Plastično je fantastično

Od čitatelja bloga dobio sam ovaj simpatični poetski uradak. Pa kažem, da ga podijelim i s ostalim čitateljima. Onako, promjene radi.

Ratimir Škunca:

Živila plastika!

Ča će te starinske stvari
od drva i sličnih tvari!
Sve to, brate, ni ti roba
i ne vridi šupljeg boba.

Plastika je stvar ti fina,
to je prava umitnina.
Zato s pravon sve nan resi,
šnjon sve lipo se udesi.

Resi brodi, avijoni,
limuzine, kamijoni.
Male stvari i velike
napravu se od plastike:

Razne boce i bočice,
posudice i čašice,
igračkice i obuća,
puna ju je svaka kuća.

Pune su je drage, žali,
i baš nigdir nje ne fali.
Puna je je svaka njiva,
po svin vodâ’n ona pliva.

Plastika posvud prednjači,
leprša na svakoj drači,
povrh šuma i makije
plastikin se barjak vije.

Bez plastike sve bi stalo
I sve bi na mâlo palo.
Bez plastike mi smo jadni,
goli, bosi, žajni, gladni.

Bez plastike ni nan lika,
a i lîk je već plastika.
Kako živi smo ostali,
dok za nju još nismo znali!?

Dvajsetoga vika diko,
živila nan, oj! plastiko