We make a living by what we get, but we make a life by what we give.

Preneseno od kume (:






5 osnovnih karakteristika o meni:
-tvrdoglava
-ponekad naivna
-odlučna
-tolerantna
-uvijek u potrazi za nečim novim

5 rečenica o meni:
Uvijek promatram ljude oko sebe.
Znam čuvati tajne i ono što mi je rečeno u povjerenju.
Previše sam ozbiljna.
Ne mogu živjeti bez glazbe i filmova.
Opsjednuta sam sa svojom kilažom i to jaaaako živcira moje prijatelje. (:

Pitalica:
1.ISTINA ili LAŽ – istina
2.MRŽNJA ili OPROST – oprost
3.SLADOLED ili KOLAČ - ovisi o okusu sladoleda i vrsti kolača
4.MOTOR ili AUTO -motor
5.PUTOVANJE ili UČENJE -uvijek putovanje
6.DISKO ili KAFIĆ – kafić
7.NOGOMET ili KOŠARKA - oboje
8.LAPTOP ili KOMP - komp, jer laptopa nemam
9.LJUBAV ili NOVAC – ljubav naravno

Kada bi mi zlatna ribica mogla ispuniti 3 želje, to bi bile:
Da uvijek u životu imam osobu uz sebe na koju ću moći računati.
Da ja uvijek u životu budem nekome osoba na koju će moći računati.
Da proputujem cijeli svijet s najbližima.

Što me na ljudima prvo privuče:
Način na koji pričaju, smiju se i slušaju. Kada osobe imaju svoje vlastite izražene stavove. Lijepe (najviše zelene) oči. (:

Gdje se vidim u budućnosti?
Mogu jedino izraziti želju da ću biti okružena ljudima koje volim i koji će voljeti mene. Posao-novinarstvo. ((;

Bez kojih ljudi ne mogu zamisliti život?Svi ljudi na ovom svijetu. Obitelj i prijatelji naravno ali i neprijatelji i oni koji me živciraju, jer bez neprijatelja ne možeš dovoljno cijeniti i voljeti svoje prijatelje i obitelj.




Štafeta ide dalje:
.kAjvAr.
.viŽljamiŽlja.
.Such a little bitch.
.red hot chili Lidač.

respect.
mwahahaha.
((:


EDIT!: nekim ljudima se ne može komentirati jer još nisu osvježili svoju arhivu bloga ili napisali novi post od kad je došlo do promjene blogeditora. Zato ljudi; ili napišite novi post, ili uđite u blogeditor, kliknite na postavke, pa na postove i na onu tipku osvježi blog ako se ne varam, da bismo vam mi svi mogli nastaviti komentirati... Uživajte, još samo 3 dana! ))):

Well, I guess I`m back!
I ne znam kako uopće da počnem post, jer bih toliko toga htjela napisati a zapravo ne znam ni odkud da počnem ni što da napišem....
Uglavnom, evo, vratila sam se u subotu, i premda let traje 2 sata putovali smo cijeli dan... Nakon napornih pretraga i prolaza na Heathrowu i dvosatnog leta avionom vratila sam se ja u našu dragu Hrvatsku. U našu malu Hrvatsku. U našu jeftinu Hrvatsku.

A kako je bilo?
Jednom rječju-fenomenalno; imala sam veliku sreću da sam upoznala 4 predobre cure s kojima sam uglavnom provela ta dva tjedna, s kojima sam durala nastavu, jela odvratnu hranu u kantini, pila preskupe kave u starbaksu, lunjala po Oxfordu, Cambridgeu i Londonu, jednostavno živjela 24 sata na dan.

Eto, u školi engleskog mi je bilo oke, ja sam imala oke profesore, uključujući i jednog indijca Raga koji je stalno dolazio na sat s rečenicom: You young people, sitting there like potatoes, with your ugly faces and terrible accents!
Bila sam u advanced grupi; njanjanjanja; onoj najboljoj; njanjanjanjanjanja; kak sam ja sad kul, i ja sad imam certifikat na kojem piše da sam ja bila u advanced grupi i tam hrpu prekrasnih opisnih ocjena....Hahahahahah, no nije važno....

Eh sad malo o Britaniji; eto, kad sam došla na taj aerodrom Gatwick i vidjela hrpu različitih ljudi i rasa odmah te se to sve nekako dojmi, ono mozaičnost svega na tako malom mjestu.
A to se pogotovo osjeti u Londonu gdje je neprestana cirkulacija različitih skupina ljudi nešto....Ma ne znam ni kako da to objasnim....Zbilja dojmljivo, jer ono kad dođete na taj Trafalgar Square i jedva prehodate trg od mase ljudi, to vam ostaje za cijeli život ja mislim.

A Engleska je zbilja posebna zemlja, imaju sva neka svoja čudna pravila, s tom vožnjom primjerice, vi kad stisnete gumb na zebri odmah se upali zeleno svjetlo i auto mora stati da vi prođete. Imaju te svoje prekrasne i zelene parkove u kojima ljudi bez beda legnu i malo odspavaju (mi smo spavale u Cambridgeu) ili njihova urednost i slično.

Jedna od loših strana je ta njihova skupoća; mislim naplatiti onaj mali sok u tetrapaku jednu funtu (11 kn) je ono stvarno previše; ili dvije pizze 19.5 funti je strašno. No s druge strane, uvijek daju popuste na količinu; radije će ti prodati dvije pizze za 15 funti, nego jednu za 10... To je kod njih prodaja.

Ima loših strana u Engleskoj, ali na većinu njih zaboravite kad stanete ispred Big Bena sa super društvom i počnete uživati. To definitivno vrijedi doživjeti. Iako možda nije najbolja da se u njoj živi i iako mi je falila naša Hrvatska, htjela bi još koji put vratiti se tamo, jer kako nam je naša pratiteljica rekla; Ja sam tu svako malo mjesec, i nikada ne uspijem pogledati sve što me zanima jer je tu stvarno premalo vremena a ima toliko toga....(btw; ta pratiteljica je bila legendarna, znala je s nama sjedit do dva sata ujutro i sprdat se, bila se lovila po kući s dečkom jednim i onda ga je i tukla, švercala nas na autobuse i predstave i vodila nas po restoranima, ma legendarna je ženska)

I samo još jedna stvar; nek se ljudi ugledaju na njih što se tiče muzeja; kod njih se to zove muzej, gdje ti sve procese možeš stvarno doživjeti, mislim ono, daju ti stimulaciju potresa ili radiovalova....To se zove muzej...

Eto, da ne gnjavim više....Eh da, ovo nije svojevrstan come back, već samo mali izvještaj iz Engleske, a sad slikice....


duga iznad Oxforda (slikano iz autobusa mobitelom pa se baš i ne vidi)


Bernarda i Anđela ispred Hollywell Hall-a (možda se i ne zove tako (; )


moj mali sobičak sa savršenim krevetom....heh....


mali Marin gleda kak se Lujo i Nina navlače po našoj kuhinji...


moje ime na popisu u školi.....za advanced razred....hihihihihih...


Bernarda i lolipop kod Blenheim Palace


ja ispred Blenheim Palace


Bernarda, ja, Nina, Anđela i Nadije u kafiću gdje sok u tetrapaku košta jednu funtu...


gore prema dolje: Dite, Nasty grrl, Mr. Evil, Naughty Grrl i Mini Me


Bernarda i ja


Cambridge (obrati pažnju na travu)


evo i kraljevske palače


pogled na London s Tower Bridgea


Big Ben slikan s broda


ja ispred London Eye


National Gallery na Trafalgar Squareu


pazite ovo e, kužite sad sam ja kul, ono ispred telefonske govornice, ono fakat e.....bwahahahahaha


ja i Bernarda (inače stojimo na Trafalgaru)


ova je slikana iz autobusa i nisam sigurna što je rebalo biti uslikano, al mi je nekak kul slika


ovo je stvarno impresivno uživo...


još jednom Big Ben


Talijan Rikardo (neam pojm šta je on tamo predstavljao) i Indijac Rag (tha teacher)


Bernarda, ja, Luka, Nina i Nadije na Heathrowu


i za kraj; slikano iz avijona, ali inače je još puno puno ljepše.....ima još slika ali mi se ne da stavljati...

svima veliki pozdrav; a posebno Anđeli, Bernardi, Nadije i Nini.....

Uživajte!