_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Nove nagrade vinima iz Promine

Drniš je 11.11.2006 u organizacji "Pučkog otvorenog učilišta-Drniš", ugostio vinogradare drniškog i prominskog kraja.
Plakat za ovu "Feštu vina" bio je i u Oklaju, i namjerno ga nisam prije objavljivao na Blogu.

Zašto?

Glupo mi je kad netko stavi plakate za određeni događaj, a onda u dnu istog plakata piše da je ulaz moguć jedino uz pozivnice.
Kad su već ljudima slali pozivnice, onda im plakati nisu ni trebali.

Dobro bilo kako bilo, sad pišem o tom događaju jer su i Prominci svojim vinima osvojili određene nagrade.

Na webu "Radio Drniša" pročitao sam sljedeće:

"U kategoriji najboljih crnih vina drniškog vinogorja nagrađeni su: Ivan Topić, Ante Radas i Mladen Ponoš. Najbolje bijelo mlado vino imaju: Mile Maleš, Tihomir Budanko i Ivica Džapo. Rose je zadovoljio kvalitetom samo za drugo i treće mjesto, a nagrađeni su Nediljko Madžar i Ante Radas".

Cijeli članak o ovom događaju možete pročitati pod linkom.

Čestitam Promincima koji su osvojili spomenute nagrade.

Oznake: Prominski vinogradari, Ante Radas, Tihomir Budanko, Ivica Džapo

Sveta Kata u Puljanima

Teško je pratiti sve zanimljive događaje u Promini i na vrijeme ih stići zabilježiti, kao i na vrijeme za njihovo događanje saznati.
Drago mi je kad netko u komentarima najavi neki događaj, kad skrene pažnju na nešto što nebi bilo loše popratiti postom.
Nekidan me tako nazvao fra Šime Nimac sa zamolbom da dođem u subotu 13:30 u Puljane, odnosno do kuće pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Ivana Bračića.

Kojim povodom?

Povod je "Blagoslov spomenika svetoj Kati u Puljanima-Bračićima".

Premda nisam dugo ništa napisao o "Prominskom glasniku", na njemu se ipak radi.
Tako je i ovaj događaj zaslužio svoje mjesto tekstom i fotografijom u glasniku, pa me je zbog fotografiranja fra Šime i pozvao.

Eto, tako sam ja saznao za "Otvaranje" tog spomenika koji je dao izraditi Ivan Bračić našem poznatom prominskom akademskom kiparu Vladi Radasu.

Šteta što za ovaj događaj nisam saznao prije i tu vijest podjelio sa svim posjetiteljima Promina.blog.hr-a.
Vjerojatno bi se na tom otvaranju našlo još dosta Prominaca i Prominki.

A tko je sve došao na taj svečani događaj?

Gospodin Bračić je pozvao svoje prijatelje:
-Akademskog kipara Vladu Rasa koji je isklesao spomenik
-Gradonačelnicu grada Knina Jospu Rimac,
-Gradonačelnika Drniša Antu Đelaliju,
-naravno tu je bio i načelnik općine Promina Žare Duvančić te vijećnici Krste Radas i Mario Juric.
-Ostali Prominci koji su na razne načine "U pravo vrijeme" saznali za ovaj događaj.

Cjelo događaj su popratile kamere HTV-a studija Šibenik, te se možda i na televiziji vidi koji kadar tog događaja.

Sad koja riječ o samom spomeniku.

Kad krenete od Puljana put Nečvena u posjet poznatoj kuli Nečvenskoj , nakon nekih 300-400 metara sa desne strane puta ugledat će te lik svete Kate uklesan u tvrdi prominski kamen.
Nisam neki umjetnik, ali baš mi se sviđa kako je kipar Radas iz sive kamene stjene uspio "izvući" tako osjećajan lik žene.
Još bi zanimljivije bilo vidjeti kako je taj kip nastajao iz dana u dan, a kako znam da te fotografije postoje, nastojat ću jednog dana doći do njih i objavit ih na Blogu.


Nakon Blagoslova spomenika posvećenog svetoj Kati, sljedio je domjenak u kući gospodina Bračića.
Bila je to prilika da Mario Juric zamoli gospodina Bračića za pomoć KUU Promina u nabavi narodnih nošnji.
Neka obećanja su pala, pa ćemo vidjet...

Bila je to prilika za druženje gradonačelnika Drniša, gradonačelnice Knina i načelnika Promine u kojem su oni mogli dogovarati npr. rješavanje "problema" brze ceste Šibenik-Drniš-Promina-Knin.
Uglavnom, gospodin Bračić je taj koji ih sve troje zna i povezuje, te bi možda sa svoje pozicije mogao još puno toga pomoći ovim našim opustjelim krajevima.

Meni je to bila prilika za razgovor sa Prominkom (po ocu) koja je odlučila doći živjeti u Prominu, premda nikad prije nije tu živjela.
Znamo se "iz viđenja" više od 15 godina, ali zanimljivo da nikad nismo došli u priliku da porazgovaramo.
Mene je baš zanimalo kako ona doživljava Prominu, ljude, prilike općenito.
Uglavnom najbitniji problem je stanovanje.
Došla je sa suprugom živjeti u Prominu u očevu staru roditeljsku kuću.
Državne institucije često su pozivale mlade obitelji da dođu živjeti na ova područja, a država će im pomoći izgraditi kuće.
Da je Prominka kojim slučajem prvo napravila prekršaj pa ušla u "Srpsku" kuću ili stan u Kninu, njen problem bi već bio riješen.
Ovako ona sa suprugom i dvoje djece čeka "Rješenje" iz ministarstva za materijal za gradnju kuće, ali ono nikako ne stiže.

Ali kad malo bolje pogledam i ovaj problem se mogao riješiti baš ovaj dan.
Gospodin Bračić je u timu gosodina Kalmete u Ministarstvu koje se bavi baš ovim problemima.
Problem je što je ona skromna i čeka tiho svoj red, i vjerojatno joj to nije palo ni' napamet.

Već sam pisao kako je malo ljudi koji se odlučuju na put u smjeru Promine, ali mislim da bi se svi trebali potruditi pomoći tim ljudima.

Završio sam posto u sasvim drugom smjeru.... ali osjećao sam potrebu da to napišem.
Možda ovaj post pročita netko tko može pomoći Prominki i ostalim Promincima i Prominkama koji žele graditi kuću u Promini sa željom da se tu trajno nastane.



E da, sad ćete reći pa di su slike događaja?
Ovih dana sam u gužvi sve do četvrtka, ali nastojat ću ih što prije staviti na server.


Evo konačno i fotografija pod linkom.

Oznake: religija, Puljane, općina promina, Nečven, KUU Promina

Problemi s komentiranjem

Već nekoliko dana nisam primjetio nove komentare na Blogu.
Dobro, moguće je da zadnji postovi nisu zanimljivi.

Inače, došlo je i do promjene u komentiranju, pa Vas nakon upisanog komentara na dnu ekrana čeka pitanje:


Želim komentirati kao: * bloger ili *anonimac (i odjaviti se).

Pošto većina Vas komentira anonimno, morate to i označiti u za to predviđenom polju (ispred riječi anonimac), inače ništa od komentara.


Komentari zadnjih nekoliko postova su izbrisani, ali ne mojojm krivnjom, nego krivnjom ljudi koji održavaju servere na kojima je smještena baza podataka-sadržaja svih blogova.

Svejedno, ja se ispričavam zbog nestanka tih komentara, i naravno radujem se svakom novom komentaru.

Prominski košarkaši

Prije rata žagra je bila glavno odredište nas djece.
Igrala se košarka, nogomet...
Često bi usred "odlučujuće" utakmice došli stariji momci te smo im morali prepustiti igralište.
Nakon rata pored škole u Oklaju napravljeno je novo igralište.
Dugo vremena trebalo je da se igralište napuni djecom.
Život se sporo vraćao u Prominu.
Prije pet-šest godina u večernjim satima u dvorani osnovne škole moglo se često vidjeti svjetlo i čuti vrisku i navijanje djece.
Trener Lapić iz Drniša ponudio je djeci Oklaja "Školu košarke" i oni su se rado odazvali i u tim večernjim satima neumorno trenirali.
Odlazli su i na utakmice u Drniš, Šibenik, i baš mi je bilo drago vidjeti na njima dres sponzora Metal-sinta iz Oklaja.

Nažalost, ove godine nema više "Škole košarke".

Ali Lapićev trud proteklih godina nije bio uzaludan.

Tko se često vozi na relaciji Oklaj-Drniš može zapaziti dvojicu momaka sa velikim košarkaškim torbama.

Autobusne linije nisu baš česte te ih je većina odavno zbog neisplativosti ukinuta na toj relaciji, a njima dvojici jedino je preostalo pouzdati se u stopiranje.

Tako naši mladi Prominci Sičić i Džapo (inače popularno zvani Mica) neumorno po suncu, kiši odlaze na treninge u svoj košarkaški klub Drniški Došk.

Njihova upornost sve više i više dolazi do izražaja, te je njihovo ime sve češće i u sportskim rubrikama novina i na vijestima radio Drniša.

Na web stranicama radio Drniša sam i pronašao jedan članak o njima, a evo dijela teksta:

"Igrači DOŠK-a ugostili su u sportskoj dvorani drniške osnovne škole momčad Sukošana i pobijedili visokim rezultatom 98 : 64.
Najefikasniji igrač susreta bio je Roko Pavelić sa 20 koševa, a odličnom igrom istakli su se i Alen Šikić sa 19, te Krste Malenica sa 17 koševa.
U završnici utakmice trener Zeljko pružio je priliku i mladim igračima, a dobro su je iskoristili Sičić i Džapo".

Eto, kad sljedeći put vidite ovu dvojicu momaka da stopiraju prema Drnišu ili iz Drniša, povezite ih.
Možda na taj način pomažete da se otkriju nove nade košarke u Hrvatskoj, budući Vranković ili Petrović... nikad se nezna.

Ako Vas zanima nešto više o igračima Doška, posjetite češće rubriku sporta na web stranici Drniša pod linkom.

Oznake: Život u Promini

Prominska janjetina na trpezi odmorišta u Skradinu

Evo djela teksta iz JL:

"Odmorište “Krka” na autocesti Zagreb - Split kod Skradina nakon titule najljepšeg odmorišta na autocestama Europe proteklog je vikenda postalo jedinim europskim odmorištem s vrhunskim ala carte restoranom te restoranom s izvornim pučkim specijalitetima".


Sad je pitanje kakve veze Promina ima sa "pučkim specijalitetima"?

Evo dijela teksta koji se odnosi na Prominu-Oklaj:

"Na odmorištu “Krka” može se, naime, 24 sata dnevno 365 dana godišnje uživati u janjetini, prasetini i kozletini s ražnja, te tuki, pivcu i teletini ispod peke.

Posebnost je janjetima i kozletina s ekoetiketom koju uzgaja obiteljsko gospodarstvo Validžić iz Oklaja".

Obitelj Validžić je za sada jedina prominska obitelj koja se bavi uzgojom ovaca i koza, i prodaje svoje proizvode sa ekoetiketom.

Ako želite pročitati cijeli tekst u JL posjetite link.

Ako Vas zanima još koja riječ o Mirku Validžiću i jegovoj farmi posjetite i ovaj link.

Možda će netko pomisliti da je ovaj post napisan samo da bi se reklamirala spomenuta obitelj.
Ja to gledam iz jednog sasvim drugog kuta.
Već sam u prijašnjim postovima pisao kako je Promina kraj u kojem je šezdesetih godina živjelo 6500 stanovnika, a po popisu iz 2001 godine, ima nas samo negdje oko1300!
Validžići su jedna od mnogih obitelji koja je Prominu napustila prije 20-30 godina, ali su jedna od rijetkih koja se odlučila u Prominu ponovno vratiti i nastaviti život.
Većina nas podcjenjuje demografska kretanja u malim krajevima kao što je Promina.
Ali šta će biti kad ovi krajevi potpuno opuste?

Prije nekoliko dana bio sam u knjižnici u Drnišu i slučajno sam naletio na knjigu koja se bavi demografskim kretanjem stanovništva u Hrvatskoj.
Letimičnim pregledom knjige pronašao sam da se i moj kraj spominje, pa sam je odlučio pročitati.
Kad je moja žena vidjela šta sam "podigao", pukla je od smija.
Njen zaključak je bio "pa ti si stvarno blesav!", "ma 'ko to još čita?"
A šta ću, većinu knjiga o povjesti di se spominje Promina pročitao sam, o Tesli više ništa nisu imali...

Skrenuo sam sa teme...

Uglavnom nakon drugog svjetskog rata ustalilo se mišljenje u društvu da je sramota biti seljak, poljoprivrednik, stočar...
Nekad je od poljoprivrede u Hrvatskoj živjelo 86% stanovništva, danas je to puno, puno manje.
Nemam konkretne brojke, ali kad pročitam knjigu, napisat ću jedan post na temu demografskih kretanja.

Čitajući knjigu, mogu samo zaključiti da je Promina još dobro i prošla.
Kad pogledam kako je padao broj stanovnika u Lici, Istri, na otocima, u Splitskoj zagori....

Vratimo se Validžićima...

Dobro je da se ljudi odlučuju vraćati u krajeve iz kojih se većinom odlazi, te da pronalaze način kako u njima preživjeti.
Nije lako u ovim našim "škrtim" krajevima doći do proizvoda koji može konkurirati svemu što se može naći na tržištu svojom cijenom i kvalitetom.

Oznake: Stočarstvo u Promini

Obavijest za vinogradare

Ovih dana na više mjesta u Oklaju može se pročitati obavijest sljedećeg sadržaja:


Udruga ZvoniMir iz Knina i
«Institut za Jadranske kulture i melioraciju krša» iz Splita pod pokroviteljstvom "European commission" organiziraju u sklopu projekta:

«Modernizacija i revitalizacija obiteljskih gospodarstava» radionicu na temu:

«Vinarstvo i vinogradarstvo»

Teme radionice su:

Dipl. ing. Stipe Ivić: Pretok, bolesti i mane vina
Dr. sc. Miro Katalinić: Zimska zaštita
Mr. sc Zdravko Škarić: Ishrana vinove loze


Radionica će se održati u četvrtak 16.11.2006. u Oklaju u zgradi Općine s početkom u 18:00 sati.

Oznake: Vinogradarstvo u Promini

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa

Baš sam čitao nekidan post "Diplomirani gradonačelnik" od kolege blogera "Brod u Boci".
Tema je jako zanimljiva.

Sin mu je postavio naoko jednostavno pitanje:

"Tata, koju školu moraš završit da postaneš gradonačelnik?"

Sumnjam da bi koje djete navelo da je za gradonačelnika potrebno završiti školu za npr. tesara, strojarskog tehničara, prof.glazbene kulture , dipl.muzikologa, odgojitelja, kuhara, liječnika-spec.neurologije, osnovnu školu, zubnog tehničara.....

Ali bez podcjenjivanja tih ljudi i njihove struke, zar nije malo čudno što su oni ipak postali gradonačelnici?

Baš me zanima što imaju zajedničko spec. neurologije i tesar?

Tema je u svakom slučaju zanimljiva te Vam predlažem da post kolege blogera pročitate u cjelosti pod linkom.


Sad će se većina Vas upitati kakve veze ova tema ima sa naslovom posta?

Kad pročitate post "Broda u boci", doći ćete do linka Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Na toj web adresi možete provjeriti sve navedene tvrdnje autora teksta.

Možete otići i korak dalje.

Zamislite situaciju da Vas zanima koliku plaću ima naš Načelnik.
Dođete u Općinu i postavite pitanje:
"Molim Vas tajnice Načelnika, ili molim Vas Načelniče kolika je plaća Načelnika Općine Promina?"
Ja mislim da bi oni pukli od smija i vjerojatno rekli "a šta je to tebe briga", odaklen si ti sad upa'?

Ali danas je došlo takvo vrijeme u kojem internet pruža toliko mogućnosti, da posjet Općini nije ni potreban.

Lipo odete na ovaj link, i nitko Vas neće ismijati, a doći će te do odgovora na pitanje koje Vas možda zanima.

Tema plaće Načelnika mnogima je uvjek zanimljiva.
Svaki put kad Prominci pričaju o njenom iznosu, povećaju ga barem za jednu tisuću.
Tako plaća Načelnika Općine Promina krene sa 5,000.00 kuna, a ovisno koga ste sreli po koji put varira i zna dogurati do 15,000.00 kuna!

Namjerno Vam neću reći kolika je. Pokušajte sami procjeniti iznos, a onda posjetite već navedeni link na "Povjerenstvo......".

Baš su mi sad pale napamet dvije poslovice:

"Istina i voda uvijek pronađu svoj put",
ali i ona "Istina te može osloboditi, ali te nemora svaki put i usrećiti".

Ali čitajući ovaj post sigurno možete zaključiti da ima smisla i ona:

"Čovječe mal' si onoliko koliko su ti mali snovi!"

Šta mislite koliko jedan doktor znanosti pronađe razloga zašto baš on nebi mogao biti gradonačelnik?
Točno onolioko razloga koliko jedan tesar pronađe zašto bi baš on postao gradonačelnik!

Obično što su ljudi školovaniji to se više znaju podcjenjivati u svome znanju jer su sve više svjesni i svog neznanja.
Ljudi koji imaju malo završene škole bez problema mogu ispaliti izjavu tipa "Ja sam ti jako pametan" , "Ja to sve znam", "Ja ću sve to rješiti".....

Ali to je priča za koju bi trebao cijeli jedan post...

Antroponimija i toponimija Promine III put

Već sam dva puta pisao na ovu temu , pa je svima već jasno o čemu se radi.
Ipak, nije loše podsjetiti se postova na tu temu pod linkovima:

Antroponimija i toponimija Promine

Antroponimija i toponimija Promine II dio

Prije nekoliko dana slučajno sam pronašao mail adresu od Anikice Čilaš Šimpraga.
Bez puno dvojbi, napisao sam mail sljedećeg sadržaja:

"Još sam ljetos pretražujući internet naišao na izvještaj povjerenstva za ocjenu vašeg doktorskog rada “Antroponimija i toponimija Promine”.

Raduje me svaka nova knjiga o Promini, pa bi me zanimalo da li će Vaš doktorski rad jednog dana biti objavljen kao knjiga?"


Na odgovor nisam trebao dugo čekati, pa evo i njega:

"Poštovani xxxxxx xxxxx,
uvijek me razveseli kad vidim da nekoga zanima moj doktorat o prominskoj onomastici.
Zasad nema planova da se taj rad objavi kao knjiga, no vjerujem da će se to dogoditi za koju godinu.
Naime, u Institutu, gdje radim, postoji već popis knjiga koje je potrebno objaviti, a koje su prije napisane od moga doktorata, pa jednostavno treba čekati svoj red.
No svakako će se doktorat moći potražiti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici oko Nove godine, kad promijenim neke sitnice u samom tekstu.
Zasad Vas srdačno pozdravljam.
Ankica Čilaš Šimpraga"

Ja se nadam da je ovaj odgovor zanimao mnoge Promince.
Bilo bi dobro kad bi mi Prominci mogli na bilo koji način pomoći da ova po meni za Prominu jako vrijedna knjiga ugleda svjetlo dana.
Šteta bi bilo da ovaj doktorski rad bude zaboravljen s obzirom na uloženi trud Ankice Čilaš Šimpraga.

Knjaz bi rekao "Sponzori-Bog Vas blagoslovio!"

Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, Antroponimija i toponimija Promine

Vukovi u Promini

Prominski stočari zadnjih nekoliko godina često imaju probleme s napadima vukova na stoku.
Često su o tome pisale dnevne novine, ali čini mi se da stočari u ovoj priči uvijek izvlače deblji kraj.
Sa jedne strane imamo stručnjake koji za vukove kažu da su vukovi plahe životinje, te da:
“Mržnja prema vukovima se svakako usađuje već u ranom djetinjstvu u pričama za djecu i bajkama u kojima je vuk redovito opisivan kao krvoločna i zla životinja”.

Sa druge strane imamo stočare kojima je dosadila bitka sa administracijom koja procjenjuje i sa zakašnjenjem isplaćuje štete nastale u napadima vukova.

Pročitao sam:”Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2005. godini”,
koje u cjelosti možete pročitati pod linkom.

Čitajući izvješće došao sam do sljedećih podataka koje vam citiram:

“Procijenjeno je da su u Hrvatskoj prisutna 44 čopora, a najveći broj, njih 14, smjestio se u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Sljedeća je Ličko-senjska županija s procijenjenih 8 čopora, zatim Primorsko-goranska i Šibensko-kninska s po 7 čopora i na kraju Zadarska i Dubrovačko-neretvanska s po 4 čopora.
Najveći procijenjeni prosječan broj jedinki u čoporu zabilježen je na području Primorsko-goranske i Šibensko-kninske županije i iznosi 5 jedinki, što je u prosjeku oko tridesetak jedinki.
Zbog povećanog broja šteta na stoci u odnosu na prošle godine vještak iz Šibensko-kninske županije, Ivica Šupe, smatra da se na njegovom području i brojnost populacije vuka značajno povećala”.

Ako Vas zanima Slika 1 koja prikazuje : “Položaje vučjih čopora u Hrvatskoj određenih na osnovi iskaza lokalnih stručnjaka. Čopori su numerirani (od 0 do 43), posjetite
link.
Mali broj vukova i čopora u Lici odraz je nedovoljnog poznavanja stvarnog stanja, a ne malog broja vukova.

Slika 2. prikazuje lokacije šteta od vuka u 2005. godini (utvrđene na temelju odštetnih zahtjeva pristiglih u razdoblju od 1. siječnja do 1. rujna 2005. godine).

Ukoliko pogledate sliku 1. i sliku 2. lako ćete zaključiti da se Promina nalazi u okruženju nekoliko prilično velikih vučjih čopora.
Uzmemo li u obzir da vukovi “Obično dnevno prevale oko 35 km u potrazi za hranom” broj napada vukova na stoku u Promini nikoga nečudi.

Promina je kraj u kojem je stočarstvo nakon skoro potpunog nestajanja-izumiranja zbog ratnih stradanja i pustošenja krenuo putem oporavka.

Globalno gledano zajednici je sigurno u interesu opstanak vuka, ali zar zajednici nije bitan i opstanak ljudi koji se bave stočarstvom u ovim našim malim demografski opustošenim krajevima?


Izgube li ovu bitku prominski stočari, slaba će “gozba” ostati i za vukove.

U Promini stoci prjeti najmanje 5-7 vukova i to je problem.
Sljedeću školsku godinu u prvi razred u Promini kreće samo četiri učenika i to nikome ne predstavlja problem.


P.S. Naknadno sam pronašao "Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2006. godini" koje možete pogledati pod linkom.

Oznake: vukovi u promini, Stočarstvo u Promini

Hodočašće u Međugorje

Prošla subota je bila dan određen za hodočašće Prominjaca u Međugorje.
Rano ujutro u četiri sata iz Oklaja su na put krenula dva autobusa sa stotinjak hodočasnika.
Na ovom hodočašću su u jednom autobusu bili članovi KUU Promina, a u drugom ostali hodočasnici kako se ne bi ponovio «problem» hodočašća u Zagreb.
U Međugorje smo stigli oko devet sati, u vrijeme kad je započela sveta misa na Njemačkom jeziku.
Kako nam većini Njemački jezik baš nekako ne leži, odlučili smo pješačiti do «Brda Gospina ukazanja».
Koračajući prema samom vrhu brda hodočasničkim nogama utabananim i ulaštenim stazama u tvrdom kamenu krša, susretali smo ljude iz svih krajeva svijeta.
Prošli smo tako cijeli Križni put prolazeći tako i pored mjesta Gospina ukazanja.
Premda je uspon brda prilično velik, malo tko se osjećao umoran pri dolasku na sam cilj našeg hodočašća-mjesto gdje se Gospa ukazala prije više od 25 godina.
Zanimljivo je da umor nisu osjetili niti oni koji su bosih nogu ili samo u čarapama hodali do samog vrha.
Nakon što smo se vratili s brda, pričekali smo misu na Hrvatskom jeziku koja je taj dan bila u 13 sati.

Nakon mise fra Šime nas je poveo u Mostar , da posjetimo njihov poznati Stari most i crkvu sv. Petra i Pavla sa zvonikom visine 107,20 metra.
Nakon kratkog posjeta crkvi koja još nije završena, posjetili smo Stari most.
Hodajući od crkve do mosta prošli smo nekih 200-300 metara i grad mi je izgledao nekako prazan.
Takva slika grada posjetila me na Drniš, Knin, Prominu koju godinu nakon rata.
Došli smo do Starog mosta, ali nismo prelazili na drugu stranu, kažu da nam to ne bi bilo baš pametno, pa nismo ni pokušavali.
Grad je to u kojem se osjete granice Islama i Kršćanstva na svakom koraku.
Grad je to u kojem kao suvenir možete kupiti slike sa motivima starog djela grada, razni suveniri od bakra i mesinga do vojnih noževa iz prošloga rata.
Dok sam prolazio pored groblja, primjetio sam dosta prezimena na spomenicima koja postoje i u Promini.
Tako je prezime vlasnika picerije u kojoj smo bili posluženi odličnom pizzom bilo Sarić S.
Baš zanimljivo.
Nama je pizza bila odlična, ali zato je Ive B.... cjelim putem od Mostara do Promine spominjao kako mu je guštanje u pravim bosanskim čevapima poremetila mačka koja je gostima pokazivala svog prijatelja miša.
Ali to naravno nije bilo u S Sarića, nego u jednom drugom restoranu.

Nakon posjeta Mostaru krenuli smo u našu Prominu,
Put je imao još nekoliko usputnih stanica koje su poslužile za osvježenje i odmor grla od pjesme koja se cjelim putem pjevala.

Fra Šime je ocijenio da smo «Položili ispit» za hodočašća, te najavio pripreme za hodočašće u Dubrovnik i Boku Kotorsku u Crnoj Gori.

Bilo je to hodočašće puno molitve, smijeha i pjesme, i ja se nadam da će svima ostati u lijepom sjećanju.

Ako Vas zanima koja fotografija posjetite link, pod kojim se nalazi album slika, ili link2, ako želite pogledati slide show svih slika.

Oznake: religija, KUU Promina

Pitanje za urednika bloga

Da li ti je drago sto si nastavio pisati blog, mislim nakon situacije kad si htio odustati?

To je pitanje koje sam danas pročitao u kementarima, a ime komentatora navedeno je kao "a", i odgovorit ću na njega cjelim postom.

Zanimljivo pitanje.
Nisam odmah odgovorio na komentar.
I evo, i sad još razmišljam šta reći, šta napisati.
Nekad je i na jednostavna pitanja teško odgovoriti.
Bit ću iskren.
Bez obzira ne sve probleme na koje nailazim kad se tekstovima nekog "dodirnem", ipak me nešto vuče da i dalje pišem ovaj blog.
Nekad izgubim i po nekoliko sati pretražujući na googlu pojmove "promina", "promine", "prominu", pa onda "oklaj", "oklaja", "oklaju", itd... itd...
Toliko pretražujem da me na kraju i oči zabole.
Nešto me svaki dan vuče da saznam nešto novo šta nam donosi budućnost za život u Promini.
To je jednostavno kao kad se zaljubite u djevojku.
Nešto vas vuče, a da ni' sami niste sigurni ni' šta, ni zašto.
Svaki dan jedva čekam da pročitam vaše komentare, da vidim kako čitatelji gledaju na stanje i događaje u Promini.

Drago mi je što je svakim danom na blogu sve više ljudi koji razmišljaju kao i ja, i da
nisam jedini koji svaki dan otvara Promina.blog.hr da vidi šta ima novog.
Veseli me i uključenje sve većeg broja ljudi u komentiranje stanja u Promini.

Najviše me u životu ubija ravnodušnost ljudi kad su u pitanju problemi, ali i dobre stvari koje nam se događaju.
Zbog ravnodušnosti sam i razmišljao o odustajanju od pisanja Bloga o životu u Promini.

Sad se stvari pomalo mjenjaju u jako dobrom smjeru.

Planove Općine Promina često bi nam mogao pod kojim komentarom napisati Željko Džapo, ali i Žare Duvančić ako bi imao volje.
Planove sljedećih hodočašća i razvoja vjerskog života mogao bi nam uskoro napisati naš župnik fra Šime Nimac.

Uglavnom, Blog čita sve više ljudi koji imaju "moć" pomoći razvoju Promine na razne načine i to me raduje.

Zaključak "a" :

Drago mi je što sam nastavio pisati Blog jer ga ne pišem više samo ja nego i većina Vas čitatelja ostavljajući svoje komentare.