Vukovi u Promini
Prominski stočari zadnjih nekoliko godina često imaju probleme s napadima vukova na stoku.
Često su o tome pisale dnevne novine, ali čini mi se da stočari u ovoj priči uvijek izvlače deblji kraj.
Sa jedne strane imamo stručnjake koji za vukove kažu da su vukovi plahe životinje, te da:
“Mržnja prema vukovima se svakako usađuje već u ranom djetinjstvu u pričama za djecu i bajkama u kojima je vuk redovito opisivan kao krvoločna i zla životinja”.
Sa druge strane imamo stočare kojima je dosadila bitka sa administracijom koja procjenjuje i sa zakašnjenjem isplaćuje štete nastale u napadima vukova.
Pročitao sam:”Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2005. godini”,
koje u cjelosti možete pročitati pod linkom.
Čitajući izvješće došao sam do sljedećih podataka koje vam citiram:
“Procijenjeno je da su u Hrvatskoj prisutna 44 čopora, a najveći broj, njih 14, smjestio se u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Sljedeća je Ličko-senjska županija s procijenjenih 8 čopora, zatim Primorsko-goranska i Šibensko-kninska s po 7 čopora i na kraju Zadarska i Dubrovačko-neretvanska s po 4 čopora.
Najveći procijenjeni prosječan broj jedinki u čoporu zabilježen je na području Primorsko-goranske i Šibensko-kninske županije i iznosi 5 jedinki, što je u prosjeku oko tridesetak jedinki.
Zbog povećanog broja šteta na stoci u odnosu na prošle godine vještak iz Šibensko-kninske županije, Ivica Šupe, smatra da se na njegovom području i brojnost populacije vuka značajno povećala”.
Ako Vas zanima Slika 1 koja prikazuje : “Položaje vučjih čopora u Hrvatskoj određenih na osnovi iskaza lokalnih stručnjaka. Čopori su numerirani (od 0 do 43), posjetite
link.
Mali broj vukova i čopora u Lici odraz je nedovoljnog poznavanja stvarnog stanja, a ne malog broja vukova.
Slika 2. prikazuje lokacije šteta od vuka u 2005. godini (utvrđene na temelju odštetnih zahtjeva pristiglih u razdoblju od 1. siječnja do 1. rujna 2005. godine).
Ukoliko pogledate sliku 1. i sliku 2. lako ćete zaključiti da se Promina nalazi u okruženju nekoliko prilično velikih vučjih čopora.
Uzmemo li u obzir da vukovi “Obično dnevno prevale oko 35 km u potrazi za hranom” broj napada vukova na stoku u Promini nikoga nečudi.
Promina je kraj u kojem je stočarstvo nakon skoro potpunog nestajanja-izumiranja zbog ratnih stradanja i pustošenja krenuo putem oporavka.
Globalno gledano zajednici je sigurno u interesu opstanak vuka, ali zar zajednici nije bitan i opstanak ljudi koji se bave stočarstvom u ovim našim malim demografski opustošenim krajevima?
Izgube li ovu bitku prominski stočari, slaba će “gozba” ostati i za vukove.
U Promini stoci prjeti najmanje 5-7 vukova i to je problem.
Sljedeću školsku godinu u prvi razred u Promini kreće samo četiri učenika i to nikome ne predstavlja problem.
P.S. Naknadno sam pronašao "Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2006. godini" koje možete pogledati pod linkom.
Oznake: vukovi u promini, Stočarstvo u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
