Jučer sam u starbaksu čekala u redu pola sata za vece.
U muškom veceu, pogađate, nije bilo nikoga.
Onda smo Lorena i ja čekale deset minuta negdje na putu da uđemo u vece.
A onda smo odlučile otići u muški, gdje pogađate, nije bilo žive duše.
Ima nekih stvari kod jačeg (mda) spola zbog kojih bismo mi ženskice i žene nekad vrlo rado skinule svu tu šminku, visoke potpetice, uske traperice i neudobne grudnjake. I naravno uskočile u ofucane trenirke, pivu u ruku i ravno na tekmu.
A po čemu se mi zapravo razlikujemo?
Po izgledu spolnih organa?
Po dubljini ili visini glasa?
Po načinu izlučivanja tjelesnih mirisa?
Po dlakavosti?
Svakako, ali tu naravno ulaze i one netjelesne osobine.
Naravno cijela naša psihologija se razlikuje od muške.
Tipična djevojka nikada ne bi pogledala radije Rockyja broj 3 nego Zgodnu ženu.
Tipični dečko nikada ne bi radije gledao natjecanje u sinkroniziranom plivanju nego košarkašku utakmicu.
Tipična žena ne kupuje cipele bez torbice u paru.
Dok tipični muškarac ne bi pio šampanjac od više tisuća kuna, ako je kraj njega jedan kju pek.
Ali ne bi bilo zabavno da nismo toliko različiti.
Stoga kad izađem it tog muškog vecea vratim se svojim djevojkama i pričama o šopingu, ljubićima i dakako, dečkima X)
I kako bi Šprajcek rekao I think, therefor I`m a woman.
|