Pitanje za urednika bloga
Da li ti je drago sto si nastavio pisati blog, mislim nakon situacije kad si htio odustati?
To je pitanje koje sam danas pročitao u kementarima, a ime komentatora navedeno je kao "a", i odgovorit ću na njega cjelim postom.
Zanimljivo pitanje.
Nisam odmah odgovorio na komentar.
I evo, i sad još razmišljam šta reći, šta napisati.
Nekad je i na jednostavna pitanja teško odgovoriti.
Bit ću iskren.
Bez obzira ne sve probleme na koje nailazim kad se tekstovima nekog "dodirnem", ipak me nešto vuče da i dalje pišem ovaj blog.
Nekad izgubim i po nekoliko sati pretražujući na googlu pojmove "promina", "promine", "prominu", pa onda "oklaj", "oklaja", "oklaju", itd... itd...
Toliko pretražujem da me na kraju i oči zabole.
Nešto me svaki dan vuče da saznam nešto novo šta nam donosi budućnost za život u Promini.
To je jednostavno kao kad se zaljubite u djevojku.
Nešto vas vuče, a da ni' sami niste sigurni ni' šta, ni zašto.
Svaki dan jedva čekam da pročitam vaše komentare, da vidim kako čitatelji gledaju na stanje i događaje u Promini.
Drago mi je što je svakim danom na blogu sve više ljudi koji razmišljaju kao i ja, i da
nisam jedini koji svaki dan otvara Promina.blog.hr da vidi šta ima novog.
Veseli me i uključenje sve većeg broja ljudi u komentiranje stanja u Promini.
Najviše me u životu ubija ravnodušnost ljudi kad su u pitanju problemi, ali i dobre stvari koje nam se događaju.
Zbog ravnodušnosti sam i razmišljao o odustajanju od pisanja Bloga o životu u Promini.
Sad se stvari pomalo mjenjaju u jako dobrom smjeru.
Planove Općine Promina često bi nam mogao pod kojim komentarom napisati Željko Džapo, ali i Žare Duvančić ako bi imao volje.
Planove sljedećih hodočašća i razvoja vjerskog života mogao bi nam uskoro napisati naš župnik fra Šime Nimac.
Uglavnom, Blog čita sve više ljudi koji imaju "moć" pomoći razvoju Promine na razne načine i to me raduje.
Zaključak "a" :
Drago mi je što sam nastavio pisati Blog jer ga ne pišem više samo ja nego i većina Vas čitatelja ostavljajući svoje komentare.
|