Plastično je fantastično

... samo je pitanje u čijem krilu sjedi?

Evo nam od mlađeg brata nož u leđa. Europsko udruženje za bioplastiku (European Bioplastics) objavilo je svoje službeno stajalište vezano uz jednokratne plastične vrećice te ga kao takvog poslali kao prijedlog povjereniku Europske komisije za zaštitu okoliša gospodinu Janezu Potočniku.

No, što europski bioplastičari "laju". Udruženje je prepoznalo "da bi svekoliko smanjivanje potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica imalo značajan utjecaj na učinkovito upravljanje resursima i potaknulo Europu još više prema održivoj ekonomiji".

Upravo zbog toga, europski bioplastičari podržavaju uvođenje nameta na plastične vrećice proizvedene od fosilne plastike, pa čak i zabranu jednokratnih plastičnih vrećica u sljedećim slučajevima:

- zabraniti ili uvesti naknadu na jednokratne plastične vrećice koje sadrže manje od 50 % bioizvornog polimera
- u zemljama u kojima se organski otpad oporabljuje i organski reciklira, kompostabilne jednokratne plastične vrećice izrađene sukladno normi EN 13432, a koje sadrže najmanje 50 % bioizvornog materijala trebale bi biti izuzete od zabrane ili naknade

Kako dalje navode u svojem službenom stajalištu:

"Simbol bioplastike postati će simbol učnikovitog i održivog upravljanja resursima i održive ekonomije. Jednokratne plastične vrećice s visokim sadržajem bioizvorne sirovine osigurava znatno smanjenje uglikovog traga do jednokratnih plastičnih vrećica izrađenih od fosilne plastike te takve vrećice doprinose smanjenju emisije CO2. Kompostabilne jednokratne plastične vrećice omogućavaju u naknadnu upotrebu istih kao vreće za biootpad što omogućava povećanje prikupljanja biootpada i unapređenje kvalitete komposta u zemljama gdje postoji organizirani sustav prikupljanja organskog otpada."

Kada sam to pročitao, sjetio sam se riječi predsjednika Društva za plastiku i gumu g. Vladimira Ferdeljija koji je svojevremeno rekao: "Plastičarski lobi se stalno mora braniti zato jer plastičarski lobi ima izuzetno konkurentan proizvod. Naravno, oni koji ne mogu postići konkurentnost u proizvodnji, a to su proizvodnje papirnatih i tekstilnih vrećica oni moraju vapiti za zabranama." (Vladimir Ferdelji, 6. lipnja 2012. u emisiji Otvoreno HRT 1). Tu sad možemo dodati i vrećice od bioplastike - bilo da su bioizvorne ili da su biorazgradljive.

Isto tako pamtim riječi profesora Igora Čatića koji je rekao: "… ne dopuštam da mi ispiru mozak kako je bioplastika i njezin dio biorazgradljiva plastika, posebno vrećice, rješenje svih ekoloških problema. Ne dopuštam promidžbu da će nešto što je sada manje od 0,5 posto zamijeniti onih 99,5 posto. Postupno će se povećavati udio bioplastike, posebno one načinjene od otpadne biomase. Ali za sada bioplastika nije zamjena za fosilnu plastiku." (Prof. dr. Igor Čatić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, u članku "Tekst iz Hrvatskoga fokusa postao uvodnik u agronomskom časopisu", Hrvatski fokus, Zagreb, 25. siječnja 2013.)

I što reći - bioplastika (i bioizvorna i biorazgradljiva) zauzima manje od 0,5 % (čak!) u kapacitetima proizvodnje plastike. I logično je da se mora svojski truditi da dostigne praktičnost, ekonomičnost, učinkovitost, cijenu, ali i ekološku prihvatljivost koju ima klasična, fosilna plastika kako bi barem malo povećala svoj udio na tržištu. I tu nema ničega lošega, ukoliko se drže fer tržišnog natjecanja, a to je - budi brži ako želiš stići prvi, budi bolji, jeftiniji i prihvatljiviji, a ne podmeći noge konkurenciji odnosno ne promoviraj se zabranama i ograničavanjima drugih materijala, koji su bajdvej i bolji, i jeftiniji i ekološki i ekonomski prihvatljiviji.

Ili se na sve to uopće ne treba osvrtati - jer, najmanji pas najglasnije laje?



Izvor:
European Bioplastics: Position of European Bioplastics - Plastic Shoping Bags