Često živimo u krajnostima jer...
dug je put do ravnoteže.
Ovaj put nas je poslom doveo do obližnjeg Krka i Njivica.
Druga krajnost napućenih turista je prazno mjesto,
a to nam baš odgovara.
Nakon kavice na terasi okupanoj suncem na
izvrsnoj proljetnoj temperaturi u
kalendarskoj jeseni, valja protegnuti noge, opustiti um.
Čisto more odaju ježevi na dnu, a kalendarsku jesen
otpalo lišće na površini.
Red je da se svi odmore od bogato posjećene sezone.
Sadašnjost između prošlosti i budućnosti...
mijenja se vrijeme, vlast, navike,
a sve to promatra more u svojoj ,također promjenjivoj, prirodi.
Prozori i oči kojima promatramo,
um kojem robujemo stvaraju sliku svijeta kojeg vidimo izvan sebe,
nesvjesni koliko je u njemu projekcije naše nutrine.
I kamen ima dušu.
P.S. Pozdrav i zagrljaj,
javljam se iz druge krajnosti gdje me nema...
jer me bilo previše.
|