Marketing
"I sad kad se sjetiš, htjela bi vrijeme vratiti..."
Baš kad sve krene super, uvijek, ali baš uvijek se dogodi nešto što sve izokrene naopačke.
Riječ. Pogled. Svađa. Krađa.
Eh da, krađa.
Voljeh taj mali stroj crvene boje. Sve slikice. I sva glazba. I sve što je potrebno je sada ukradeno.
Još danas odslušah zadnje stihove; "Nisi valjda luda da se stidiš, što si me prognala istočno od raja, bar se nasmeši kada me vidiš, ostani đubre do kraja."
Na bezazlenim dragocjenostima poput takve shvatiš kako zapravo olako shvaćamo ono što imamo i kako to ne znamo cijeniti.
Otkrila sam među stvarima nešto veoma staro.
Nakupila se prašina od prošloga ljeta.
Treba pravo stoljeće da se otvori.
Dok se mali pješčani sat okreće na ekranu.
Podsjetnik na nešto živo zakopano. Zakopano, ali preživljeno?
Priče o prošlosti.
Zamijenjene novim pričama.
Ali očito nezaboravljene.
Buahahahah.
Kazna. Krvnik. Murjak. Žrtva.
Cigani u blatu.
Glina po tijelu.
Kartica bez mobitela.2x
Eh da.
Voli vas Muha.
Post je objavljen 27.06.2008. u 22:49 sati.