O-da životu!

Na seriju postova pod nazivom „Znakovi u prirodi“
Ili „Namjerne slučajnosti“ naveo me znak u današnjoj šetnji.
Izazvat ću se ponovno na nekoliko dana te
objavljivati slučajnosti koje mi se nađu na putu.
Istina, neke već imam spremljene
u mobitelu pod fotografijama koje čame i čekaju
,očito, baš ovu priliku pa zašto ne?
Dakle, nemojte reći da vas nisam upozorila ni „uprizorila",
a eto, već s prvim znakom vam je potpuno jasno da ne bježim
nigdje dalje od sebe, svojih razmišljanja i uvjerena.
Znakovi ne putu mi, kao i obično,
potvrđuju da sam na dobrom putu.
Moj put je sve samo ne običan i zato je vrlo
izazovno koračati njime
te svjedočiti svim ovim čudima.
Vjera...i znak koji pokazuje ka nebu,
večernjem sutonu,
znak koju pokazuje na nešto daleko, nedostižno
ili na ono što je svima dostižno ako vjeruju....?
Na kraju krajeva,
opet dolazim slučajno do slučajnosti jer
je i ovaj tjedan uvod u vjeru i vjernike.
Ja baš ne vjerujem u slučajnosti i to
je jedno od mojih vjerovanja.