Plastično je fantastično

Novca ima za bogate, no ne i za Strunu

Vlada RH, preciznije njezino Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) ima novaca da podupire dobrostojeće i poznate (u svakodnevnom hrvatskom celebrities). Međutim nema već drugu godinu zaredom novaca za znanstveni projekt od najveće nacionale važnosti, Strunu (terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja).

Što ima s time ministar zdravlja S. Varga? Poveznica je potpora kupcima elektromobila.

MZOIP već drugu godinu zaredom s po 10 tisuća eura sufinancira nabavu elektromobila. Prema podacima objavljenim u Večernjem listu 13. siječnja, u 2014. je u Hrvatskoj kupljeno ukupno 40 takvih vozila. Među njima i 4 najprodavanija elektromobila u svijetu, Tesla Model (X). Primjerice 2013. kupljeni model koštao je 68.000 eura. Ima i onih od 120.000 USD. U svakom slučaju Hrvatska ima novaca za pomoć celebrities-ima.

Je li Hrvatska jedina koja to promiče? Poslužit ću se podacima iz jednog teksta kojeg sam objavio 2. travnja 2013. na portalu ZG-magazin. Kako je Hrvatska uvijek u trendu, a tek iznimno se suprotstavlja onima iz EU, proširit će se vrlo kratko tema i na ekološku Sotonu, plastične vrećice.

Da je Hrvatska uvijek u trendu, znači da se posvećuje sporednim problemima. U velikoj mjeri zahvaljujući i vrlim izvana zelenima, iznutra crvenima. Kojima su plastične vrećice kao tema kao fundamentalistima Sotona. Međutim elektroautomobili su osobito draga tema. Koju treba svim sredstvima promicati, pa i državnim potporama.

Samo jedan podatak o plastičnim vrećicama. Usprkos svim dugodišnjim naporima glasovite ekologistkinje M. Holy i njezinih doglavnika, Hrvatska se potpuno opravdano oduprijela EU inicijativi o njihovoj zabrani. Njih se nastoji zamijeniti skupljima, ekološki lošijim proizvodima na osnovi materijala jednog proizvođača iz EU. Za to MZOIP zaslužuje pohvale. Međutim prilika je da se jasno napiše. Takvo suprotstavljanje zabrani potječe još iz 1993. Tome su pridonijeli svojim argumentima mnogi, posebno članovi Društva za plastiku i gumu. Pritom valja istaknuti jedno ime. Romeo Deša je sakupio na svom blogu ogromnu dokumentaciju o svjetskim kretanjima. A HGK je sve to samo uobličila i dostavila MZOIP-u.

Izjava svojedobne Ministrice zaštite okoliša i prirode koja je najavila da će uvesti porez od 5.400 % na taj proizvod izazvala je nemjerivu štetu hrvatskom gospodarstvu. Ovih dana sam čuo izvrsnu vijest. Jedan proizvođač vrećica proizveo je u 2014. godini 13.500 tona tog proizvoda, nekoliko puta više nego što ih se potroši u Hrvatskoj. Ta je tvrtka danas pretežni izvoznik na najzahtjevnija tržišta.

Dvije punionice na 1 automobil



Objektivno za hrvatsku stvarnost je posjedovanje elektromobila zaista sporedna tema. U Hrvatskoj je u 2014. prodano ukupno 39.187 vozila, do čega otpada na osobna vozila 33.962 primjerka. Dakle na elektroautomobile punih 0,12 %. Tipično političko skretanje pozornosti s osnovnih problema. Na toj je liniji odluka Povjerenstva za sukob interesa koje je opomenulo Ministra zdravlja koji je iskoristio pravo hrvatskog građana da kupi elektromobil. Osnovni problem Hrvatske je vrlo jednostavan. Od čega će Hrvatska živjeti? Sada živi od zaduživanja. O tome se ne govori.

Nisam jedini koji po ne znam koji puta ponavlja. Hrvatska može biti ponosna na elektromobil iz garaže prodan za fantastičnu sumu i to u inozemstvo. Posebno zato što sve prognoze ukazuju na svjetlu budućnost elektromobila. Države plaćaju čak i poticaje da se kupi takvo vozilo. Nema ozbiljnijeg proizvođača osobnih vozila koji nema dokazni primjerak ekološke osviještenosti, elektromobila. Najčišće vozilo svih vremena. Ide na struju iz utičnice. Ali onima na daljinu, gdje se proizvodi taj oblik energije, predstavlja nemalo ekološko opterećenje.

Jedan hrvatski novinar koji se stručno bavi automobilizmom pred koju godinu putovao je od Trsta do Ženeve i natrag. I susreo čak dva elektromobila. Ali je zato Hrvatska proglasila punionice za elektromobile poslovnom prilikom, jasno za Hrvatsku.

»Prof. D. Škrlec s FER-a u Zagrebu (sada ORaH-ovog eurozastupnika), očekuje se da bi do 2020. Hrvatska mogla imati 15 do 20 tisuća električnih vozila. Dodaje, da ih je trenutačno, u raznim verzijama i ne računajući hibridne serijske automobile, u našoj zemlji maksimalno 15. (d. a. sada ih ima više, jer je u 2014. pridodano njih 40. A nešto je kupljeno i u 2013.).

… Europska energetska direktiva određuje da do 2020. Hrvatska mora imati 38.000 punioca za električne automobile, a od čega njih 4.000 trebaju biti javne. Cijena 5.000 do 30.000 eura. Dakle, dvije punioce za jedan elektromobil, odnosno na 5 elektromobila 1 javna punionica.«

U EU 2020. čak 2,2 % elektromobila



Hrvatska je ozbiljno pristupila problemu e-mobilnosti što pokazuje i činjenica da se u akciju uključio i HEP i postavio svoj europski cilj. Već je osnovan sustav pod komercijalnim brendom ELEN (električna energija). U siječnju 2013. izabrano je i eko-dizajnersko rješenje. Svaka čast, ali jedno pitanje se nameće samo po sebi. Zašto HEP? Pa treba povećati potrošnju električne energije. Naime na nedavnom skupu u HAZU čulo se. »Na pitanje o potrošnji električne energije u Hrvatskoj, jedan od predavača, dr. sc. Ivica Toljan iz istraživanja i razvoja HROTE, odgovorio je da posljednjih pet godina ona stagnira na oko 17,5 milijardi kWh. Kako trajno raste u Hrvatskoj proizvodnja hladnijeg zraka (klimatizacija) a nema naznake reindustrijalizacije, očito da HEP porast potrošnje traži u punjenju elektromobila.«

Valja pridodati. »Na području EU-a postoji oko 200 milijuna osobnih vozila. Očekuje se da će do 2020. Njemačka proizvesti milijun električnih vozila, Velika Britanija 1,5 milijun, a Francuska čak dva milijuna.« Dakle uz pretpostavku da broj klasičnih osobnih vozila unutar EU-a ostane isti, udio elektromobila bio bi 2020. čak punih 2,2 %. Na što liči ova promidžba elektromobila? Na onu bioplastike. Koja je sada na 0,7 % a do 2020. bit će slično kao elektromobili.

Ima li elektromobil budućnost? Svakako da ima. Veliki proizvođač plastike Borealis 2013. je naglasio kako plastika može smanjiti potrošnju bilo kojeg vozila. Evo njihovih stavova.

»Do 2030. godine gradsko stanovništvo povećat će se za 60 % što zahtijeva povećanje broja vozila, a time i energije za 50 %. Jedno od rješenja je uvođenje elektromobila u gradove. Pritom nije u pitanju ukupna bilanca stakleničkih plinova, jer netko i negdje treba proizvesti energiju, već je riječ o posljedicama urbanizacije koja će brojem vozila uništiti zrak u gradovima. … Može se složiti s prognozom stručnjaka koncerna VW da elektromobil nije mrtav. Međutim, pred elektromobilima još je dug put do masovnije uporabe. Ponajprije, mora im se sniziti cijena i povećati prijeđena udaljenost.«

Zašto nema novaca za Strunu?

Za sada, podupiranje elektromobila u zemljama koje još dugo ne će biti vodeće u EU, vrijedi „tko nema kruha, neka jede kolače“. A u one koji nemaju ni za kruh je projekt od najveće nacionalne važnosti. Struna.

Ne namjeravam pisati o dostignućima Strune. Oni su veliki. Međutim nametnula su se dva problema. Ono što je stvoreno na raznim područjima mora se usuglasiti. Za to su potrebna, istina skromna sredstva, ali ipak netko mora dati novac. Drugo, mnogo važniji mora se nastaviti s izradbom stručnog nazivlja.

Međutim Hrvatska zaklada za znanost već 2 godine ne podupire taj projekt. Postavljam pitanje čelništvu Zaklade zašto nema novaca upravo za taj projekt. Ima 400 tisuća eura za uvoz elektromobila iz državne riznice, a nema pola sume za Strunu. Izgovor da su neki znanstveni projekti u prednosti, postavljam pitanje kakvi su to epohalni projekti za koje mora biti novaca.

Dokazano, naši političari brinu da ima novaca za razne sporedne aktivnosti, kao što je sufinanciranje nabave elektromobila koje kupuju vrlo dobro stojeći. A zato nema novaca za druge djelatnosti. No osnovno pitanje ostaje, od čega će Hrvatska živjeti.

Pripremio: Prof.dr.sc. Igor Čatić