srijeda, 28.03.2007.

Zar već?

Toliko inspiracije, tako malo riječi za opisivanje...
Raspolažem paletom izraza, no ni jedan nije pravi....
Jer kako opisati neopisivo?
Kako nazvati bezimeno?
Kako nazvati nešto što ne postoji? Bar ne više....

Neraspoloženost? Izmrcvarenost? Strah? Ljutnja? Usamljenost?
Ne, nisu to te riječi...
Tuga? Depresija? Žalost? Plač?
Noup, nije ni jedna od tih....
Smijeh? Veselje? Radost?
Ne bih rekla....
Ljubav?
Hahaha.....

Toliko vremena, toliko događaja,
a kao da se zapravo ništa nije dogodilo....
Sve je isto kao i prije, samo jedna misao kvari cijelu psihu...
Kako je izbjeći?
Postoji li lijek za to?
Ne postoji, jer je to ipak samo misao....I uspomena.....
Ali ipak, na neki način ta misao usrećuje i smiruje....

Proturječni osjećaji?
Svađa srca i razuma?
Svakodnevnica....

Predugo, predugo to traje.....
I wish it can all go with the wind...
(Or not)
Image Hosted by ImageShack.us


19:34 | Komentari (28) | Print | ^ |

ponedjeljak, 19.03.2007.

Tribute to our parents

Danas. Slušam mjuzu i po običaju besposličarim u sobi. Zvono na vratima. Brzinom munje gasim svu mjuzu, emesenove prozorčiće i blogove. Hvatam školsku torbu i vadim prvu knjigu, sjedam za radni stol. Stari: Oh bok, a učiš ti, ha? Ja: Ma da....Ovaj, daj molim te zatvori vrata, smeta mi buka. Stari: Dobro...
20 sekundi kasnije..... Buka. Svađa. Raspoznajem glasove Stare i Buraza. Doooooooolicaaaaaaaaaa (ovo definitivno nije dobar znak), viče Stara. U dnevnoj sobi. Stara. Zašto nitko nije preručio juhu?! Šutnja. Šta ste radili vi cijeli dan?1 Samo dangubite! Jel mene nitko ne doživljava?! Značajan pogled mene i Buraza (ova žena je luda!!!) Odjednom Buraz: Šta si ti tolko živčana? Zašt dižeš tolku paniku zbog JEBENE juhe? Stara (u nevjerici): Ha?! Zbog JEBENE juhe? Po cijele dane radim......(cijela priča o poslu inače) i onda me ovo doma dočeka? I kad ti budeš radio i plaćo tu juhu moći ćeš ju zvat JEBENA. Buraz: mumljanje (moja pretpostavka: ma daj odjebi više Stara).
Do tad, sjedim ja već u svojoj sobi i slušam ostatak svađe (u koju se umiješo i Stari, na našoj strani). Oke, mislim da je to čula cijela zgrada al nea veze.....Hmmm, nego šta sam ja vama ovim htjela reći (osim toga što nisam imala pojma šta da napišem u ovaj post)? Poznate su vam ovakve scene? Hihihihihih.....Meni jesu.....Moja stara ima jebeno jake glasnice....Lol....
Uglavnom...Jel vas živciraju ovakve stvari? Oooo, mene bome da....Ajmo reć da su starci donekle u pravu, mislim stvarno, oni fakat naporno rade, i omogućuju nam sve ono čime smo okruženi, a mi sad da tu i tamo ne možemo koji put usisat sobu....Al svejedno, mislim jel sitnica poput JEBENE juhe ili nešto slično razlog za ogromnu svađu bez ikakve logike? Mislim da nije....Stvarno, starcima se mora priznat da naporno rade i sve, ali ne smije im se događat da frustracije iz svakodnevnog života istresaju na nama (ni krivima ni dužnima), i još kad se tak prave ugroženi, ja sam ti kupio ovo, ja sam ti platila ono....Mislim ono, fakat nije fer, ono, ipak su nam oni roditelji i od njih se kao takvih i očekuje da nam priskrbljavaju stvari za život dok mi ne budemo sposobni sami se pobrinut za to....Al najgora stvar je u tome da, i njihovi starci su se vjerojatno tak ponašali prema njima samima, kak ćemo se mi onda ponašat prema svojoj djeci jednog dana.....Ne ovak nadam se.....A bome ih neću slat na čuvanje kod bake dok ne nauče preručivat JEBENU juhu....Lol.....Al svejedno, kolko god bilo ovakvih situacija, mora se priznat, nije ni njima lako bilo s nama derištima, trebali su oni izdržat sve naše hirove, i gluposti koje smo radili (i još radimo), tak da, moram im se bar dat priznanje za to što su nas stvorili i podizali.....A znate ono, nemoš s njima, a bome ni bez njih.... Ae, budite pozdravljeni!


Image Hosted by ImageShack.us


Na radiju mi svira neka pankerija
Ja se izlezavam i pijem limunadu
Biti solo doma bas je prava brija
Nitko te ne jebe da strajkas u svom radu

Prvi puta zelim da mi zivot ne dosadi
Pa da onda opet svi mi ljudi mogu reci
Eto decko opet vrijedan je i marljiv
A ja opet necu u miru ici leci

Zelim biti slobodan barem jedan dan
Rasterecen zelim utonuti u san

Zelim biti slobodan da ne znam gdje sam, s kim sam
Zelim biti slobodan, sam panker ili nisam
Zelim biti mlad, napusen i lud
Zelim biti najbolji, da me ima svud


17:27 | Komentari (69) | Print | ^ |

srijeda, 07.03.2007.

Što je danas lijep i sunčan dan......Do you recognize the irony?

Zašto se onaj/ona gore mora iskaljivati na nevinima......Zašto dobri pate, a loši se vesele.....Zašto ste mi ju uzeli? Zašto? Toliko zašto, a nitko mi na to ne može odgovoriti......Danas je dan tuge....Bar za mene, danas je nestala jedna od najboljih osoba koje sam ikad i koje ću ikad poznavati.....Danas je ovaj svijet ostao bez još jednog srca, bez još jedne duše.....Ovoga puta dobronamjerne....Vesele, nesebične, požrtvovne, drage, voljene duše.....Tko će to biti slijedeći put? Danas.....Samo jedna rečenica i sve se okrene za 180°.....Ovo nije pravedno, svatko na svijetu ima predodređeno vrijeme, ali zar je njeno vrijeme već došlo? Bojala sam se ovog dana.....Nisam mogla ni zamisliti kako ću se osjećati......Sad znam, i ne želim taj osjećaj nikome.....
Hvala ti, hvala ti za svaki zagrljaj, hvala ti za svaku tvoju riječ, hvala ti za svaki tvoj poziv, hvala ti za svako tvoje djelo, hvala ti za svaku palačinku, hvala ti za svaku pivu, hvala za sve što si ikada učinila za mene......Ja te volim. Obožavam. Uvijek ću te voljeti. Uvijek ću te se sjećati. Uvijek ću čuvati svaku uspomenu na tebe. I nikad te neću zaboraviti. Nikad.
R.I.P.!

Image Hosted by ImageShack.us


20:00 | Komentari (51) | Print | ^ |

nedjelja, 04.03.2007.

!

Image Hosted by ImageShack.us

Još malo...

Ja bi palačinku!


20:46 | Komentari (23) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker