nedjelja, 23.11.2014.

Druženje u samoći

Dok kiša vani neumorno pada,listam svoj dnevnik
i prisjećam se kad sam bila mlada.

Čista ko suza,neokaljane sreće,
mogu li djevojačke želje tada biti veće?

Srce prepuno ljubavi koje ga puni,
premali prostor za one koji nazivaju se ljudi.

Dok žute stranice šuškaju mi pod prstima,
u grlu me steže bolna istina.

Nudeći svoje srce,mlado i neiskusno,
nisam mogla izbjeći da postane ranjivo.

Godine mi pod rukom izmiču,
moje ih oči u trenutku prelijeću.

Najednom zrakom prolije se snažan grom,
nalik na vrisak u srcu mom.

Nema mi druge,nego preklopiti korice
i obrisati svoje uplakano lice.

Od djevojačkih zapisa,slika i snova,
nastala je upravo žena jaka ova.

Oznake: dnevnik, godine, iskustvo
23:04 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.