Plastično je fantastično

Pogledao sam dokumentarac "Vreće su za smeće" odnosno u izvorniku "Bag it" prikazanom večeras na HTV 1 (kako sam i najavio u jučerašnjem postu).

Kako sam i pretpostavljao, korišten je cijeli niz "činjenica" koje su više puta na ovom blogu opovrgnute. S dokazima. Počev od lažne teze da proizvodnja plastike nepovratno troši prirodne resurse (fosilna goriva) koji su neobnovljivi, do stalnog upozoravanja o ugroženosti životinja. Jer, ako što troši te nepovratne prirodne resurse je naše grijanje i vožnja, a životinje su najviše ugrožene zbog našeg lova, ribolova i krivolova ili drugih naših aktivnosti kao što su gradnje prometnica, naselja, sječa šuma, itd.

Ipak cijeli niz iznesenih podataka je točan, pa je cijeli taj komplot točno-netočnih podataka, odnosno faktoida prikazan u klasičnoj maniri manipulacije medija kako je to odlično definirao Noam Chomsky, o čemu je također više puta pisano na ovom blogu. Pomiješaj točne i netočne informacije, obilato koristi riječ može te slikovnim ekstremima potkrijepi tekst, itd.

Ono što se nameće kao pitanje prije bilo kojeg daljnjeg razglabanja je: "A što umjesto plastike?" To je ključno pitanje. Hoćemo li trošiti ogromne količine goriva za prijevoz staklene ambalaže, hoćemo li uništavati šume i trošiti ogromne količine kemikalija da bi proizveli neupotrebljivu papirnatu vrećicu ili ćemo trošiti i zagađivati ogromne količine vode, uz iznimno nehumane uvijete rada da bi proizveli platnenu vrećicu odnosno torbu?

I autor ovog bloga iznimno se zalaže za načine postupanja objedinjenih u 5R koncept: - Reduce, Reuse, Renew, Recycle, Recover - dakle: smanji, ponovno upotrijebi, obnovi, recikliraj (mehanički oporabi) i oporabi do preostatka. A to je samo usput spomenuto u cijelom filmu.

Vrlo je važno naglasiti da su dvije stvari postale vrlo jasne, ako ih se pokuša sagledavati s objektivne strane. A to je - plastika nije sama došla u mora i okoliš, već smo to mi bacili, a najveći utjecaj tome je nepostojanje sustava prikupljanja i obrade otpada. A takvi moderni sustavi omogućiti će odvojeno prikupljanje iskorištene plastike i onda tu plastiku mehanički reciklirati (dobiti ponovno sirovinu i proizvode) ili termički obraditi odnosno spaliti (dobiti ponovno energiju).

Niti za jednu stvar - niti za naše ponašanje, niti za nepostojanje sustava - plastika nije kriva. Krivi smo mi, naše ponašanje, naša neodgovornost i nemar pa čak i siromaštvo. Istovremeno, plastika nam je donijela nebrojene koristi, unijela revolucionarne promjene u naše živote, donijela unapređenja životnog i zdravstvenog standarda, dala nemjerljiv doprinos zaštiti okoliša, očuvanju resursa i štednji energije.

Stoga, sve naše aktivnosti treba usmjeriti na razvijanju sustava odvojenog prikupljanja otpada i slijedom toga recikliranju. Zar primjer Hrvatske s PET ambalažom nije najočitiji dokaz uspješnosti takvog sustava. Dakle može se, unatoč blentavoj odluci ministra na odlasku da iz sustava povratne PET ambalaže izbaci PET ambalažu za mlijeko i mliječne proizvode. Umjesto da takav sustav proširi na svu plastičnu ambalažu, on ovaj uspješni model reducira - po tko zna čijem nalogu.

Zanima me Vaše mišljenje.


P.S. - Ako niste pogledali ovaj dokumentarac, možete pogledati talijansku verziju na YouTube - Bag it (in italiano) ili englesku verziju na Bag it web portalu.