We make a living by what we get, but we make a life by what we give.

Baš kad sve krene super, uvijek, ali baš uvijek se dogodi nešto što sve izokrene naopačke.
Riječ. Pogled. Svađa. Krađa.

Eh da, krađa.
Voljeh taj mali stroj crvene boje. Sve slikice. I sva glazba. I sve što je potrebno je sada ukradeno.
Još danas odslušah zadnje stihove; "Nisi valjda luda da se stidiš, što si me prognala istočno od raja, bar se nasmeši kada me vidiš, ostani đubre do kraja."



Na bezazlenim dragocjenostima poput takve shvatiš kako zapravo olako shvaćamo ono što imamo i kako to ne znamo cijeniti.

Otkrila sam među stvarima nešto veoma staro.
Nakupila se prašina od prošloga ljeta.
Treba pravo stoljeće da se otvori.
Dok se mali pješčani sat okreće na ekranu.
Podsjetnik na nešto živo zakopano. Zakopano, ali preživljeno?
Priče o prošlosti.



Zamijenjene novim pričama.
Ali očito nezaboravljene.
Buahahahah.



Kazna. Krvnik. Murjak. Žrtva.
Cigani u blatu.
Glina po tijelu.
Kartica bez mobitela.2x

Eh da.

Voli vas Muha.

Ehe. Moje najdraže doba. Živim cijelu godinu samo za ta prokleta dva-tri mjeseca.
Prokleta dva tri mjeseca posljednjih godina provedena na identične načine.
Isti ljudi. Ista mjesta. Iste priče. Sapunica sa bezbroj nastavaka. Svakom epizodom vlada monotonija. Dosada. Samo u najvažnijim nastavcima dinamika. I intriga.
Sreća?
Uvijek. Svugdje. Sa svima.
Voljeh ih. Voljeh to. ;o))
[Bez obzira na sve što se desilo..]



Sad. Predamnom. Još jedno ljeto.
Nastavak sapunice?
Heh. Ne. Nešto se promijenilo.
Novi likovi? Radnja? Mjesto?
Sve.

Sapunica ostaje snimljena na kazetu. Gledam ju povremeno. Da se podsjetim. Svoje stare najdraže priče. Likova.

Sad?
Pilot-epizoda koja ne prestaje. Likovi već dobro upoznati. Zavoljeni do maksimuma. Ne odvajam se od ekrana.
I neka bude kako bude. Ali ja ne želim da prestane.
Imam novog favorita na programu života.



Volim svoje najdraže glavne likove. [T, K, L, M] a i one sporedne [K, M, P, E, E].
Ready to go?
Možda još samo mali pogled na snimljeno. Nostalgični podsjetnik.

Sljedeća epizoda na repertoaru.
Sve spremno.

Lijepo se provedite na praznicima. Odmorite se. Zabavite. Osvježite.
Voli vas Muha. =))

Profesor iz latinskog jednom prilikom nam je rekao da kada nekom kažete da ga volite, ili kada to netko kaže vama ne biste trebali shvatiti ozbiljno. Jer riječi nemaju jednaku važnost kao i osjećaji, odnosno, sve što izađe iz naših ustiju ne mora nužno biti istina.

Nemoj!
Neću?
Nećeš!

[Stvari se polako vraćaju na mjesto...]

Life is unfair, so I just stare at the stain on the wall
Ponekad me količina nepoštenja koju ta osoba posjeduje može izbaciti iz takta cijeli dan.
Ali koliko sam je jučer vidjela kod nje, nisam to doživjela nikad u životu.
I bilo je za očekivati, samo što sam ja stvorila iluziju da se stvari neće baš tako završiti.
Lijepo je to za njih. Napravila si im uslugu. Medvjeđu.




Obeshrabrena?
Nisam. Samo razočarana. Opet. Haha. Ne više zapravo. Prošlo me. Samo što se takve stvari ponavljaju iz dana u dan. I ponavljat će se iz dana u dan. Bolje da se odmah naviknem. Sve se vraća, sve se plaća?
A moglo bi se reći. Samo.. Dvostruko. Trostruko kad malo bolje razmislim.

Bolje da se naviknem i naučim na bezazlenim stvarima poput ove. Bolje za mene. I za druge.




Iz krajnosti u krajnost?
Sex i grad vs. Austrija-Hrvatska?
Haha. Velika dilema.
Zapravo, Sex i grad. Tamo bar ljubav pobijedi uvjerljivo. Haha. *Sladunjavi smaaajl*

Kada ne postignem ono što želim, kao i svaki savjestan pojedinac na ovoj planeti, naravno, okrivim samu sebe.
I kada znam da sam u krivu i kada tvrdim suprotno, krivim samu sebe.
I kada znam da sam mogla bolje, a nisam zbog neobjašnjenih razloga, krivim sebe.

To radi većina ljudi. Oni ljudi koji su svjesni i realni u vezi samih sebe, tj. svojih mana i vrlina, ali isto tako i sposobnosti.
Sposobnosti koje nerijetko ostaju u potpunosti neiskorištene.
A kada nam se jednostavno ne da nešto napraviti, kada se pravimo tvrdoglavima i upornima i jednostavno ih ne želimo napraviti, na kraju svega žalimo i naravno krivimo sami sebe.
Ovo sam mogla bolje naučiti. Ovo se dalo shvatiti iz samo par zadataka. Ovo sam mogla s njom/njim riješiti. Ovo sam mogla ovako. A ono onako.



I dakako, uviđamo i shvaćamo svoje pogreške i dovoljno se loše osjećamo zbog toga što smo si dopustili da ne postignemo ono najbolje. Da ne damo sve od sebe. Pa tako ne želimo da nam to drugi još nabijaju na nos. Da nam govore ciničnim i podsmjehivačkim tonom. Da se hvale vlastitim boljim uspjesima i slično. A kada mi napokon odlučimo pomalo iskorištavati netaknuti potencijal i postizati bolje rezultate, čude se kako smo uspjeli, pokazuju ljutnju i bijes ako u konsekvenci budemo izjednačeni s njima. Jednaki. A ne. Oni to ne priznaju. Oni će se boriti. Da budu još bolji, jer očito nisu dovoljno dobri kada su na jednakom mjestu kao i mi. Smeće. Otpad.

[Govorim iz perspektive druge, drage mi osobe. Premda se većina stvari odnosi i na mene..]

Što onda? Osjećamo se izdanima? Pitamo se kakvim smo ljudima okruženi?
Oni koji se predstavljaju kao najbolji prijatelji, potpora i oslonac, više to nisu?
Je li prekasno kada to napokon shvatimo?



Ne. Svi smo ljudi. Svi smo jednaki. Svi imamo životinjske i natjecateljske krvi u sebi. Jedni drugima rivali umjesto prijatelja. Ljubomora? Zavist? Obrnute kvalitete. Da, da, svi ih imamo u sebi. Samo što ih neki pokazuju češće i pokvarenije od drugih. Kvalitete budućnosti. Iskorjenjivanje vrijednosti prošlosti. Nemogućnost koegzistencije. Stvar budućnosti. Osuda. Ukoliko se ne saberemo. Ne trgnemo. Ne pokažemo kolegijalnost i socijalnost.

Ponekad sam uvjerena da ako zauzmem čvrst stav prema nečemu ili jednostavno odlučnost, mislim da me to neće moći povrijediti.
Ali uvijek se takve stvari vrte po glavi i onda dođe do preispitivanja.
Savjesti. Odluka. Poteza.
I premda uvijek zaključim da sam u konsekvenci dobro postupila, jer se dobro osjećam, na kraju svega me to još uvijek kopka i ne da mi mira.



I baš kad pomislim da sam kriva zbog nečega, nađu se One.
Koje me uvjere u suprotno. =))
Ne bi čovjek pomislio da te netko tako brzo može zavoljeti. Ili obrnuto. Ali dogodi se. I ubrzo postaneš Njemačka. ;o)