Toliko inspiracije, tako malo riječi za opisivanje...
Raspolažem paletom izraza, no ni jedan nije pravi....
Jer kako opisati neopisivo?
Kako nazvati bezimeno?
Kako nazvati nešto što ne postoji? Bar ne više....
Neraspoloženost? Izmrcvarenost? Strah? Ljutnja? Usamljenost?
Ne, nisu to te riječi...
Tuga? Depresija? Žalost? Plač?
Noup, nije ni jedna od tih....
Smijeh? Veselje? Radost?
Ne bih rekla....
Ljubav?
Hahaha.....
Toliko vremena, toliko događaja,
a kao da se zapravo ništa nije dogodilo....
Sve je isto kao i prije, samo jedna misao kvari cijelu psihu...
Kako je izbjeći?
Postoji li lijek za to?
Ne postoji, jer je to ipak samo misao....I uspomena.....
Ali ipak, na neki način ta misao usrećuje i smiruje....
Proturječni osjećaji?
Svađa srca i razuma?
Svakodnevnica....
Predugo, predugo to traje.....
I wish it can all go with the wind...
(Or not)
Post je objavljen 28.03.2007. u 19:34 sati.