovoj zgradi. Irena je užasnuta onim što čuje, no tek kada shvati kako jedna od obiteljskih drama kojoj svjedoči ima veze i s njezinom prijateljicom, počinje shvaćati kako je možda i sama djelićem tog kaledioskopa.
U radiodrami „Ugasi to čudo!“, nastaloj prema motivima priče američkog pisca Johna Cheevera, „The Enormous Radio“, glavne uloge igraju Sara Stanić, Iva Mihalić i Živko Anočić.
Režija i adaptacija: Silva Ćapin, igrali su: Sara Stanić, Iva Mihalić, Živko Anočić. Martina Čvek, Ivan Pašalić, Mia Krajcar, Iva Kraljević i Antonio Agostini, tonmajstorica: Katarina Račić, glazbena urednica: Adriana Kramarić"
Na prvu sam mislio da će me odbit preslušavanje iz jednog razloga-što je priča bazirana na djelovima američkog pisca, nije da sam neki ljubitelj Amerike i svega što dolazi iz nje ali više u prilog drami je išla-glumačka postava zanimljivost teme, i neki osjećaj da će to u našoj verziji biti kvalitetno adaptirano-provjerena glumačka postava, triler tema a asocira i iz samog kratkog sadržaja-puno preokreta i neočekivanih situacija. I naravno nisam se zajebao. O tome malo kasnije, prevrtio sam dramu više puta a imao sam i filmski vikend na Croatian filmu sam pogledao kratak film o 2 obitelji jedna nasuprot drugoj u bolničkoj sobi u posjeti svojim muževima/očevima.
"Dvije obitelji u posjeti su očevima koji dijele bolničku sobu. Jedna obitelj se svađa oko svojih trivijalnih problema, a druga obitelj ima potpuno drugačiju perspektivu. Cvijeće je za slavlje, ali i za groblje".
Vrijedi i to pogledat-posjeta na prvu prođe ok u mirnoj atmosferi situacija je neizvjesna još se čekaju nalazi, dok razgovor ne skrene na neke osobne frustracije pozicije položaje u familiji u neku ruku i pitanje nasljedstva. Istovremeno druga familija dolazi isto u vrebalno nadmetanje ali oko daleko važnijih stvari pa prepucavanje ovih prvih pored toga izgleda kao nadjebavanje oko trivijalnosti. Gledam film i mislim kako bi ovo mogla biti kvalitetna radio-drama. Ali da se vratim na dramu, koju bi bilo izvanredno vidjeti u formi kratkog filma, ambijent-neki gradski caffe bar dvije prijateljice se nalaze na kavi nakon dužeg perioda.
VIDEO SCREENSHOT
VIDEO SCREENSHOT
VIDEO SCREENSHOT
Glavna glumačka postava. Uvod je druženje dvije prijateljice na kavi nakon dužeg vremenskog perioda, jedna je udana ima dijete druga je cura neudana bez djece. Svaka ima svoju interpretaciju, ova udana ne radi ima muža koji zarađuje prijateljica radi intenzivno zabavlja se izlazi i istovremeno-govori o pozitivnim stranama tog života. Druga ima svoju verziju života prolaze u interakcijama kroz događaje iz prošlosti kad su bile studentice i kad se prije obiteljskog života više izlazilo dok kod je kod jedne od njih to i dalje slučaj kod druge nije. Uglavnom klasičan razgovor prijateljica, uvod u prave intrige. Nakon druženja ova prva sa obiteljskim životom dolazi u stan i pali radio, onda počinju problemi. Radio je vjerovatno iz četrdesetih "oldtimer" došlo je do tehničkih problema i nakon što je njen muž popravio radio ili bar misli da je počnu se događati bizarne stvari. Radio postaje veza sa susjednim stanovima preko koje se može čuti sve što se događa unutar susjednih stanova. Prva reakcija-što se događa s radijom? koja vremenom postaje radovit način zabave praćenje što se događa unutar susjednih stanova a tenzije između njih dvoje su sve intenzivnije. "Netko je psovao rekao je jebem ti klavir" "a valjda neka radio-drama" "u mojoj obitelji se nikad nije psovalo" "molimm te nemoj se pravit fina"...lagane trzavice u interakcijama kasnije pređu u žestoku svađu kad se ispostavi da na neki način i ona ima direktne veze sa jednim od događaja s radija. Još jedan slučaj točki pucanja. Na postu o predstavi "nestajanje" dio (ne)posredne interakcije sam se bavio specifičnim djelom trenutaka u kojem su Karlova žena i kćer došle do tih točaka kad je situacija eskalirala nakon godina pritiska situacije u kojoj žive.
"Ova premisa odgovara Zajecovoj interpretaciji uloge Tee, politička aktivnost kao ozlaz od realnosti koja se nakuplja godinama i nakon silnih godina grune pod pritiskom političkih namještaljki. Rekonstrukcija Karlovog kampa je iz ove pozicije više nekog osobnog karaktera-vjerovatno osvete života s istinom koja godinama stoji u podsvjesti koja je godinama bila na relaciji s internalizacijom fiktivne slike "normalnosti" koja nakon puno godina pod pritiskom puca samo se treba (sa)gledati ključne reference u scenariju Karlova žena-drago joj je što je nema (sad više ne mora živjet sa iluzornim slikama i pravom istinom) i kćer-cijeli prvi čin, zaokupljenost političkim/ideološkim parolama i aktivnostima u drugom kao realizirana odrasla osoba i mlada perspektivna političarka u ključnom trenutku puca pod navalom istine. A (ne)posredno se problematizira i politika na generalnoj razini ali fokus je stavljen na više oblika osobnih nestajanja.
Ali to mi vraća film na scenarij i scenu u kojem se izmijenjuju razne stavke što bi ona njima sve rekla-o eroziji o gubitku 1,25 milijardi eura da u proizvodnji nedostaje sveobuhvatni okvir za za zaštitu prirodnih resursa, o urušavanju zelenog europskog plana (ciljano konkretno pretpostavljam-na one iz svijeta politike s obzirom na njenu intenciju prenamijene kampa) i zaključno-o svom sinu samo "da su me voljeli" Dubinski sagledavano iz psihološkog kuta-"da su me voljeli" što je indikacija da je i u tom svijetu politike bila u nekom lovu na ljubav "da su me voljeli" jer isto tako pored situacije u njihova 4 zida sa perverznjakom nije bilo ljubavi-bilo je indikativno i u njihovim obiteljskim interakcijama, a i ono finalno-Tein obračun s Karlom-"mama je sve znala o tebi" "dopustio si da nas to pojede" se i u njenom slučaju prekasno kanalizira na van na točki s koje nema nazad-derastično zakašnjela prava reakcija reklo bi se. U životu sa spoznajama s kim zapravo živiš i na to se konstruira imaginarna slika "normale" u principu u toj obitelji nema ljubavi-očit je njihov antagonizam od samog početka do kraja kad totalno eskalira".
Druga situacija ali princip je isti-dosegle su razinu na kojoj je pređena crvena linija preko koje se više ne može. U drami stvari postaju sve napetije ona se totalno ufura u slušanje toga što se događa iza tuđih zatovrenih vrata a njemu je to već poprilično dopizdilo i sve je nervozniji. Nakon nekog vremena stvari se s radijom vraćaju u normalu-ponovo se može slušati radijski program ali se otvara i nova relacija za verbalni obračun. Poanta je u iluziji "sretnog braka" preokret u radnji je izbijanje frustracija ne površinu s obje strane i otkrivaju se skrivene tajne. Dosta radio-drami imaju potencijala za ekranizaciju, situacije u ovoj su intrigantne i trebao bi im taj vizualni dio. Istovremeno to je i problem, imao sam lani reference na dvija projekta jedan film i jedna predstava adaptirani u radio-drame fine mrtve djevojke i ljudi od voska u oba slučaja falilo je ono iz orginala-u prvom redu glumačka ekipa ona koja je radila na filmu (fine mrtve djevojke) i ona koja je stalna postava predstave (ljudi od voska) sam koncept davanja drami iz drugog kuta u odnosu na film i predstavu nije problem štoviše to je kao neki oblik nadopune problem je bar meni kad se uloge dodijele drugim glumcima od onih koji su u orginalu. "Ugasi to čudo" u verziji filma bi imala potencijala samo da se sa istom ekipom prenese na ekran. Gledam sad malo sa strane na podcastu, kad smo već kod "nestajanja" prenesen je prvi dio u radio-dramskoj verziji kliknuo da vidim podijelu uloga i prekinuo-nakon predstave uživo sa jednom glumačkom postavom teško mi je pratiti iste uloge u drugoj postavi iako su možda sa izvođenjem na razini a poanta radio drame koja se bazira na nekom filmu ili predstavi mi je doživjet ju isto kao film/predstavu u svojoj suštini. Elem ostaje tajna po pitanju tog čuda kako se prebacilo na uređaj koji prati sve što se događa iza tuđih vrata? To su vjerovatno ti izvorni američki scenariji ne znam kako izgleda izvorna ideja ali ova cro verzija mi se sviđa. Suma sumarum tri su primijera radio-drama kratak film i već rezimirana predstava "nestajanje" koje imaju korelaciju u jednoj stvari-situacijama u kojima su protagonsiti/antagonisti pod pritiskom dovedeni do točki pucanja. Drugo vrijeme, drugo mjesto druge situacije koje su potencirale isto. Ali ima u drami još jedan važan detalj treba i to razimirat jer je to i paralelna poanta povezana sa ovom eskalacijom u odnodima. Dvije prijateljice jedna sa obiteljskim životom druga slobodna (u povremenim vezama tu i tamo) a opće je poznata stvar primitivnog mentaliteta palanke koji još u 21.stoljeću nameće zadovoljavanje te forme kao nešto što se mora-pod svaku cijenu ispunit, ako se ne realiziraš na tom planu i (ne do ti Bog da se niti da se ne misliš realizirat onda će tek biti roštanja) onda si out of point ne ispunjavaš "smisao života" jer to je jedini smisao-institucija pa još ne samo državna nego i crkvena i obiteljski život sa 2-3 djece. Nedavno sam na Starrynom postu "Zdenkica" kojem je predložak bio scena iz filma "tko pjeva zlo ne misli" a referanca je bila na Zdenikcu žensku koja je prevalila 5 banki i nikad nije ostvarila tu formu braka i djece. Tridesete godine prošlog stoljeća-vrijeme kad je plitko razmišljanje još bilo dominantno ali usporedno s ovim "modernim" vremenima što se mentaliteta tiče izgleda daliko noralnije. U drami se doduše ne radi o pedesetgodišnjakinjama nego o prijateljicama u svojim tridesetim ona generacija koja je najviše bombardirana s tim trivijalnim-konzervativnim pitanjima kao idealan primijer projekcije primitivizma i bezobraštine. Elem ostavio sam komentar na post sa referencom na taj uvijek aktualni problem malograđanštine.
"A Mina i Fulir Franjo je ipak bio najjači njegove antologijske izjave su zakon! "Kod Šnidaršića" pod starim krovovima su njegovi genijalni citati a preko puta ima i birtija "Abesinija" :) E sad, što se tiče dotičnih pitanja-prezirem ih oduvijek što se to koga tiče? A osim toga po kojem se to zakonu i kriteriju "treba" ostvariti na tom planu? Najiskrenije ja zazirem od okupljanja kao što su svadbe (jedino što mi je gotivno je da se dobro napijem) jer je mentalitet eto tako primitivan pa se tu formu braka "mora zadovoljit" a svi oni koji to nisu napravili (ili-na daj Bog-niti ne misle) gledaju kao "manje vrijedne" zato mi se od svega toga bljuje. "Kad se ženiš"? da sam dobio kunu (ili ojro po novom) svaki put kad sam čuo to iritantno pitanje...tko kaže da se ja u toj glupoj instituciji zvanoj brak uopće ikad i želim ostvarit tko kaže da ja u koncept braka vjerujem i zašto bi uopće i trebao? Taj kategorički primitivan stav većine je i razlog mog još većeg revolta."
06.03.2024. (14:16)
Na što sam dobio (ne)očekivani odgovor, ovako sa zagradom očekivani po pitanju toga da ćemo se složit, neočekivano da će to biti interpretirano kroz crno-humoristički filter.
"To ti je kao u onom vicu o baki i unuku kad veli baka unuku, svi tvoji prijatelji su se poženili, a ka'š ti??, a veli unuk baki, sve tvoje prijateljice su pomrle, a ka'š ti?? :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
TPZNM imam na CD-u, kupila ga u knjižari u Bogovićevoj, najzagrebačkiji film svih vremena :)) , doba nevinosti, rekla bi Edith Wharton, poezija o Zagrebu od prve do zadnje scene, a imam i Majera i Dnevnik malog Perice :))"
06.03.2024. (14:54)
Pitanje problematiziranja društvenog napadnog dodijavanja s pitanjima i zadiranjima u nešto što se nikog ne tiče i treba biti stvar osobnih izbora kompromitira se na kraju-kad stvar pređe crvenu liniju, ono što je sve počelo s radijom. Život u "sretnom braku" se ispostavlja kao imaginarna slika kad stvari pod tenzijama eskaliraju-ali da, važno da je zadovoljena forma da je sve ispotpisivano i ispečatirano, iako je odnos šuplji u samom startu jer da nije ne bi došlo do toga da godinama nakupljane frustracije eskaliraju. Drugi slučaj isti princip kao u "nestajanju" kad se Karlova kćer lomi pod pritiskom života s istinom prijelomni trenutak kad izmišljena slika idile i normale puca. U oba slučaja situacije su produkt nakupljenih frustracija o kojima se godinama šutjelo i u oba slučaja je u pitanju tenzičan odnos koji nakon dugo vremena puca. Kvalitetna drama iako je po američkom predlošku, koncept koji vuče asocijacije na problematizaciju malograđanskog mentaliteta je izvanredan a takvog menatliteta je previše. Ta ista malograđanština se reflektira na određen način i kod te prijateljice koja se ostvarila na tom planu na kojem se "treba ostvarit" već u prvim minutama drame kad lagano provocira ovu drugu, ništa drastično i previše ozbiljno više humoristički ali se ne može izbrisati dojam da je i taj zajebanstski kontekst pod utjecajem tog mentaliteta samo u blažoj varijaciji kroz zajebanciju ali vjerovatno i sa premisom "moraš se i ti tu realizirat onda će ti život imat smisla" ta premisa se čita iz same zajebanstke interakcije 2 prijateljice kao pravo stanje stvari na što ona misli. Ali može se stvar potegnuti i dalje sličan slučaj kao u "nestajanju" Karlova žena i kćer žive fiktivnu sliku normalnosti a u drami me jedan dio (onaj završni) jako asocira na to-nakon žestokog verbalnog šamaranja ona spas traži u radiju kao da ništa nije bilo i dalje će živjet imaginarnu projekciju savršenog bračnog života. Stvarno nisam očekivao da će mi predstava biti tako inspirativna na tako puno fela ali konkretno u slučaju radio-drame su me baš neke stavke asocirale na neke situacije iz nje. Usput, kanal agarophobic wolf je obrisan a sve kao rezultat kmečanja kako se "krše autorska prava" to da nije apsurdno i ludo bilo bi komično-sad samo ostaju podcasti i hrt-arhiva za gotivljenje u dramama koje su dostupne samo unazad 3 mjeseca.
