Mijić kakav je nekad bio, a bio je izvrstan, zadnjih godina me zabrinuo, al eto, talent ne umire. Još kad bi "Novi List" bio opet onaj vičevićevski, kak brzo postajem neskroman. Usput iako ne dajem komplimente muškarcima, jučerašnji outlook na Korzu ti je bio sasvim oke :D
17.04.2015. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
17.04.2015. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izabela
Stečaj Dina petrokemije … In memoriam… to su samo cigle, cijevi ,tankovi, bačve ,klor, stolice , stolovi, kompjuteri i novci. Moj In memoriam o majci Dini , kako smo u šali znali reći , sadrži (a vjerujem i kod većine mojih prijatelja i kolega ) kolegijalnost, učenje, nesebično dijeljenje znanja, timski rad, standarde poslovanja, napredak , rad za Dinu kao da je naš dom , nezaboravna putovanja, marende i druženja u kantini, prijateljstva koja traju i traju i dobivaju na kvaliteti svakoga dana , jer se razumijemo, bodrimo i jedni drugima vidamo rane i brišemo bore zabrinutosti . Još uvijek se držimo zajedno , mada nismo na radnom mjestu. Mladi smo došli raditi u Dinu , većina postali susjedi, doživljavali smo i proživljavali zajedno sve važne događaje u našim životima: ženidbe kolega , rađanje naše dječice , njihove prve korake, dječje bolesti, lektire, seminarske radove , prakse, diplome, zaposlenja. I u djecu smo utkali gen Dina, jer je to jednostavno tako, ono dobro, napredno i veselo. Proslavljali smo sve uspjehe i rođendane (i pedesete) uz neizostavne kolače i torte. Opraštali se od najmilijih zajedno. Ovo iskustvo teških trenutaka koje smo proživjeli zadnjih godina vjerujem da nas je izgradilo kao osobe. I to trebamo vidjeti, a gen Dina nam nitko ne može uzeti.
17.04.2015. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mayday
Branko, kao i uvijek, u sridu...a "oni" će počivati & uživati u miru i blagostanju, jer mogu.
Mi, sitnozubi, odavno smo eutanazirani.
17.04.2015. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Mijić kakav je nekad bio, a bio je izvrstan, zadnjih godina me zabrinuo, al eto, talent ne umire. Još kad bi "Novi List" bio opet onaj vičevićevski, kak brzo postajem neskroman.
Usput iako ne dajem komplimente muškarcima, jučerašnji outlook na Korzu ti je bio sasvim oke :D
17.04.2015. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
Super tekst!
17.04.2015. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Figura je žrtvovana da bi se igra nastavila.
Da ne politiziram dalje , apostrofiram samo ovu rečenicu , jer igra se nastavlja
17.04.2015. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
U pravu si. Svima je poznat taj akcijski plan.
17.04.2015. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izabela
Stečaj Dina petrokemije … In memoriam…
to su samo cigle, cijevi ,tankovi, bačve ,klor, stolice , stolovi, kompjuteri i novci. Moj In memoriam o majci Dini , kako smo u šali znali reći , sadrži (a vjerujem i kod većine mojih prijatelja i kolega ) kolegijalnost, učenje, nesebično dijeljenje znanja, timski rad, standarde poslovanja, napredak , rad za Dinu kao da je naš dom , nezaboravna putovanja, marende i druženja u kantini, prijateljstva koja traju i traju i dobivaju na kvaliteti svakoga dana , jer se razumijemo, bodrimo i jedni drugima vidamo rane i brišemo bore zabrinutosti . Još uvijek se držimo zajedno , mada nismo na radnom mjestu.
Mladi smo došli raditi u Dinu , većina postali susjedi, doživljavali smo i proživljavali zajedno sve važne događaje u našim životima: ženidbe kolega , rađanje naše dječice , njihove prve korake, dječje bolesti, lektire, seminarske radove , prakse, diplome, zaposlenja. I u djecu smo utkali gen Dina, jer je to jednostavno tako, ono dobro, napredno i veselo. Proslavljali smo sve uspjehe i rođendane (i pedesete) uz neizostavne kolače i torte. Opraštali se od najmilijih zajedno.
Ovo iskustvo teških trenutaka koje smo proživjeli zadnjih godina vjerujem da nas je izgradilo kao osobe. I to trebamo vidjeti, a gen Dina nam nitko ne može uzeti.
17.04.2015. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...