We make a living by what we get, but we make a life by what we give.

Kao što ste već mogli i primijetiti, nije me već dosta dugo bilo na vašim blogovima, a tome je razlog bio moj odlazak na more....
Pa da malo o tome (ako vas previše davim jednostavno nemojte čitat, ali se bar pravite da ste pročitali).....
Kao prvo i osnovno, išla sam na mali otočić Koločep. On se nalazi preko puta Dubrovnika. Inače, na otoku su doslovno pošta, trgovina, dva kafića, nešto malo kuća i hotel. I naravno, to grozno zvuči još da znate da sam išla sa sojim starcima, onak dosadno (bar bi čovjek pomislio)....Ali eto, meni nije bilo tako dosadno, vjerojatno sam se bila zasitila svoje dosadašnje svakodnevnice, tako da mi ova mala promjena uopće nije zasmetala....Ionako sam išla i u Dubrovnik (to je fakat prekrasan grad) i na Lopud (lijepi otok isto blizu Dubrovnika). A na tom otoku je plaza ista kao i na Rabu (gdje sam bila na maturalcu), tako da mi je ta plaža pobudila sjećanje na maturalac....Ali uglavnom, zato mi je soba u hotelu bila fenomenalna, imala sam klimu, telku sa satelitom i tim sranjima, kompjuter (da, da, kompjuter), dvd, i internet (nemojte mi zamjerat sto vam nisam ostavljala komentare za to vrijeme, ali stvarno mi se nije dalo) i balkončić.....A pored plaže je bio prekrasan bazen (uglavnom sam se u njemu kupala, jer je more bilo zatrpano ježevima). Hrana u hotelu mi je isto bila odlična i udebljala sam se bar 3-4 kile....
Zaboravih spomenut da sam naravno nosila mp3 (kud bi ja bez svojih Doorsa, Nirvane, Azre, td.), mislim ni je to ništa čudno, da mi ga nije uzela mama, odlučila ona malo preslušat šta ja to slušam, i preslušavala je ona to....Puna 4 DANA!!!!!!!! Al jebi ga, šta možeš, preživjela sam nekako i to...
Jedino što mi je na moru falilo mi je bilo dakako moje društvo, i sva sreća što postoje mejlovi, jer smo se tim putem ja i Buby svakodnevno javljale jedna drugoj....
I iz tog razloga i jer je ona jedna od mojih najboljih prijateljica koja je uvijek uz mene posvećujem joj ovaj post.....

Uglavnom, na moru mi je bilo super, ali znate šta se kaže, kod kuće je najljepše!
Idem vam sad komentirat...

Zašto?
Zašto ponavljamo iste greške?
Zašto svaki put patimo iznova, ako znamo već unaprijed da neke stvari neće dobro završiti?

Oporavila se napokon.....
I sve se promijenilo....
I bila je sretna......Opet...

Ali dogodilo se nešto nepredviđeno.....I to je bilo drukčije.....I postala je još sretnija....No greške se ponavljaju, vjerojatno ne njenom krivnjom, no za svoju nesreću je sama kriva.....
Sve se ponovilo.....Sjaj u očima....Osmijeh na ustima.....Snažno lupanje među grudima......I sreća...Da, da sreća....
No ništa ne traje vječno....To nije niti predviđeno, no moglo je bar malo duže potrajati.....
Ali poruka u polusnu i sve se u sekundi promijeni.....Sjaj je potamnio....Osmijeh je isčeznuo.....Lupanje se pojačalo....I naravno sreća je prestala postojati u toj sekundi.....Za nju je sada postojala samo tuga i samoća......

I još jedna besana noć...Kao i prije....
No Sunce je osvanulo i osmijeh se pojavio na njenim usnama....

I sreća....Da, da sreća......Ponovo se pojavila.....

I sve životne radosti i bila je spremna suočiti se sa samom sobom i odlučila je....Da će se neke stvari promijeniti.....

PIJAN/TRIJEZAN


Treći mjesec zdesna maše mi
Od zvijezda nebo i ne vidim
Ja sam Ingemar Stennmark iz Gajnica
I trčim slalom među banderama
Kao pobjednik stižem na cilj
Stojim na haubi i slikam se
U ruci blješti znak Mercedesa
U drugoj topli kruh od pekara

I svi me vole svima sam duhovit
Čekaju na red da me upoznaju
Samo ti nikako da shvatiš konačno
Koliko me voliš suludo

Tvoje ime mi je najljepši refren
Što ga pjevam od srca na portafon
Nitko se ne javlja ništa se ne čuje
Samo susjedi prijete policijom
Prozor tvoje sobe gađam kamenjem
To sam vidio negdje film neki crno-bijel
Al' u njemu je staklo bilo puno jače
U njemu junak nije bjež'o od braće


I svi me vole svima sam duhovit
Čekaju na red da me upoznaju
Samo ti nikako da shvatiš konačno
Koliko me voliš suludo
GLUPAČO!

Eh, evo i mene malo da napišem koju rečenicu....Pišem iz jednog jedinog raazloga-jer mi je užasno dosadno i poludit ću doma.....A opet, dosadno mi je iz jednog jedinog razloga, posjetila me tetka u crvenom ferrariju, ako shvaćate što vam želim reći, tako da ne mogu na bazen.....A vani je dosadno, pošto su svi na bazenu, al jebiga, događa se, jako često, ali nema beda, bar imam vremena posjetiti malo vaše blogove, pošto ovih dana nisam baš imala vremena, kad sam po cijele dane vani....Kak je vama započelo ljeto? Nadam se ste se riješili škole, mislim ako je itko od vas imao popravak i da ste prošli.....Meni je sve super, mal sam po cijele dane vani, tak da me starci skoro ni ne vide doma, pa mi mal seru, ali mislim da su u pravu....Vani se skupi lijepo društvance, pa se zajebavamo i to....Mislim nekad zna bit dosadno, ali to ne traje dugo.....Često se događaju krađe mobitela, mp3-a, ključeva, privjesaka i sličnog ali nema beda, uglavnom se sve riješi svađom i tučom tak da sve bude ok...I tako praznici prolaze i dok ni ne trepneš već će doć deveti mjesec i jebena škola, al nema beda, neće valjda tak skoro....Imaju još dva mjeseca i nedo vam Bog da ih ne iskoristite, pa da se onda stalno žalite, kad škola počne......Mislim žalit ću se i ja....ma šta ja brijem, ljudi ajte bok, nemam blage šta više pišem! Pozdraf!