Plastično je fantastično

petak, 17.04.2015.

DINA, In memoriam

Naši (bivši) plastičari


Počivali u miru


Stečaj Dina-Petrokemije nakon dvije godine mrcvarenja slika je i neprilika pravne države Hrvatske. Predstečajni postupak pokrenut je i vođen, kao i dobar dio sličnih, ne da bi se očuvala proizvodnja, spasila radna mjesta i barem djelomično namirila potraživanja zaposlenika, već da bi se uklonili tragovi kriminala i amnestirali zločinački umovi koji su ga osmislili i proveli u djelo. Na kraju će usamljene žrtve ostati radnici, jedini koji ni za što nisu krivi. Ponajmanje za kalvariju koju proživljavaju, ako već nisu u svom očaju i bijedi skončali u bolesti ili pribjegli samoubojstvu.



Foto: Diana Sokolić



Farsa oko Dina-Petrokemije samo je potvrdila ono u što smo se već i ranije uvjerili. I ova je pljačka pomno planirana i realizirana, baš kao i privatizacijska, na koju se samo nastavila. Možda se u nju uključio samo veći broj aktera, ali sistem je ostao isti. Podobni pojedinci, medijski eksponirani kao uspješni poduzetnici i biznismeni, uz pomoć svojih političkih zaštitnika i kompanjona, domogli su se nekadašnjeg društvenog vlasništva i privatizirali ga kao da im ga je ćaća ostavio.



Foto: Diana Sokolić



Njihove megalomanske planove bez pokrića svesrdno je podržao treći krak te hobotnice, banke, koje su im odobravale stotine i milijarde kuna kredita za koje se znalo da nikada neće biti vraćeni. Nakon prelijevanja iz šupljega u prazno, kroz maticu i povezana društva u istom vlasništvu, isisao je na ovaj ili onaj način sav novac. A on nije nestao jer nije ni mogao. Naprosto zato jer je završio u privatnim džepovima, bio pretvoren u nekretnine i jahte, dijamante i lovačke trofeje, u čemu god se to osobno bogatstvo mjerilo.



Foto: Diana Sokolić



Kada se nakon pada Ive Sanadera pokazalo da taj perpetum mobile ne može vječno trajati, ne zato što su pokradeni hrvatski građani, već i netko moćniji, poput države Austrije koja sada plaća ceh Hypo banke, dotični je kao jedini Pedro završio u zatvoru.

Figura je žrtvovana da bi se igra nastavila. Predstečajne nagodbe pokazale su se idealnim modelom da se izigra proklamirano spašavanje radnih mjesta i nastavak proizvodnje. Slučaj Diokija i Dina-Petrokemija to najbolje pokazuje. Radnici na koncu neće dobiti ništa, a nitko od krivaca ni za što neće odgovarati. Nikome neće pasti ni vlas s glave, a kamo li sudska presuda ili oduzimanje osobne imovine.



Foto: Diana Sokolić



lako nam je svima jasno da se ne radi ni o kakvim ishitrenim ili pogrešnim poslovnim potezima, nevještosti ili zaigranosti vlasnika i menadžera. Po srijedi je plan da se Hrvatska opljačka do kraja. Do gole kože. To što je tisuće obitelji izigrano i živi u bijedi i siromaštvu, to što ostajemo bez za svaku državu strateške industrije poput petrokemije pa ćemo ubuduće sve plaćati stostruko više, njima je najmanje važno.



Foto: Diana Sokolić



Jer, pljačka nije gotova. I u predstečajnom postupku nađe se još dovoljno toga za isisati, jer vode ga i ovode oni koji su do njega doveli. A stečaj će biti kruna svega. Majka svih pljački i otac sveg bogaćenja. Prilika da se u privatizacijskoj pljački akumulirani kapital, u novac opredmećen hipotekarnim bankovnim kreditima i otpisan u predstečajnim nagodbama, višestruko multiplicira kupovinom tih istih nekretnina za bagatelu. Uostalom, tko jedini ima novaca otkupiti od banaka njihova potraživanja nego oni koji su uz pomoć svojih političkih pokrovitelja od tih istih banaka dobili sve te stotine milijuna na dar? Samo više neće biti Dina Petrokemije i njezinih radnika već će na njihovom mjestu niknuti LNG terminal.

Završni je to dio akcijskog plana »Spaljena zemlja«. Počivali u miru.



Izvor:
Branko Mijić: Počivali u miru, Uvodnik, Novi List, 17. travnja 2015.
- 13:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #