We make a living by what we get, but we make a life by what we give.

Ovi dani.....Meni su svi isti.....Ali fakat....Ono škola, van, doma, škola, doma......Isto okruženje, isti osjećaji, iste fore.....uglavnom, sve isto......I opet ista situacija kao i neki dan.....Opet sam sto puta ušla u blogeditor s namjerom da nešto napišem.....I izađem....Ne znam više što da napišem.....Ne znam više zašto još uvijek pišem ovaj blog....Zapravo znam zašto....Ali to je preglup razlog....Zbilja preglup....I stvarno bih ga trebala obrisati.....Ali ne mogu, taj preglup razlog me u tome sprječava......Ne znam više stvarno što da radim sa sobom....Ne mogu više ovako svake večeri. Svake noći.....Ne mogu više zaspati od toga....Najrađe bih sve ovo zaboravila na nekoliko minuta....Zaboravila tko sam......Da se mogu osloboditi tih misli. Kako se mrzim kad sam takva....Depresivna. Jadna. I u biti pišem ovo samo iz tog razloga....Osjećam se tako....usamljeno....I stvarno ne znam zašto....Tome ni taj razlog nije kriv....Bar ja mislim....

HIM LYRICS

"Killing Loneliness"

Memories, sharp as daggers
Pierce into the flesh of today
Suicide of love took away all that matters
And buried the remains in an unmarked grave in your heart

With the venomous kiss you gave me
I'm killing loneliness (Killing loneliness)
With the warmth of your arms you saved me,
Oh, I'm killing loneliness with you
I'm killing loneliness that turned my heart into a tomb
I'm killing loneliness

Nailed to the cross, together
As solitude begs us to stay
Disappear in the lie forever
And denounce the power of death over our souls and secret words are said to start a war

With the venomous kiss you gave me
I'm killing loneliness (Killing loneliness)
With the warmth of your arms you saved me,
I'm killing loneliness with you
I'm killing loneliness that turned my heart into a tomb
I'm killing loneliness

Killing loneliness

With the venomous kiss you gave me
I'm killing loneliness (Killing loneliness)
With the warmth of your arms you saved me

Mislila sam napisati post o frendovim i frendicama, pa o umišljenosti, pa o današnjem danu, pa o filmovima, pa o mjuzi, o burazu, ma uglavnom stotine stvari i misli su prošle mojom glavom dok sam smišljala što da napišem....I odlučila sam pisati o svojim osjećajima.....Ne mislim baš točno o ljubavi i slično, premda ću napisat i o tome, već o onome što osjećam baš sada....u ovom trenutku.....A što ja to zapravo osjećam u ovom trenutku....Pa osjećam usamljenost, mrzovolju, razočaranost, nesreću, glupost....Pitate se kako mogu to osjećati.....Prvo, imam milijune osjećaja koje nemam prema kome usmjeriti, nemam se na koga osloniti u ovom trenutku, ni u slijedećem....Drugo, mislim da bi sad mogla prešamarat bilo koga tko bi mi rekao kako je ljubav predivan osjećaj, kako je lijeo biti zaljubljen u NEKOGA, kako je lijepo stalno na nekoga misliti.....Za sve one koji tako misle......meni stvarno nije tako.....Meni je grozno kada stalno mislim na TO.....ne mogu se usredotočiti na neke stvari u kojima inače uživam....ne mogu misliti ni našto drugo nego na te trenutke, te osmjehe, trenutke istinske sreće i kako bi to drugi nazvali LJUBAVI....Da bar nisam proživjela taj "kobni" dan kad je došlo do te "zaljubljenosti"....Treće, razočarana sam samom sobom u zadnje vrijeme.....Ne shvaćam kako sam se mogla zaplesti u tu mrežu laži......Što je to prevladalo mnome kad nisam mogla uključiti svoj razum u tu *****? Zašto se ne mogu izvući iz svega toga? Zašto ni sad ne uključujem svoj razum? Četvrto, svako malo mi dođe da plačem. Iz čista mira. Bez razloga. Jednostavno se u meni nakupilo toliko....stvari....Peto....Jednostavno. Osjećam se glupo. Kao da sve što ja jesam nema smisla.....Isuse kak sam patetična.....A to se događa kad....ti se to dogodi.....Ma nema veze....Ne možete me shvatit...Ja se ne mogu shvatit....

Evo i mene nakon nekoliko dana. U zadnje vrijeme baš i ne pišem onak često postove, jer mi se jednostavno ne da, nemam baš ni o čem pisat, a i zadnji su dani škole, pa vjerojatno razumijete...Nije se baš ništa posebno događalo ovih dana.....Vrijeme je prolazilo, ja u školi ili vani....U školi zezancija i naravno veliki testovi, ispitivanja i slična sranja...Imali smo 7 sati danas i u ponedjeljak, sve zbog debilnog vjeronauka....neke sate moramo nadoknađivat.....Riješile su se stvari s biografijom, sve je dobro prošlo, za to znaju sam profesor iz geografije i vjeroučiteljica...i naravno pola škole....Ne mislim pisat dugačak post iz gore navedenih razloga....Ma uglavnom, da ne duljim evo svima pozdraf.....
.........i nekoliko meni vrlo dragih pjesama...........

Mislim da je dosta......za sad.....

Kak je ovaj Eurosong il Evrovizija jadno natjecanje....Isuse kakvih tamo ima defektnih pjesama, sve neke same male plave fufice koje tresu guzovima i pjevaju neke jadne pjeme (koje meni zvuče ko narodnjače)...Ili neki pjevačići koji se guze na nekim stolovima i klavirima.....strašno...I onda je baš kul ispalo šta su ih sve pobijedili neki finci u nekim maskama s nekom pjesmom hard rock halellujah (valjda se tak zove).....Baš mi je drago. I tak je Sevina štikla zapela na 13. mjestu, a svi joj predviđali neki vrh....Hehehe sexy finci...Večeras sam gledala Da Vincijev kod....Film je baš super, mislim da ga svatko treba pogledat....Imaju neke jaaako zanimljive teorije o Mariji Magdaleni, Isusovom potomstvu, Opusu Dei (neka Crkvena sekta) i sl... Ali neću vam ništa više pisat o filmu, jer ćete ga vjerojatno gledat....Sve u svemu jako dobar film....Meni se ne pišu postovi u zadnje vrijeme, pa se možda ostavim pisanja bloga (na neko vrijeme), ali to ne znači da vas neću komentirat...Ipak, kažem možda....Moram sutra (tj. danas) učit kemiju i fiziku i zemljopis.....Jučer (tj. u petak) mi je bio roditeljski i starci su mi rekli da u biti imam lijepe ocjene, jedino su loše iz kemije i fizke (onak, ak vi tak kažete...meni paše...hehe...)...

Danas sam baš mislila; što je to u biti sreća? Kakvu se osobu smatra sretnom osobom, kakva je to osoba srećonoša, kakva je osoba sretnik? Da li smo sretni ako dobijemo dobru ocjenu u školi, ako se "sretno" zaljubimo, ako dobijemo puno novca, ako dobijemo kućnog ljubimca, dobijemo li novog člana obitelji....? Kakva sreća nam je najvažnija? Mislim da je većini ljudi najvažnije imati uz sebe osobu koju voli, poštuje i koja voli njega......Zatim nam je svima važno (bit će nam važno) imati možda sreće na prijamnom ili kad se budemo zapošljavali....Tu je naravno i ona obiteljska sreća, sretna su ona djeca koja nemaju rastavljene roditelje, kojima roditelji nisu umrli, oni koji imaju brata ili sestru, sretni smo i ako imamo baku ili djeda, koji će odvojiti kojih 20-30 kn (otprilike) od svoje mirovine, za nas, njihove najdraže unuke.....Sretni smo i kad dobro napišemo test i dobijemo dobru ocjenu. Sretni smo kad moramo ići na pregled i tako izbjegnemo test. Meni često govore da imam puno sreće, iako se to po svim ovim sramoćenjima ne bi reklo, ali danas sam ja bila ta koja je morala na pregled i tako izbjegla test iz zemljopisa......Što vas čini sretnima? Da li je to kad dobijete neku čokoladu, kada vam se netko osmjehne, kada netko provali neku foru usred testa.......ili možda kad vas doma dočeka neka nova majica, papiga ili slično? Smatrate li se sami sretnom osobom i što kod tog uzimate u obzir? Ja mislim da zaista jesam sretna osoba, okružena sam dobrim, zabavnim i pametnim osobama...imam oba roditelja (koji nisu rastavljeni), imam brata, baku i djeda, mačku i papigu.....Imam ovu odličnu pjesmu Mad World i još puno drugih takvih pjesama.....Imam dvd trilogiju Gospodar Prstenova.....To i još puno malih i velikih stvari me čini veoma sretnom osobom, mogu se samo nadati da je većini ljudi tako. Sreća je vrlo relativan pojam.....jako je promjenjiva; jedan trenutak ti sve ide, a drugi si već na rubu živaca od raznih pehova....Svi imaju bar malo sreće, ali ne živi se od nje i nema ničega bez bar malo truda....

...........Lady Arwen, hvala na spotu, pjesma je prekrasna, iako sam je nabavila još prije, ali ipak, ovo je spot...........

Ja nikad nisam upoznala osobu koja se ovako može stalno skurit...To se jedino meni STALNO dešava, i ja fakat ne kužim kak je to moguće...šta sam ja svima skrivila da mi se Bog, ili šta god bilo osvećuje...Ali da kažem ja napokon o čem se tu radi...Naime, prije nekih 3-4 tjedna sam ispunjavala biografiju od jedne svoje frendice...I u onaj prokleti dio o profesorima sam naisala nešt tipa: žalim profesore, ima i onih dobrih i onih glupih, i tak sam napisala kak je glupa neka kuja bapska iz glazbenog i kak ju mrzim, i da mrzim jednu prof. iz matematike, da se na njoj vidi kak je glupa iako mi ništa ne predaje...Ali zašto bi to bila sramota napisat u neku tamo biografiju, da se nije desilo to da je moniki ili neveni ostala biografija pod klupom iz zemljopisa...I to je neko našo ispod klupe, mislim Domagoj ili tak neko i Donkov je to uzeo. I monika se sjetila i otišla na zemljopis, ali Donkov joj nije htio vratit. I on je to sve bio u sebi fino pročito i ismijo se onak jako...I da bude još gore, kasnije je to sve pročito akanima, koji su bili na zemljopisu, i pogađate naravno, da su se i oni fino ismijali...A ma sam se meni takve stvari dešavaju, sam da on Donkov to ne kaže tim prof. Jedino me tješi što je on dobar profesor pa možda ništa ne kaže......NADAM SE.......................

.................E da, ima jedna prekrasna pjesma Mad World, koju ja nemam i mogu je sam slušat preko jednog bloga, preko kojeg sam i došla do nje........ako ima ko pjesmu nek javi............

Bok. Mislila sam vam prije napisat jedan post u kojem sam naveliko i naširoko namjeravala opisat prve dvije stvari iz naslova, ali sam promijenila mišjenje, jer sam se malo naživcirala zbog one treće stvari iz naslova... Ali da već jednom ja počnem. Dakle, danas smo Adriana, Ana, Taya, Niki, još negdje pedesetak ljudi i profesori (Donkov, Gerinka, Mijatovićka) išli na izlet u našu metropolu. I naravno nismo išli u školu. Krenuli smo vlakom i imali smo one baš "sobe" pa smo se gore navedene cure i ja zajebavale u jednoj toj sobi. Bacale smo papire i boce i poušavale pogodit drugim likovima kroz prozor. Onda je netko od likova skoro prouzročio sudar, kad je punu flašu nečega bacio na auto. U Zagrebu smo prvo išli u Botanički, temo napravili krug i produžili do Tehničkog muzeja. Bili smo tamo u nekom rudniku u kojem se moraš puno saginjat i gledali smo neke zvijezde (zvijezde su kul). Onda smo krenuli krivim tramvajem do Maksimira, pa smo morali sić i u novi. Nas šezdesetak se prošvercalo u dva vagona tramvaja (to su naši profesori baš sexy, ne zamjerajte zbog ove riječi). U Maksimiru smo se prvo zajebavali i gledali kak se snima neka scena nekog vjenčanja iz neke naše serije "Luda kuća" (neka ženska-Božena bježi i ostavlja nekog svog lika pred oltarom, a svećenika je glumio Mešin). Kasnije smo ušli u Zoo; u koji smo isto prošvercali nekih 3-4 učenika, jer netko nije bio platio. Tamo smo sve poslikali, obišli sve životinje, prošli kroz sva ona mjesta s pticama i krokodilima i slično. Kad smo to sve obišli špricali smo se kod neke fontane, i dosađivali se. Ja sam svakih 8 minuta palila mp3, jer mi je crkavala baterije, pa sam neke pjesme slušala u nastavcima. I molila sam sve oko sebe za bateriju, ali naravno niko nije imo. Opet smo se vozili tramvajem do Importanea, u kojem je Jurica sjedio na podu, a ja sam najglasnija bila i baš sam prepričavala nabildanoj Tatjani one svoje sramote s kruhom i slično. Svi živi su se prežderavali u McDonald`s-u (ak se tak piše). Onda smo morali ić kući i u vlaku nije bilo mjesta pa su neki sjedili na podu. Ja sam u međuvremenu kupila bateriju i naravno cijelo vrijeme slušala mp3, zajedno s Anom. Taja, Adi i Niki su crtali neke životinje (uključujući i mene). I na kraju je neki lik iz 5-og slušo moje mp3, onak franz ferdinanda za kojeg nikad nije čuo, al sam je htio, pa šta bi mu ja...I tak vratila se ja doma i otišla van. Opet sam slušala mp3 i onda su Toni i Edin uzeli mp3 i slušali ga (da da). Na kraju mi ga vratili, ali bez baterije (potpuno nove, duracell, skupe baterije). I tak mi ju nisu htjeli vratit, i onda sam ih sat vremena nagovarala, lovila, tukla (dobro, to baš nisam) i uglavnom nisu mi ju htjeli vratit. Onda je Buby rekla da mi ju više neće vratit, ali baš Bubiju u inat, Toni mene pita jel vjerujem ja u njega, velim ja da i vrati on bateriju. I kao veli, sad si mi dužna (da da da). E da Buby, fala...Nadam se da vas nisam previše udavila s ovim postom, ali niko vas ne sili da ga čitate (ak ne pročitate, svi ćete dobit viruse i spamove, shala)....Mnogo puno pozdrawa!

Eh, evo mene opet da vam se malo javim...Nije mi se baš dalo pisat postove, više sam blog sređivala btw, kak vam se sviđa novi dizajn? U proteklih nekoliko dana dogodilo se nekoliko stvarčica... Bio je Anin rođendan, to je bilo ko i uvijek. Pisali smo biologiju u utorak, sve sam prepisala iz knjige i vrat mi se skroz iskrenuo i bolio me cijeli dan, al ipak isplatilo se jer sam imala sam jednu grešku...Danas smo pisali hrvatski, koji meni inače ide, al ovaj test nije baš išao...Trebali smo jučer ići na izlet u Varaždin, kao povijesna grupa, sam zbog tog izleta sam ja išla na to (a dobro pojavila se tamo 3-4 puta), i na kraju nismo išli zbog nekih kretena (ne iz našeg razreda) koji su zajebali cijelu stvar, ali ne da mi se sad o tome...Ali zato ja sutra idem na izlet s Donkovom, Gerinkom i Mijatovićkom, kao vode nas zato što smo bili na tim nekim natjecanjima, wheeeeee, napokon se i to isplatilo...I zbog tog izleta ne idem u školu, hehehe!!! Sinoć sam gledala Krug 2 na svom novom telkaču, da pa to sam zaboravila spomenut, dobila sam plazma TV (baš je sexy)...Krug je O.K....Idi je bio rođendan u utorak, pa ovim putem-sretan rođendan! Eh da, vidite vi to , ja ni nakon tjedan dana nemam, tj. ne znam šta da napišem...Još Adi i ja nismo spržile novi CD za školu, to je baš groooweee...Bože mili, kake ja to imam debilne izraze...Ja sam za sve počela govorit da je sexy, osim za Buby, ona je bila sexy, al sad više nije, zato što je bila nešto glupa (ne sjećam se šta)...A ma uglavnom, da vas više ne davim, ja sam post napisala, a sad ak hoćete čitajte, ak ne nemojte...Uuuuuuuu sexy post...

Ovaj, ne obazirite se na naslov...Gotova je škola; dobro, bar za ovaj tjedan...Sad je Tony bio ispunjavao Petrin leksikon i pisao neke nebuloze, al smiješan je on...I mi se bili svi smijali...Bwahahahahahahahaha!!! Gledajte ljudi, nije meni baš lako danas, pa se nemojte obazirat na ovaj post...Znate da sam ja danas oko pola 9 prala neke majice, koje sam kasnije sušila fenom, jer sam zaboravila stavit majicu za tjelesni na pranje, pa sam morala to obavit ručno...E, pa nismo danas trčali šest minuta, jeeeeeej!!!! Likovi iz mog razreda su danas smišljali neku pjesmu o meni, tj. prepjevali su onu o Popaju, iskreno, mislila sam da će bit smiješnija, ova je ispala nekak isfurana, ali ne sjećam se kak je išla...Neću vam reći zašto su to smišljali, mislim osim toga što su udareni u mozak (bez uvrede)...Meni se opet vrti na onoj ljuljačci u lunaparku...Shit; zaflekala sam se s jagodama (pa to sam ja mogu). Malo su spaljeni oni bekani, nisu Adriani i meni dali izać iz bukse (gdje puštamo glazbu) i nešto su zabrijali, neki frikovi...Blago Ani, dobila je hrčke od Adriane za rođendan; ja bi hrčke, a možda i ne bi. Jesam već rekla da nisam baš najbolje?! MI danas učili neki problemski članak i u nekom članku je pisalo nešto o drogama i ovisnosti i bila su neka djeca (mislim od 14-15 godina) govorila zašto su počeli pušit maricu i slično, a ima tog i kod nas u školi...Nije bitno zapravo. Pozzzzzzzzzzzzzzdraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaw.

Nemam blage zašt sam tak nazvala post, kad trenutno Coldplay nema nikakve veze s tim šta ću danas pisat. Zašto se danas i uglavnom ovih dana sve u mom debilnom životu vrti oko škole? Ja tak ne volim školu (pogotovo u zadnje vrijeme) i sad kad se sjetim da će mi ovih slijedećih nekoliko tjedana ta stvar, ustanova ili kak već, toliko zagorčat život, padne mi mrak na oči. I onda kad te neke osobe ispizde s primitivnim, napornim i debilnim forama, sam je sve još jadnije...Mrzim kad mi neko tak sjebe cijeli dan, kad me podjebava za neke stvari za koje zna da ne želim mislit o tome i kad mi neko spominje neke stvari kojih se ionako previše prisjećam, i onak želi blatit neke ljude o kojima također ne želim razmišljat i ne volim da ih se blati...Nadam se da ste barem donekle shvatili šta sam htjela reć...Ali zapravo, bio je ovo OK dan, to valjda čim mi dobro prođe fizika cijeli je dan dobar. Ma to je kad nema ocjena. Napokon se danas nisam morala svađat s Adrianaom oko tog ko će pustit pjesme, jer ih je ona odlučila dobrovoljno pustit. Sam sam joj zabranila da pusti Dinamovu himnu (nek se dinamovci ne uvrijede), ipak ja navijam za Hajduk! Onak, ja i Petra smo bezveze sjedili na nekoj cesti u Naselju i prolazili su neki ljudi koji su nas gledali koda smo s Marsa pale (onak šta ima tak čudno u tom što smo tamo sjedile). Ma glavno da ja sutra nemam vjeronauk...Sad vas pozdravljam, ali idem se smijat nekim stvarima u leksikonu (npr. neko je napiso da je 50 cent grupa, bwahahahahahaha!!!).

Nije mene jučer bilo, opet mi se nije dalo pisat, a i nisam imala šta pisat, mislim nemam ja ni sad šta pisat ali ne znam šta drugo da radim pa odlučila ja nešto napisat. Znam da vam je svima (bar većini) muka čim spomenem školu, ali nekak uvijek pišem o tom kad ne znam o čem bi drugom...Imala sam ja danas sreće, jer me nije nitko ispitivo i nismo imali testova...A da, imali smo test iz tehničkog (na koji sam ja skroz zaboravila, pa nisam ništa znala). A trebo me pitat zemljopis (tj. geografiju), jer me nije pito još od prvog polugodišta...Opet smo puštale bolesne pjesme u školi, kad je Adriana neš krivo spržila, pa smo morali opet puštat ono šta smo puštale 2365 puta (hmda...). I bilo je sve bolesno danas, a pogotovo ja (ko i uvijek). Eh da, danas smo čistili akvarij na biolozima (il ekolozima, ne znam kak se to točno zove) i onda je meni i Ani kuharica u školi počela pričat o tom ko je u našoj školi stvarno profesor, a ko ne... Kak je BORING!!!! Ja fakat ne znam šta ću sa sobom, sam se po kući (tj. stanu) povlačim i slušam mjuzu, visim na internetu i naravno-jedem...Ma ništa onda, idem se ja dosađivat....


Nije potrebno pisat koja je ovo serija, ali za one koji ne znaju-One Tree Hill (ne mogu dočekat da počne)...

Kak se nisam (opet) mogla sjetit nekog pametnog naslova (ljudi, ipak je to nemoguće), odlučih ga naslovit naslovom. Onak, o čem ja?!?! Da da, ovaj, danas je bio prvi maj (tkz. praznik rada), koji sam po prvi put u životu proslavila u našoj Šumici (nemojte se čudit...) na Viktorovcu...I bolje da nisam, osim dvije odlične vožnje (na onoj nekoj ljuljačci u lunaparku), malo bombona i kokica, Šumica nije imala ništa drugo za ponudit... Bolje bi se provela da sam starce natjerala u zoološki (nemojte se smijat, ali obožavam zoološki). Nije mi se sinoć dalo pisat post kad sam se vratila iz Zagreba, a i išla sam gledat Ptice (super film, al čudan završetak...). Sam da znate, onaj film koji sam gledala u kinu je također odličan, ja vam ga preporučam (zove se Insider, ili kak smo ga mi moćno preveli The Insideman)...Kak je dosadno, nemam šta radit, a neda mi se gledat tv, jer nešt stalno zuji, pa dok ne dobijem novi, ništa od tv-a. Možda bi trebala ić učit...da fakat...Joj sutra opet škola, ali bar nema prof. iz kemije, a nemamo fiziku, možda ipak sve ipadne ok....Bolje da nisam išla pisat ovaj post, da bolje da nisam... Ma uglavnom, nadam se da vam se svidjela Lea... ii Orlando...
Vidjamo se, chitamo, chujemo, shto god!