|
„Morate dolje s tim“
„Maaaa, ne bih ja...“, gledam zaljubljeno u svoje rame s kojeg visi velika torba.“
„Zaista je danas velika gužva, ništa od torbi ne stane među putnike.“
„Ali zgurat ću ja to među noge, obećavam da neće nikome smetati.“
„A što vam je unutra?“
„Moj instrument!“, kliknem ponosno ne odvajajući se od novog prijatelja.
„Dobro onda“, milim glasićem poput mene,
poput veselog djeteta koje je dobilo dugo očekivanu igračku
odgovori vozač autobusa na relaciji Zagreb-Rijeka i ja se uputim na svoje sjedeće mjesto.
Vraćam se kući! Ispunjena, sretna, s još jednom ostvarenom željom,
snom koji je postao java, s još jednom potvrdom kako je lijepo vjerovati,
imati povjerenja, prkositi strahu, od nemogućeg kreirati moguće.
Par dana prije polaska imala sam epizode izljeva bijesa.
Znala sam da je to zbog pomicanja novih granica,
izazova oko novca, ulaganja, kombinacija....
Toliko sam se već upoznala, sva nametnula pravila, uvjerenja, strahove...
sve ono što ti dođe da bi te otjeralo od tebe, od onoga što želiš.
Realno ili nerealno, svi drugačije gledamo na te izgovore
koji se pojave kad treba krenuti u akciju.
Bilo kako bilo, ne odustajem više od sebe!
Unatoč ljutnji, bijesu, svađi s mužem,
prepirci oko onoga što nemam i želim,
duboko u sebi osjećam mir.
Ispalim rafale straha i stanem kao da se ništa nije dogodilo.
Ni moj partner u životu nije slučajnost.
Samo on može podnesti sve moje promjene,
oscilacije raspoloženja, frke ega.
Zato i je moj muž. Zato i jesam njegova žena.
Sve manje smo moj i tvoja, sve više svoji,
ali baš ta sloboda od vezivanja nas još više povezuje.
Sjedam u auto u subotu ujutro, vozi me na autobus u grad,
pogledam ga i uzdahnem kako sam sretna.
„Oprosti na ovih par dana. Frka je to posložiti,
ali znala sam da ću uspjeti.
Idem ostvariti još jedan svoj san. Hvala ti na podršci.“
„Volim i ja tebe“,
osmjehne se i od divnog jutra učini još divnije.
Putujem s blagoslovom.
Put do Zagreba od dva sata prošao je jako ugodno.
Inače pričljiva, djevojci do sebe sam ostavila slobodu i intimu jer i meni treba.
Guštam u svojoj samoći i mislima, iako u krcatom autobusu.
Na Zagrebačkom kolodvoru me dočeka prijateljica
koju već iz autobusa vidim kako strastveno okida na svom fotoaparatu.
Naš čvrsti zagrljaj pokazuje koliko je čvrsto ovo naše kratko prijateljstvo.
Duše se jednostavno osjete i nema tu puno pitanja, čista emocija.
Dok se tramvajem vozimo Zagrebom
pokazuje mi i objašnjava što je u kojoj zgradi,
što to znači Zagrebu.
Pristajemo na naše odredište te
ispijamo kavicu na poluzatvorenoj terasi kafića.
Toliko sam sretna da mi je i konobar kojeg prvi put vidim u životu prijatelj.
Pružam mu ruku, smijemo se,upoznajemo,
naručujem bijelu kavu i guštam u društvu svoje prijateljice.
U dobrom društvu vrijeme brzo prolazi pa je vrijeme za ići dalje.
Prati me i vodi moja voditeljica puta do odredišta
gdje nas čekaju zatvorena vrata,
ali i dvoje ljudi koji kreću sa mnom u avanturu pa se moja prijateljica udaljava.
Dolazi druga voditeljica koju sam imala priliku već upoznati,
podsjećam je na moje ime, poželi nam dobrodošlicu,
otključa vrata te uputi da se izujemo i raskomotimo.
Nema riječi za opisati toplinu koju osjećam.
Presvučem se u udobniju odjeću,
navučem termo čarape jer želim ostatak dana biti bosa.
Ekipica se okupila, nas osam polaznika i dvije voditeljice.
Edukacija sviranja gonga je započela!
Tko je pročitao jedan od mojih postova
„Njegovo veličanstvo gong“ zna o čemu pričam,
koga zanima više, neka slobodno „gugla“
o ovom moćnom i ljekovitom instrumentu.
Meni je puno pomogao i put me doveo
do misije gdje sam počela osjećati želju
da i sama sviram i dajem ljudima ono što sam i sama osjetila.
Uživanje u sviranju gonga se zove kupanje,
sviranje nazivamo kupka tako da evo i mene ovdje
s namjerom učenja osnove sviranja i pronošenja zvuka i vibracija dalje na ljude.
Edukacija od dva dana,
predivna energija ljudi i prostora ispunjenog vibracijama gongova
za mene je totalna sreća.
Navale emocija su bile toliko jake
da sam svako toliko zaplakala od ganuća životom.
Sreća i zahvalnost-
sebi što dozvoljavam širiti vidike,
spoznaje i prelaziti osobne granice,
drugima što me u tome podržavaju svojim putem ili podrškom na mome putu
i svim divnim ljudima koje kreiraju ove moje misije.
Moram ovim putem istaknuti i naš blog,
dvije blogerice koje su mi pravile društvo navečer,
jedna koja me ugostila u svom domu kao da sam njezina kćerka ,
toliko da sam se pred spavanje
uz zagrljaj i poljubac sjetila svoje pokojne majke,
osjetila iznova zahvalnost jer život nam zaista dovodi anđele
ako smo spremni prigrliti ih, ako smo dovoljno otvoreni.
Ti anđeli nemaju krila,
ali zbog njih letimo među oblacima spokojnih emocija
gdje se osjećamo voljeni i prihvaćeni,
gdje se osjećamo onako kako se svaki čovjek treba osjećati.
Ujutro smo se taxiem odvezle do grada.
Vrlo simpatičan takista s kojim pričam kao da smo stari dobri znanci
pa mu na rastanku poklonim lažnih petsto eura,
a on odmah shvati poantu i kaže da će ih staviti u novčanik da bude više posla.
Rastajem se s prijateljicom koja odlazi na svoju stranu,
ja se vraćam u kafić od jučer gdje radi isti konobar
koji nije samo zapamtio da pijem bijelu kavu, već mi je zapamtio i ime.
Guštam u kavici, nazovem dečke ,
skupa su vani na ručku, uživaju, druže se tako da sam mirna jer su i oni mirni.
Danas je svatko od nas imao priliku u svojih deset minuta
istovremeno svirati osam gongova što je predivan osjećaj.
Inače, to se zove gong puja i svira se cijelu noć neprestano,
Devet sati, gongovi ne smiju utihnuti, a gongaši se izmjenjuju po dogovoru,
obično svakih sat vremena.
Tako smo i mi početnici u dogovoru s voditeljicama organizirali mini gong puju.
Dok jedan svira, drugi gleda na sat i prati kad je njegov red
dok ostali mirno leže i u tišini sviranja gongova bez remećenja tog divnog zvuka
nastavljaju sviranje bez prekidanja.
Dva predivna dana su brzo prošla,
srce mi je puno emocija, glava puna znanja koje su voditeljice nesebično podijelile s nama.
Evo me, sjedim u autobusu,
moj gong uz mene i sav potreban pribor
u koji sam uložila.
Sreća, ispunjenost, zahvalnost.
Do snova se dolazi budan.
Kad si budan si hrabar.
Hrabar si jer živiš svoje snove.
|
