O-da životu!

Život je...
nekad teži,nekad lakši,svjetliji,tamniji.
Baš kao što smo i sami unutar sebe.
Ponekad vedriji,ponekad oblačniji.
I shvatila sam,istina je onakva kakvu sam želiš vidjeti.

Koliko god se trudim pisati o životu i prikazati ga iz jednog ljepšeg ugla,baš iza nekog ugla naleti
pesimista koji svojim oblakom zakloni moju vedrinu.
Čovjek sam,poljulja me,prekrije tim crnim oblakom,ali iza svake naoblake,kad-tad osvane Sunce.
I moje Sunce je sve žuće i sve toplije.Unatoč njima.Unatoč oblacima.

Sretna sam jer sam osvijestila kolika je moć u meni.
Kolika snaga i kolika vjera da otklonim oblake iz svog života koje sam sama stvarala.
A kamoli tek drugi!
Moje vrijeme je bilo uvijek mjestimično oblačno.
Nisam bila svjesna,kao i većina nesvjesnih,pa je za moje oblake uvijek bio netko drugi kriv.
To je istina.Moja istina.Kako nikada nisam voljela ni pušila tuđe laži tako sam voljela lagati,ali samo sebe.
I konačno sam shvatila! U vječnoj potrazi za istinom izvana,prikrivala sam svoju istinu unutar sebe same.
Kad sam priznala svoju istinu i svoje istine,više me nije bilo briga za tuđu.
Ono što lažeš drugima,lažeš prvo sebi.

Ako si odlučio život gledati kroz oblake i ne poduzimati ništa,prvo unutra pa van sebe,nisi ništa nego obična kukavica.
Jer lakše je stajati i čekati da se oblaci maknu nekim čudom,nego pokrenuti to čudo u sebi.
Jutros sam,svjesna svoje sreće,nakon odrađene obaveze popila kavu na Korzu.Napunila se za daljnje obaveze u danu promatrajući ljude.
I svjesno okinula fotkicu na svom prosječnom mobitelu, također osvijestivši kako su blogeri fotografi počeli utjecati na mene.Hvala vam.
I u tome je ljepota.Kad ljepota s nekoga pređe na tebe.Jer to dozvoliš.