Baci se na pod (2022) seciranje ne-iseciranog
Post o filmu televiziji i kazalištu ću raščlanit na 3 djela vežite se polijećemo :)
Nedavno sam imao obračun s kinom cineplex zbog njihove sumanute ideje da dugo očekivani film svjetlosnom brzinom povuku iz distribucije par dana od njegove premijere. To je bio glavni fokus posta, a usput sam spomenuo i najavu filma "baci se na pod"
"ovim putem ću skrenuti pažnju na još jedan novi filmski projekt. U nastajanju je film Nine Violić "Baci se na pod" a početak prikazivanja je 23. lipanj"
Tamo sam ga spomenuo kao usputnu digresiju jer mi je falilo materijala tek je bio pred premijernim prikazivanjem pa se više od službene trailer najave niti nije moglo ponudit ali sam po sebi je izgledao intrigantno. Paralelno negdje u to vrijeme sam imao recenzije dva kratka filma Nine Violić "odvajanje" iz 2014. i "janje" iz 2019. u iznimno malo vremena ispričane su važne priče-malo rekapitulacije unazad. Starry mi je na oba posta ostavila očekivano izvanredne komentare komentar na "odvajanje"
"Fenomenalan izbor, Odvajanje, odgledala s užitkom, od igre pljuckanja do panike, od odvajanja do spajanja na kraju filmića, sugerira da je zapravo odnos majke i djeteta doživotan, nema odvajanja. Djeluje poput baleta na vodi, te scene plivanja u plavilu bazena, tijelo uronjeno u tekućinu gubi na težini itd., Arhimedov zakon. Stvarno, ukazuješ na izvrsne momente domaće scene koje bi bez tvojih postova prošle ispod radara. Izvrsno prikazan osjećaj panike u filmu, nisam ni znala da je Nina i redateljica, a sviđa mi se i njen politički refleks. Bravo!"
I komentar na "janje"
"Film je mučan, jako dobro prikazan autističan odnos tinejdžera prema situaciji, premda bi prema janjetu vjerojatno pokazivali više naklonosti, dakle zarobljenik je još diskriminiraniji. Mislila sam da će mlađa djevojčica nešto učiniti za dobrobit zarobljenog, međutim nema happy enda. Autistične ko klečavci, bravo za metaforu i usporedbu s klečavcima, u tvojoj analizi. Dominacija, dominacija, dominacija. Dominacija kao perverzija. "To je koncept kojega je 1945. godine definirao norveški psiholog i filozof Ingjald Nissen,a koji podrazumijeva načine neizravnog omalovažanja i ponižavanja žrtve."
Jedina zamjerka filmiću je ona maska na crncu na kraju filma, bolje bi sjela maska janjeta, po meni, kad je već naslov filma Janje.
Nina se profilira u jako zanimljivu autoricu. Sve pohvale tebi za izbor filmova i tema i način na koji izvodiš feedback, tj., kritiku negativnih društvenih pojava oko okosnice, izabrang umjetničkog djela. Bravo!"
Jedina zamjerka filmiću je ona maska na crncu na kraju filma, bolje bi sjela maska janjeta, po meni, kad je već naslov filma Janje.
Nina se profilira u jako zanimljivu autoricu. Sve pohvale tebi za izbor filmova i tema i način na koji izvodiš feedback, tj., kritiku negativnih društvenih pojava oko okosnice, izabrang umjetničkog djela. Bravo!"
Nije tajna volim pohvale i aplauze ali drago mi je i kad se prepoznaju potencijali pogledanih filmova a njeni komentari gađaju ravno u poantu, svaka realna interpretacija je dobrodošla. Istovremeno sam pregledavao web u potrazi za cjelovečernjim filmom "baci se na pod" ali od tog bacanja nije bilo ništa, tek sam pred koji dan sasvim slučajno naletio na kompletan film na koji je trebalo iste sekunde kliknut i pogledat. Ima monotonije poprilično što mi inače predstavlja problem ali ima i iznimki već sam navodio nešto o tim iznimkama ovdje ali to su ipak 2 različita žanra jedan je krimi-triler drugi više kao neka obiteljska drama. Drama koja problematizira razvod oke...ovo nisam doživio ovako niti sam nešto previše čitao o filmu prije njegovog gledanja ono pogledano u traileru dalo je samo natruhe radnje koja je spojiva sa daleko više stvari od pitanja samog razvoda.
"Razlaganjem cjeline na tri perspektive, svakoga od člana obitelji kroz čije vizure vidimo stanje i situaciju u obitelji, gledatelj dobiva uvid u kompleksnost cijele situacije"
"RIJEKA – Dugoočekivani dugometražni filmski prvijenac riječke glumice i redateljice Nine Violić, film »Baci se na pod«, imao je svoju riječku premijeru u Art-kinu, kojoj je prisustvovala i sama redateljica koja potpisuje i scenarij, a igra i glavnu ulogu u filmu.
Na filmu su radila istaknuta imena – fotografiju potpisuje Vanja Černjul, svjetski priznati snimatelj i član Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, pjesmu iz filma potpisuje i izvodi kultni splitski bend The Beat Fleet (TBF), skladatelj glazbe je Filip Šovagović, montažu potpisuje Vladimir Gojun, scenografkinja i kostimografkinja je Ana Savić Gecan, dok scenografiju lutaka i njihovu izradu potpisuje Ana Sekulić.
Film »Baci se na pod« donosi priču o jednoj tročlanoj obitelj, koju čine majka, otac i maloljetni sin, nešto pred razvod braka ili bolje rečeno njihov rastanak. S obzirom na tematiku filma, jasno se daje naslutiti i primarna žanrovska odrednica – drama – uz sekundarne elemente komedije."
Film ima koncept retrospektivnog vraćanja na već prikazane scene iz 2 pozicije prva iz pozicije normalnog obiteljskog odnosa zajedničkog života s malim djetetom druga kompromitira onu drugu stranu toga-bračnih trzavica koje su zakopane kao frustracija koja u jednom trenutku izbija.
VIDEO SCREENSHOT
"Radnja filma u ovoj sedamdesetšestominutnoj drami većinski se odvija u stanu obitelji, a uključuje i manje dijelove, to jest scene ispred stambene zgrade u kojoj žive, kao i u automobilu. Već na samome početku povici malodobnog djeteta »prestanite« koji su repetitivni, jasan su signal narušenih obiteljskih odnosa i čestih razmirica kojima dijete svjedoči i koje očigledno mora svoju igru prekidati upozorenjem koje može biti konotirano i kao glasan vapaj. U stanu čiji su zidovi bijele boje, a uređenje suvremeno s primjesama minimalističkoga, jasno daje do znanja kako scenografija ne vlada i ne preuzima značenjsko jedinstvo, već glasovi svakoga od člana tročlane obitelji."
Ali nije zapravo razvod ono što bi trebalo biti podložno problematizaciji bar ne iz te pozicije iz koje je to problem-samo po sebi. Ako je negdje puklo puklo je najlegitimnija stvar na svijetu. Podložno problematizaciji bi trebala biti interpretacija-način na koji se prekida kad to nije izvedeno na neki pošten pristojan način. A u linkanom tekstu sam pronašao i stavku koja mi je ovdje i posebno zanimljiva štoviše imperativ je.
"U kontekstu problematike razvoda i složenosti odnosa među supružnicima bitno je stoga što je dječja perspektiva ujedno i prva, a nakon nje slijedi perspektiva oca i muža, pa i majke, to jest žene. Razlaganjem cjeline na tri perspektive svakoga od člana obitelji kroz čije vizure vidimo stanje i situaciju u obitelji, gledatelj dobiva uvid u kompleksnost i zamršenost cijele situacije, te afektivnost koju ona uzrokuje. U tom smislu opravdana je nedorečenost u smislu konteksta u kojem likovi djeluju, točnije povijesti njihova odnosa koja je dovela do trenutačne situacije, kao i geneza majčina/ženina psihičkoga stanja.
"</>
ZAGREB FILM FESTIVAL SCREENSHOT
Problem je daleko kompleksniji od pitanja samog razvoda. Odnos više što je nekad bio najlegitimnija stvar ga je prekinut samo kako to izvest u slučaju kad imaš malo dijete? To je drugi kut iz kojeg treba analizirati film. Situacija između njih dvoje na prvu izgleda mirno i usklađeno kasnije se stvar zarotira za 360 repeticija već prikazanih scena otkriva pravo stanje stvari s jedne strane ljubav koje više nema bar ne u tom emotivnom smislu i psihički pristisak zbog toga. Prekinuo bi to treba promijenu ali jebiga kako to izvest u toj situaciji kad imaš dijete. Vodi bitke ostajanje u braku u kojem više nema ništa samo zobg djeteta ili prekid? Definitvno ovo drugo. Film izvanredno adaptira ono što je kao neki produkt nakupljenih frustracija-žestoka svađa pred djetetom a te su situacije daleko lošije od samog razvoda. S moje točke ne problematizira se razvod (niti se ne mora) jer to nije nužno loša stvar može biti a i ne mora ovisi sve o okolnostima i kontekstima u ovim interpretiranim u filmu-ostavlja dojam održavanja veze koja nema budućnost. S druge strane-druga strana koja još osjeća isto ima osjećaj povrijeđenosti isto legitimna stvar kao i prekid ako jedna strana više ne osjeća isto. Inzistiranje na nekom odnosu ne vodi u ništa dobro ovaj film to realno secira. Uzeto je tu daleko više materijala od samog razvoda kao razvoda.
