Nepoznati Zagreb

Trešnjevački plac. Snimio: Vanja


Dobra stvar pisanja ovakvog bloga (sa temom života u velikom gradu) je to što materijala nikad ne manjka. Tu i tamo mi se učini da je sve manje "štofa" i novih tema, no često bude dovoljno da se jedno popodne prošećem po gradu ili svratim u neku ulicu kojom već dugo nisam prošao, i eto novih priča!

No, kao što sve na svijetu ima i lošu stranu, tako ih ima i ovaj blog - recimo to da neka zanimljiva zbivanja, pojave, crtice dođu i odu bez da ih ja uopće zamijetim ili ih zamijetim tek onda kad više nisu zanimljivi ... ili se barem meni čini da više nisu takvi. Ali, tko zna, sigurno i mnogima od vas promaknu neki detaljići ili se jednostavno ne prošećete tim dotičnim kvartom.

Stoga, evo i jednog od tih "ne-baš-više-aktualnih" detalja kojeg sam zapazio nakon što je zapravo već prestao biti aktualan, možda ga netko od vas ipak nije vidio (kad sam ga i ja nekoliko tjedana previdio ).

Dakle, prije nešto više od mjesec dana (točnije 18.12.2015.) uz puno pompe i reklame premijerno je prikazan najfriškiji film iz Star Wars serije. Nisam baš bio raspoložen za gledanje filma, no bilo mi je zanimljivo popratiti sve načine na koje su ga reklamirali. Kod nas "pojačana" filmska reklama nije baš tako česta, no u ovom kratkom roku su za njom posegnuli i strani autori (dotični Star wars nastavak) i domaći (Ljiljan Vidić) ... Ovaj tu R2D2 bankomat sam zapazio tek prije nekoliko dana iako mi je bio pred samim novom, na ulazu na Trešnjevački plac ... i čini mi se kao dobra fora. S druge strane, drago mi je što za nečim sličnim nisu posegnuli autori "Ljiljana Vidića" jer, iako film ima podosta duhovitih štosova sama pripovjedačka nit filma mi je išla na živce, pogotovo jer je bila garnirana puno prevelikom dozom nasilja što mi je bilo degutantno. Pitam se kako bi oni reklamno "ukrasili" jedan takav bankomat? Slikom "Tanzenbaum" ekipe ili domjenka kod Ante P?

Hvala, radije ne.

Oznake: reklama, Star Wars, Trešnjevački plac, trešnjevka

Eto i Dana "nakon" ... nismo se jučer nešto posebno izmorili, ukućani mi nisu bili za velika šetanja tako da smo svratili samo u CeKaTe i na FER. U CeKaTe-u je bila ugodna prozračna atmosfera bez prevelike gužve tako da smo u miru još jednom pogledali izložbu, a pootom se posvetili izradi otisaka u glini (ja sam napravio dva, za prvi sam upotrijebio malu glavicu luka donesenu od kuće upravo s tom namjerom , a za drugi dio osinjaka kojeg sam našao u kištri sa "priborom" koju je sa sobom donijela voditeljica radionice, Lidija Boševski.



Prvo je trebalo pogledati izložbu ... Snimio: Vanja


... potom što se može napraviti svojim rukama ... Snimio: Vanja


... i na kraju smo mogli nešto i otisnuti - prvo luk ... Snimio: Vanja


... a zatim i osinjak. Snimio: Vanja


Voditeljica radionice u razgovoru sa posjetiteljicama. Snimio: Vanja


Nakon toga odosmo mi na FER, a tamo nas je dočekalo puno više ljudi, dijelom okupljenih oko nekih zanimljivih uradi-sam stvarčice (recimo, automatski sorterum,lego kockica ili samovozni robot), dijelom oko antikvarnih primjeraka kompjutera (Spectrum, Commodore, Cromemco, Ivel), a dijelom, najvećim, oko kompjutera na kojima su se igrale stare igrice, od "stolnog tenisa" i Pacmana pa do Tetrisa i Super Marija. Bilo je tu puno i velikih i malih i čini mi se da su tu najvećim dijelom bili roditelji koji su nekad studirali na FER-u pa su sada doveli i svoju djecu. Na kraju smo tu proveli punih sat vremena i kad sam ostatak ekipe pokušao nagovoriti na posjet Velesajmu ta ideja nije naišla na odaziv tako da smo se vratili kući ... ali, večer je ipak bila dobro provedena.



Štand sa spravicama napravljenima od legića. Snimio: Vanja


Nekadašnja računaljka Tvornice računskih strojeva (TRS). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Računalo Cromemco na kojem sad radio u MIOC-u davnih godina 1981.-1983. Snimio: Vanja


Stolni tenis! Snimio: Vanja


Roditelji i djeca za istim stolom. Snimio: Vanja


E, ovo sam i ja nekad igrao! Snimio: Vanja


Vesela atmosfera ... Snimio: Vanja


Gospon Branimir Makanec, jedan od prvih pionira informatike u nas, kreator računala Ivel. Snimio: Vanja

Oznake: Noć muzejsa 2016, CeKaTe, FER, otisci, igrice

Juhuuuu, večeras je Noć muzeja!

I što je još ljepše, ove godine se nećemo smrznuti kao nekih prijašnjih godina već će nam biti posve ugodno dok ćemo se šetati od jednog do drugog muzeja, zajedno sa još tisućama drugih! (moram reći da je ovo postao zaista velik događaj!).

Mi ćemo, kao i obično, posjetiti mjesta gdje se ne očekuje prevelika gužva - prvo svraćamo u CeKaTe, centar za kulturu Teršnjevka, gdje se održava radionica "Datoteka tekstura" koja prati tekuću izložbu istog imena u Galeriji Modulor, autorice Lidije Boševski i suradnika iz udruge Terakota. Nakon toga planiramo svratiti do FER-a gdje će biti događanja vezanih uz povijest informatike, a ako stignemo (čitaj: ako ne budemo preumorni), možda svratimo i do Velesajma gdje će Zagrebački holding pripremiti ponešto iz povijesti gradskih poduzeća ... baš me zanima kako će to izgledati!

Toliko o našem rasporedu, evo još nekoliko fotki iz izložbe u Moduloru, "Datoteka tekstura"!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Noć Muzeja, trešnjevka, CeKaTe, Datoteka tekstura

Zagrebačka avenija, pred božićne praznike. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, isto mjesto, ovih dana. Snimio: Vanja

Oznake: plakat, reklama, Zagrebačka avenija, trešnjevka, mrska osmorka, Palmers

Dok se cjelokupna predizborna borba tokom jeseni, prije posljednjih parlamentarnih izbora u studenome, vodila i na ulicama, plakatima, naljepnicama i pokojim grafitom, sve što se nakon njih desilo, cijeli taj postizborni čušpajz (najbolje opisan u tekstu Jurice Pavičića za "Jutarnji list"), dešavao se u salonima, hotelskim dvoranama i sličnim "zaklonjenim" mjestima. Što će sve dešavati sada, kada je napokon sastavljena Vlada, to ćemo tek vidjeti - po prvim danima i protestima možemo zaključiti da će opet biti politike na ulicama, što otvorene, a što (još i više) zakulisne.

No, govoreći o tome što je bilo "prije" i što se dešava sada, "poslije", zanimljivo je da Ulica čuva i jedno prisjećanje na trenutak "nula", na same izbore. Netko, valjda upravo sami promatrač dotičnoga broja, zalijepio je svoju "akreditaciju" na ogradu pločnika, stavio je svoj mandat na raspolaganje. Vjerojatno je to učinio/učinila nakon zatvaranja glasačkog mjesta, posve nesvjesno, valjda mu/joj je smetala naljepnica na reveru .. ali, eto, mandat je stavljen na raspolaganje, barem simbolično.



Matetić-Ronjgovljeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: izbori, promatrač, Matetićeva ulica, preko, trešnjevka

Pekara "Dubravica" u Draškovićevoj ulici. Snimio: Vanja


Prije desetak dana vozio sam se tramvajem kroz centar grada, dvanajsticom od Cibone pa do Kvatrića, i nešto mi je zapelo za oko: na gotovo svakoj od tramvajskih stanica između tih točaka se nalazi po jedna filijala pekare Dubravica! Savska cesta kod Vodnikove, zatim kod HNK ništa, ali onda pekara u Frankopanskoj, pa Jelačić-plac (na početku Gajeve), Draškovićeva, kod Vončinine ih nema, ali zato ima kod Petrove crkve i na Kvatriću ... dakle, na 6 od 8 centralnh gradskih tramvajskih stanica se nalaze njihove poslovnice!

Prosurfao sam malo po webu da vidim kako stoji konkurencija i evo top-liste:

1. Mlinar, 68 poslovnica u gradu
2. Pan pek, 37 poslovnica
3. Dubravica, 28 poslovnica
4. Klara, 15 poslovnica
5. Dinara, 13 poslovnica
6. Stil , 11 poslovnica

Sjećate li se još kako je to počelo?

Prije 20-tak godina nije bilo ni slično tome, niti kod nas niti u nama susjednim zemljama. Pekara je bilo malo i većina se kruha prodavala u samoposlugama, tek tu i tamo je bila poneka pojedinačna pekara koja je iskakala, bilo bojim kruhom ili pecivima, bilo radnim vremenom ... sjećam se recimo pekare/buregdžinice kod Glavnog kolodvora koja je radila veći dio noći ili pak pekare u Sokolgradskoj na Trešnjevci, također poznate noćnim pticama.

Tamo negdje nakon 2000. godine se probudilo tržište - sjećam se da je u Austriji i Njemačkoj promijenjen zakon kako bi pekarama bio dozvoljen rad nedjeljom što prije nije bio slučaj. Kod nas su dobru zaradu prvo namirisali mali pekari ... tada ih se otvorilo puno, svaki kvart je dobio 2-3. No, kvaliteta tog kruha i peciva nije bila baš nekakva - imao sam dojam da sve vrste kruha i peciva imaju isti okus, brzo se posuše, mrve se do besvijesti već slijedećeg dana. I, prije nekoliko godina stigao je posljednji val koji je iznjedrio velike igrače koji su počeli otvarati poslovnice na najboljim mjestima: veliki ibor finih peciva i kruhova, pizza na šnite, palačinki, kolača ... I, ne samo što je fino to što se u njima nudi, već sve to zajedno lijepo i izgleda.

Eto, na toj smo točci i danas. Čest sam gost kod Dubravice, ponekad navratim i kod Mlinara ... Nekad baš nije bilo lako naći ponešto za gricnuti s nogu, a sad je još teže odabrati nešto između toliko šarolike i fine ponude!

Oznake: kruh, pecivo, kifla, perec, pekara, dubravica, mlinar, stil, Klara, Dinara, Pan pek

Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


Jelačić plac. Snimio: Vanja


P.S. Sve su fotke snimljene u okviru 20-tak minuta jednog popodneva ..

Oznake: jelačić plac, noge, x, Obuća, Zima

Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: jelačić plac, Zima, noge, čizme

Posljednjih desetak dana je zima snažnije stegla svoj ledeni zagrljaj ... iako su jutarnji meteorološki izvještaji svakog dana donosili neke druge temperature imao sam dojam da je svako jutro, barem prema našim kućnim termometrima, započinjalo sa -7 stupnjeva. Prošle godine sam i po takvim temperaturama povremeno išao biciklom na posao, no ove godine sam se nekako teško odlučivao na takvu akciju pa sam onda u najhladnijim danima putovao autom ili javnim prijevozom. No, veseli me to što sam uočio da je ove godine bitno više "zimskih" biciklista po gradu nego prije. Nema jutra da na putu do firme ne vidim bar 10-15 biciklista, a pregledavajući parkirališta za bicikle u i oko firme zaključio sam da je i najhladnijim danima na posao biciklom stizalo 20-30 biciklista što je posve dobar rezultat - prijašnjih godina se moglo na njima vidjeti tek nekoliko bicikala (za usporedbu, ljeti sam jednom nabrojao njih oko 150).

Jutros sam i ja krenuo biciklom na uobičajeni posjet placu, bilo je malko toplije, oko -3, a i ja sam se adekvatno opremio i nije bilo nešto posebno hladno (osim za prste - najgora točka je bila kupovina mlijeka na mljekomatu ), a zanima kako se proveo sin koji je sa kompićem iz kvarta potegnuo biciklom do centra grada, nisam posve siguran da su se obukli u skaldu sa temperaturom ... ali, definitivno je moguće biciklirati i u ovakvim uvjetima kad se čovjek dobro obuče.

Na žalost, po hladnoći i u rukavicama baš nije lako na brzinu izvući foto aparat pa poslikati zabundane bicikliste koji su često baš zabavni svojim šubarama, "naušnjacima", šarenim šalovima i gamašama tako da sam propustio uhvatiti neke od živopisnijih likova, no makar sam uspio uhvatiti ovu zebrasto-kožiranu biciklisticu koja je na čas zastala pred tramvajem ... nadam se da će još biti zanimljivog biciklističkog foto ulova ove zime u našem gradu, a koga ovakva tema više zanima nek baci pogled na čuvenu stranicu koja pokazuje stanje gradskog biciklizma u Kopenhagenu s posebnim osvrtom na modne detalje.
("skrolajte" malo niže za prave zimske snježne fotke!)



Draškovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, Draškovićeva ulica

Pitam se, pitam, zašto Brkovi ne nastupaju na Brijačnici?



Vlaška ulica, kod Bauerove. Snimio: Vanja

Oznake: plakat, reklama, Vlaška ulica, Brkovi, Brijačnica

Vlaška ulica, blizu Kvatrića. Snimio: Vanja

Oznake: Vlaška ulica, natpis, reklama

Jutrošnjih -9 u gradu je nagnalo i najtvrdokornije ne-ljubitelje kapa da glavu pokriju nekim pokrivalom ... a mene je baš zanimalo hoću li danas na ulicama vidjeti više ljudi s kapama sa coflekom ili bez!

Dugo vremena sam kape sa coflekom viđao uglavnom samo na dječjim glavama i ponekoj ekstravagantnoj odrasloj, no čini se da je ove sezone drugačije i da su cofleki ponovo moderni. Moje kratko istraživanje, potkrijepljeno kratkim foto izvještajem dolje, pokazalo je da nema jasnog pobjednika i da su kape sa i bez cofleka otprilike jednakobrojne. Stoga, nema jasnog odgovora, ni da ni ne - živjele kape, sa ili bez!



Coflek - Necoflek 2:0, Savska cesta. Snimio: Vanja


Coflek - Necoflek 2:2, Savska cesta. Snimio: Vanja


Coflek - Necoflek 3:3, Ulica grada Vukovara. Snimio: Vanja
Iako se čini da je glava krajnje lijevo također pokrivena kapom, bez cofleka, to je ipak bila samo tako formirana frizura


A na kraju, kratka demonstracija nivoa prepisivanja na tekstovima na webu - usporedite ove linkove pronađene guglajući rečenicu "Da je popularni krzneni „coflek“ na pletenim kapama hit modni dodatak već nekoliko sezona, svjedoče i brojne poznate trendseterice ..."!
(pojma nemam koji je original, a koje su kopije, redoslijed linkova je posve proizvoljan)

Link prvi
Još jedan link
I još jedan link
Pa još jedan
I još jedan za kraj

Oznake: coflek, kapa, Zima, Savska cesta

Vlaška ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Vlaška ulica, natpis, reklama, Pink

Otkako je razmontirano klizalište na Tomislavcu klizališta u predgrađu su zabilježila značajan porast posjetilaca ...


Savski nasip kod ulice Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: sava, nasip, preko, trešnjevka, klizanje

Adventske kućice u Bogovićevoj su pomaknute, rastavljene, odvezene, ostale su ih markirati samo još hrpice otpadaka koje su se zavukle ispod njih ...


Bogovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: metla, smeće, čistač, smetlar, Bogovićeva ulica

Društvo, ajde da vidimo tko će na ovoj fotki primijetiti jednu nelogičnost!


Ugao Nehajske i Ozaljske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: Nehajska, Ozaljska, trešnjevka

Baš je danas bio šašav dan ... Ujutro je sve krenulo kao rano proljeće: iako je bilo svježe ptice su pjevale sve u 16, sunce je prekrasno sjelo i obećavalo sjajan dan. Skoknuo sam do placa i usputno sreo nekoliko snjegovića kojima su, bilo je očito, bili odbrojani posjednji trenuci ... dečki, ove godine niste imali sreće, ova toplina vas je posmicala kao fenom! Došao sam doma i u jednome trenutku sam izašao na balkon i sjeo na klupu, bilo je savršeno vrijeme za malo sunčanja ... No, popodne se naoblačilo, a ja sam, u nedostatku druge fizičke aktivnosti krenuo razbacivati hrpu snijeg prikupljenu ispred zgrade kako bi se čim prije otoplila ...i taman je u to doba okrenula južina i vjetar je počeo naganjati hrpe suhoga lišča oko mene i po tom snijegu koji sam razbacivao uokolo ... proljetna toplina, zimski snijeg i jesensko lišće ... zaista je samo još ljeto nedostajalo u današnjem danu!



Ulica Slavenskoga, igralište OŠ Nikole Tesle. Snimio: Vanja


Jarnovićeva ulica. Snimio: Vanja


Dobronićeva ulica. Snimio: Vanja


Čušpajz snijega i lišća u popodnevnim satima. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, preko, snjegović

Stjecaj okolnosti mi posljednjih dana nije dao da puno vremena provedem vani tako da baš nema nešto friških reprezentativnih priča i fotki iz grada (a bio sam lijen kopati po arhivi ... ). No, inspiracija i teme dolaze i sa drugih strana!

Naime, trenutno pišem vrlo opsežan tekst za web stranicu projekta "Mapiranje Trešnjevke" (djelomičnu radnu verziju teksta vidi OVDJE) kojim pokušavam kronološki poredati zanimljive informacije o trešnjevačkim tvornicama odnosno,još šire, privrednom razvoju Trešnjevke kroz posljednjih 165 godina otkako je Trešnjevka ušla u sastav grada Zagreba i krenula na put svog razvoja. Naoko, nema puno izvora takvih informacija (najbolji je knjiga "Crvena Trešnjevka", izdana 1982.), no ponekad se one nađu i na manje očekivanim mjestima ... recimo, u planu grada. Tako se planu grada iz 1951. može naći popis svih poduzeća Narodnog odbora grada Zagreba i taj popis je više nego zanimljiv: i zbog pomalo smiješnih imena poduzeća, i zbog neobičnih lokacija (toliko je poduzeća i tvornica tad imalo sjedište usred grada!!!), ali i zbog igre pogađanja koja su tadašnja poduzeća poslužila kao izvor za neka veća ili manja sadašnja poduzeća odnosno koja su od njih već odavno netragom nestala!

Evo vam popisa (da znate da sam se namučio prepisivajući ga!) pa listajte sami!

Zagrebački velesajam, gradsko poduzeće za priređivanje međunarodnih sajmova, Savska cesta 25-29
"Poljoprivreda", gradsko poljoprivredno poduzeće, Kajzerica (danas "Zrinjevac")
"Rakitovica", zagrebačko gradsko poljoprivredno poduzeće, Jastrebarsko
"Žitnjak", gradsko povrćarsko poduzeće, Žitnjak (nekedašnji rasadnici Žitnjak)
"Voćarstvo", gradsko voćarsko poduzeće, Miškinova 68 (danas Sv. Duh)
"Zagrebački magazin", poduzeće za promet robom lokalne proizvodnje, Ulica 8. maja 1945 br.39
"Gora", zagrebačko poduzeće za promet drvom i ugljenom, Gundulićeva 50
"Hrana", zagrebačko nabavno poduzeće za promet zemaljskim plodinama, Ilica 15
"Turopoljac", zagrebačko otkupno poduzeće stoke i svinja, Smičiklasova 21
"Trgopreomet", zagrebačko trgovačko poduzeće, Berislavićeva 20
"Šuma", zagrebačko poduzeće za sječu ogrjevnog drveta, Gundulićeva 5
Vodovod grada Zagreba, Patačićkina 1b
Narodni park Maksimir, Ambruševa 1
Gradska plinara, Gundulićeva 32
"Čistoća", poduzeće za čišćenje grada Zagreba, Ćirilometodska 5
Gradsko pogrebno poduzeće, Pavla Radića 5 i 19
"Dimnjak", gradsko dimnjačarsko poduzeće, Tkalčićeva 4
"Joža Vlahović", gradsko metalno poduzeće, Ilica 69
Tvornica dječjih kolica, Teslina 4
Branko Malešević, gradsko kovinarsko poduzeće, Obrež 15
Tvornica lustera "Ivan Šikić", Vlaška 81a
"Vlado Ćetković", gradsko elektropoduzeće, Draškovićeva 45
"Sirovina", gradsko poduzeće za prikupljanje otpadaka, Magazinska 45
"Vaga", gradsko metalno poduzeće za izgradnju vaga i okova, Nikolićeva 8 (danas Teslina)
"Dragutin Saili", gradsko bravarsko i kovačko poduzeće, Horvaćanska 29
"Izvor", gradsko poduzeće za opskrbu lokalne privrede, Vlaška 44
Gradsko poduzeće za popravak uredskih strojeva i registar kasa, Jurišićeva 25
"Pastor", gradsko poduzeće za izradu vatrogasnih aparata i potrepština, Samoborska 11 (danas Adžijina)
"Neva", tvornica kozmetičko-higijenskih potrepština, Vrbanićeva 28
Tvornica češljeva, Štrigina 4
Zagrebačka kartonaža, Ilica 235
Tipografija, gradski nakladni zavod, Trg bratstva i jedinstva 5 (danas Trg Petra Preradovića)
Gradska tiskara i knjigovežnica, Gundulićeva 14
Štamparija novina, Masarykova 28
"Pelikan", tvornica tinte i uredskih potrepština, Vlaška 67
"Kemoproizvod", gradsko poduzeće za kemijske proizvode, Koturaška 17
"Etilen", gradska parna bojadisaona i kemijska čistiona, Bužanova 28
"Labud", gradsko poduzeće za proizvodnju kozmetičkih proizvoda i sapuna, Črnomerec 63
"Unitas", tvornica konca, Svetice 6
"Partizansko Sljeme", gradsko poduzeće za proizvodnju kovčega, torba i kožne galanterije, Medulićeva 12
Zagrebačka tvornica svile, Bužaniva 20a
"Jadran", tvornica čarapa i bojadisaona, Supilova 7
"Klek", tvornica kvalitetnih cipela, Selska 44
"Đuro Bermanec", gradsko odjevno poduzeće, Gundulićeva 1
"Remen", poduzeće za izradu pogonskog remenja, Nova ves 11
"Andija Žaja", gradsko stolarsko poduzeće, Dolac 9
"Furnir", gradsko poduzeće za proizvodnju furnira, šper-ploča i stolarskih potrepština, Jurišićeva 19
"Šavrić Marko", proizvodnja pokućstva, Zrinjevac 7
Gradsko poduzeće za proizvodnju drvenih kuća, Strojarska 4
"Pionir", tvornica dječjih igračaka, Klaićeva 58
"Pilane Zagreb", gradsko poduzeće za izradu drvene ambalaže, Koturaška 47
"Narodna prosvjeta", gradsko kinematografsko poduzeće, Trg Republike 2
Zagrebačko knjižarsko poduzeće, Ilica 30 (kasnije "Mladost")
Gradske ljekarne, Trg Republike 3
Gradsko zubotehničko poduzeće, Gundulićeva 20
"Cijanizacija", gradsko poduzeće za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, Nikolićeva 6
Gradsko kupališno lječilište "Stubičke toplice", Stubičke toplice
"Optičar", Gajeva 2c
Zagrebački električni tramvaj, Ulica Rade KOnčara 239
Gradsko otpremno poduzeće, Harambašićeva bb
Gradska automehaničarska radionica, Vlaška 79
Gradska željeznica Zagreb-Samobor, Samoborska bb (danas Adžijina)
"Marijan Čavić", gradsko poduzeće za vulkanizaciju i preradu guma, Savska 163
"Visokogradnja", građevno poduzeće, Veslačka 19
"Cestogradnja", gradsko poduzeće za nisku gradnju, Đorđićeva 23
"Novogradnja", gradsko građevno poduzeće, Ilica 38
"Osnva", gradsko projektno geodetsko poduzeće, Đorđićeva 23
"Građa", trgovačko poduzeće građevnim materijalom, Braće Kavurića 9
"Udarnik", građevno poduzeće, Veslačka 17
"Dom", gradsko građevno poduzeće, Dubrava
Poduzeće za proizvodnju građevnog materijala, Badaličeva 7a
Beton-proizvod, gradsko poduzeće za izradu betonskih proizvoda, Badalićeva 71
Pećarsko i kleesarsko poduzeće, Prilaz Jugoslavenske armije 20 (danas Prilaz Đure Deželića)
"Izolit", industrija izolacionih građevnih lakih ploča, miramarska 20
"Staklo", staklarsko i staklobrusačko poduzeće, Petretićev trg 20"Pilot", građevno-keramičarsko poduzeće, Radnička cesta 22
"Petar Biškup Veno", gradsko soboslikarsko, pismoslikarsko i ličilačko poduzeće, Zavrtnica 3
"Zagrastok", zagrebačko gradsko poduzeće za promet mesnim proizvodima i stokom, Heinzelova 68
Gradska mljekara, Branimirova 67
"Malina", gradsko poduzeće za21 spremanje zimnice, Heinzelova 73 (?)
Zagrebački paromlin "8 maj", Koturaška 1
Tvornica octa "Ocat", Martićeva
"Crijevo", poduzeće za preradu crijeva, Horvaćanska 20 (nečitljiv kućni broj)
Zagrebačka ledana, Kraševa 18 (danas Bauerova)
Gradsko pekarsko poduzeće, Nova cesta 93
Zagrebačka pivovara i tvornica slada, Ilica 224
"Mosor", gradsko ugostiteljsko poduzeće, Jurišićeva 2
"Lovački rog", gradsko ugostiteljsko poduzeće, Ilica 14
Gradsko poduzeće za vođenje kavana, Zrinjevac 17
Gradsko ugostiteljsko poduzeće "Sljeme", Stubičke toplice
"Jabuka", gradsko poduzeće za opskrbu ugostiteljstva i društvene prehrane, Trg Republike 1
Gradsko slastičarsko poduzeće, Preradovićeva 22
"Turist", gradsko turističko poduzeće, Zrinjevac 18
Tvornica soda vode, Trg Republike 1
Jamnička kiselica, Selska cesta 30

Oznake: poduzeće, privreda, 1951, tvornice

Danas je svanuo prekrasan dan, zar ne?

Ovako lijepo plavo nebo i sjajno sunce već neko vrijeme nismo vidjeli, zar ne? A sve je to još potcrtano bjelinom jučer zapalog snijega ...
Ali, ta bjelina nestaje brzinom svjetlosti sa gradskih ulica i sad je, rekao bih, već prekasno da ju uhvatite u punoj njenoj čistoći, jer ... ulice su već dijelom počišćene, a dijelom prepune smeđe kaše i bljuzge i ugođaj je već daleko od onog romantično bijelog kakav je bio jučer navečer kada je snijeg tek pao.



Siva bljuzgava slika grada ... Jarnovićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Da, čini se da je to jedan od nedostataka suvremenog života ... posljednjih se godina gradske ulice čiste tako brzo da ih je jedva moguće uhvatiti u stanju potpune bjeline kakvu pamtimo iz nekadašnjih vremena. Nekad je znalo proći po 2-3 dana da poslije većeg snijega niti jedan auto nije prošao mojom tadašnjom ulicom, Čretom, po kojoj smo napravili sanjkalište o kakvom se može samo sanjati, 400 metara zavojitog brzog sanjkanja niz brijeg Fazanovac!

Upravo zato mi je izuzetno drago što sam uspio uhvatiti jučerašnji popodnevno-večernji snijeg na mjestu gdje je bio posve posve bijel i netaknuto čist - u Maksimirskoj šumi! Na brdu kod vidikovca i okolnim livadama je bilo iznenađujuće puno sanjkaša (na moje iznenađenje, čini se da je bilo više omladine i ljudi u "ozbiljnim" godinama nego djece!) i prizor je bio naprosto osvježavajuć ... A kad je pao mrak, sa djecom i prijateljima sam se pomakao do Švicarske kuće gdje smo dijelili sanjkalište sa tek malom grupicom ljudi među kojima se nalazilo troje tinejdžera iz, nevjerojatno, ali istinito, SAD-a, iz Virginije! Kratko smo popričali, kažu da su tu u prolazu, ali su očito bili dobro upućeni kad su našli dobru stazu za sanjkanje ...

I, kad smo potom već posve mokri od gustog snijega došli do auta, pred nama je osvanuo grad u upravo tom tako rijetko viđenom ruhu, posve bijel! Prošli smo centrom grada, svim važnijim ulicama, na putu od Maksimira do Prečkog i sve su bile pokrivene bijelim pokrivačem - vrlo lijepo!

Danas je već druga priča, grad se čisti naveliko, ali ... ostaju u pamćenju jučerašnje slike! A za vas koji niste jučer uspjeli uhvatiti bjelinu, skoknite danas do Maksimira ili Medvednice, dok snijega još ima, jer se za dan-dva već najavljuje kiša ...



Maksimir jučer: Na livadi ispod vidikovca. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Polako pada mrak ... Snimio: Vanja


Na putu za Švicarsku kuću. Snimio: Vanja


Vratolomno sanjkalište ispod Švicarske kuće, sa košem za smeće i klupom taman raspoređenima da ih je teško zaobići ... Snimio: Vanja


Pred povratak, uvijek lijep prizor. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, Zima, maksimir, bljuzga, bjelina

Trasa šetnje, u kartu ucrtao Mladen.


Sudionici šetnje usred Zagrebačke avenije. Snimio: GP


Iz prošle vam godine još dugujem pričicu kako nam je bilo na trećoj predbožićnoj dijagonali projekta "Mapiranje Trešnjevke" - i, evo priče!

Šetnja se odigrala taman u pravo vrijeme, u srijedu 23.12.2015., dok je još vladalo lijepo i relativno toplo vrijeme. Sastanak je bio u 18h na Trgu Dražena Petrovića ,ispod "vure", tako da smo slijedili tradiciju prethodnih šetnji te jeseni kad smo se sastajali ispod "vura" na Remizi i na Trešnjevačkom placu. Radni naziv šetnje je bio "Kroz buku i tišinu velegrada", a retci koji slijede će vam otkriti zašto je dobila baš to ime! I, da ne zaboravim, u tu pretprazničnu večer skupilo nas se čak 44 šetača, čime smo postavili novi "dijagonalni" rekord naših predbožićnih šetnji!

(Zahvaljujem od sveg srca GP-u na priloženim fotkama i Mladenu na ucrtavanju trase šetnje u kartu!)

Za početak, nakon okupljanja smo se prisjetili povijesti tog dijela grada, sjeveroistočnog dijela Trešnjevke i gornjeg dijela Savske ceste, i svih promjena koje su se tamo desile u posljednjih stotinjak godina - za detalje pogledajte ovaj tekst

A zatim - krenusmo. Prvo kroz prolaz Cibona, najnoviji od svih podželjezničkih prolaza u tom dijelu grada (probijen pred Univerzijadu), a zatim uz nekadašnju Dugandžićevu, a sada Ulicu Florijana Andrašeca. Teško opazivim stepenicama popeli smo se iza jednog reklamnog stupa na željezničku prugu i dospjeli na neočekivano mirno mjesto, pred skretničarsku kućicu koja se nalazi na južnom uglu željeznikog trokuta. U kućici već dugo nema nikog (kroz zaključana vrata uočili smo zapušteni radni stol, ne odeć uredni WC ...), no ispred nje je zgodna brajda na kojoj su još visjeli grozdovi - prava kasna berba!

Slijedeća etapa nas je povela dalje prema jugu, pored Doma zdravlja MUP-a u Šarengradskoj ulici, koji se na toj lokaciji nalazi još od 1953. godine, pa onda preko Vukovarske do zapuštene ljevaonice umjetnina LIKUM-a, Likovne zadruge umjetnika Hrvatske osnovane 1948., koja više ne postoji. A što se dešava sa ljevaonicom možemo samo nagađati... Slijedeća postaja nam je bio Gagarinov put koji je već sam po sebi atrakcija (jedna od rijetkih pješačkih ulica našeg grada pa još imenovana prema astronautu i koja vodi prema Raketama na Vrbiku, a ispod nje je potok Kunišćak sa cjelokopnom kanalizacijom tog dijela grada), ali je vrijedilo ispričati i priču o zapuštenom željezničkom rasadniku i planu za izgradnju brze prometnice uz prugu koji stoji u ladici, na sreću ili ne, već više desetaka godina.



Polazak na šetnju. Snimio: GP


Pred ljevaonicom. Snimio: GP


Na Gagarinovom putu. Snimio: Vanja


Idemo dalje, ulazimo nakratko u Studentski dom Dr Ante Starčevića (bivša "Šara"), kapaciteta 1237 kreveta, ali ubrzo izlazimo u odvojak Nove ceste na kojem su se zaigrala slova koja se nalaze uz adresu Nova cesta 135. Slova idu ovim redoslijedom, od glavne ceste prema njenom kraju: 135b, 135, 135c, 135a, 135f, 135d, 135e.

Skrećemo u Vrandučku ulicu i prolazimo uz kuću sa zbirkom čajnika na balkonu koja tu stoji već niz godina ... popričali smo usputno i o zelenoj površini, trešnjiku, koji se nalazi južno od Trešnjevačkog placa i zaštićena je zona ... nastavljamo dalje Vrandučkom uz niz malih kućica i izlazimo na ulicu Dužice gdje su još prije nekoliko mjeseci stajali ostaci napuštene automehaničarske radionice ... sada je tu prazan prostor koji čeka neku novu gradnju.

Sad je uslijedio bučni dio šetnje - uz "Autoput", bučnu Zagrebačku aveniju, punu prometa, krenuli smo u smjeru zapada, do pješačkog prijelaza kod Nehajske/Ujevićeve ulice. A tamo je uslijedilo iznenađenje za sve šetače kojima sam obećao dio šetnje po dijelu kojim se sigurno još nikad nisu prošetali - skrenuli smo na zelenu površinu koja dijeli dva kolnika široke ceste i zatim smo se njome prošetali do sredine nadvožnjaka preko Selske ceste gdje smo snimili zajedničku ftku na veselje vozača u prolazu (hitna pomoć nam je u znak pozdrava nakratko zasvirala, a jedan vozač je otvorio prozor i pitao kakvo je vrijeme u Siriji aludirajući da smo izbjeglice ). Pogled sa mosta je bio zanimljiv, no buka nije tako da smo se spustili do slijedećeg prijelaza, kod Pulljske/Srednjaka gdje smo utonuli u obiteljske kućice sjevernog dijela Srednjaka. Prošli smo Dubašničkom ulicom, već poznatom iz lanjske proljetne šetnje Srednjacima, gdje živi majstor scenografije i kožarstva.

Šetnja nas je potom vodila u smjeru novogradnji - za početak, obišli smo prvu trešnjevačku žirafu koja se nalazi na krovu garaže u središtu Srednjaka. Nakon nje prelazimo potok i preko livade se divimo prizoru velikih zgrada u Ulici braće Domany koje su u to doba najviše osvijetljene. A onda - vrijeme je za pauzu u parku na igralištu među jablanovima u Ulici Hrvoja Macanovića ... kolači, keksi, kuhano vino, vrijeme za odmor i razgovore.

Nakon 20-tak minuta odmora nastavljamo uz kućicu koja je sada Dječji vrtić, a nekad je bila župna crkva, od 1980. do 1982. godine. Prolazimo pored osnovne škole Ivana Meštrovića (sagrađena 1969. godine nakon što je Osnovna škola Horvati postala pretijesna poslije izgradnje Srednjaka), pa kroz lijepo uređeno dječje igralište u parku unutar susjednog bloka, za razliku od ostalih novijih parkova, u njemu rastu breze i žalosne vrbe.

Slijedeća etapa nas je povela preko ulice Hrgovići, ispod raskršća sa Horvaćanskom cestom se nalazi ušće potoka Vrapčaka i Kustošaka. Tu je nekad bila gostionica sa kuglanom, omiljena kod stanovnika tog kraja, no sada je tu župna crkva Svete Mati Slobode (vidi OVDJE o povijesti župe) izgrađena 2009. godine po projektu arhitekta Nikole Bašića poznatog po instalacijama Morske orgulje i pozdrav suncu u Zadru. Ušli smo nakratko u crkvu pogledati zanimljivu unutrašnjost i jaslice, a potom smo nastavili uz potok do "adrenalinskog parka" tj. cijevi položenih preko potoka koje zovu na okušavanje ravnoteže.



Pred Osnovnom školom Ivana Meštrovića. Snimio: GP


Prva trešnjevačka žirafa! Snimio: GP


Vrijeme je za odmor. Snimio: GP


U parku, ispod žalosnih vrbi. Snimio: GP


Unutrašnjost crkve Svete mati slobode. Snimio: GP


Pred crkvom. Snimio: GP


Nastavljamo dalje, još kratko uz potok južno od Horvaćanske ceste, a zatim krećemo za njim prema sjeverozapadu, ponovo mirnijim dijelom, kroz naselje Vrbani. Prolazimo i crkvu Blagovijesti navještenja Gospodinova (izgrađenu 2004.), zatim vrtove okružene šibljem nedaleko Zagrebačke avenije, a potom prolazimo i ispod bučne prometnice pješačko-biciklističkim podvožnjakom, rijetkim predstavnikom te vrste u Zagrebu. Šetnju smo dovršili šetajući se uz Sky Office te stambeno-poslovnu zgradu bivšeg Mercatora (autor: Nikola Franić) i dolaskom do Zagrebačke ceste gdje nas je, sa druge strane ulice, prigodno dočekalo Betlehemsko selo u organizaciji Župe blaženog Ivana Merza (osnovane 2011.) koje se nalazi na početku naselja POS Oranice.

To je bio i kraj šetnje, pozdravili smo se i zaželjeli jedni drugima sretan Božić i sve najbolje za blagdane ...

Ovom šetnjom je završena jesenskozimska sezona akcija, nastavljamo sa novm akcijama u proljeće 2016, informacije o njima očekujte krajem veljače!



Na kraju šetnje. Snimio: GP

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, cibona, rudeš

Nedjeljni zimski pejzaž, gledan sa toplog prozora. Snimio: Vanja


Evo nama i jutros snijega ... bilo ga je lijepo vidjeti rano ujutro, oko 6, s kućnog prozora, a lijepo ga je i na prvi radni dan gledati kroz prozor toplog ureda ... vani je hladno (iako zapravo posve ugodno hladno), a s ove strane prozora baš lijepo toplo.

Što vi, drage čitateljice i dragi čitatelji, smatrate najvećim dostignućem civilizacije, ovakve kakvu je danas poznajemo i kakvu ju trenutno živimo?
Internet, telefon, tekuća voda ...?

Ja osobno mislim da je centralno grijanje nešto najbolje što je ljudski rod do sada smislio. A evo i zašto!

Svojih prvih 30 godina života provedoh sa svojim roditeljima i sestrom u malenome kvartu između Maksimirske i Dotrščinske šume, prije se on često nazivao imenom tada najvažnije ulice, Čret, poslije sve češće imenom sada najvažnije ulice, Jazbine, a nekad je često bilo i ime koje je nosila tadašnja mjesna zajednica, MZ Dotrščina. Uglavnom, u to doba kada sam tamo živio u tome kvartu nije bilo gotovo ništa od danas posve uobičajene infrastrukture. Dosta rano, još 1968., asfaltirana je ulica Čret, a nekoliko godina kasnije, vrlo ranih 70-ih, i sve ostale ulice. Struje je također bilo, no dugo vremena je cijeli kvart opsluživala samo jedna trafo stanica pa je napon često padao i na 110 V pa se nisu mogli upotrebljavati televizori i frižideri (krajem 70-ih su izgrađane dodatne trafo-stanice pa se situacija poboljšala). No, vodovoda i kanalizacije tada još nije bilo (voda se uzimala iz bunara, a kuće su imale svoje septičke jame), a prva dva telefona su u kvart stigla te 1968. i zadugo su ostali jedini u kvartu, kod dva imućnija stanovnika. Prva telefonska govornica, ona crna, na kovanice, je stigla krajem 70-ih do raskršća Čreta i Jazbine i vrlo dugo je ostala jedina.

Naravno, nije to bio strašan život, vjerujem da još i danas ima ljudi, pogotovo na selu, koji tako žive. No, bilo je trenutaka kojih se još i danas dobro sjećam kada taj život na rubu grada baš nije bio užitak.

Recimo, zimsko jutro, vani -5 stupnjeva ... a na WC treba otići na dvorište, u poljski WC udaljen 30-tak metara hoda po dvorištu od tople sobe. Naravno, temperatura u drvenoj kućici nije bila ništa viša od one vanjske tako da je sjedanje na dasku bio herojski čin. Pranje ruku i umivanje - obzirom da nije bilo vodovoda, onda se to obavljalo na maloj pipi u kuhinji. A kako je tamo dolazila voda? Tako da je netko prije toga, recimo večer prije, otišao s kantama do obližnjeg bunara (kod susjeda, 60 metara po ulici), s koloturom izvadio vodu iz 24 metra dubokog bunara, prelio ju u svoju kantu i zatim donio kući po zimi često zaleđenoj cesti i presuo u mali rezervoar u kuhinji ispod kojeg je bila pipa. Kupanje? Uzela se kišnica koja se skupljala u bačvama po dvorištu i zatim ugrjala u velikom loncu na peći, usula u plastični škaf koji se unio u sobu (na plastičnoj podlozi, da se parket ne namoči) i onda se u tome kupalo. Kad smo sestra i ja porasli za srednju školu, tata je izgradio veš-kuhinju sa pećicom pa smo si sami grijali vodu i kupali u kadi koja nije imala pipe i tuša.

Grijanje? Dok sam bio mali imali smo peć na lož ulje, no nije baš dobro grijala, a trebalo je i kupovati lož ulje i prevoziti ga iz grada pa ju je tata preradio na drva. Naravno, to iziskuje piljenje i cijepanje drva, a netko ju i mora potpaliti ujutro i brinuti se za vatru tokom dana. Kada sam u doba faksa znao doći navečer kući dočekala me je hladna kuhinja u kojoj je obično bilo 10-15 stupnjeva i onda sam tamo na brzinu pojeo večeru i zatim se trkom otputio u hladan krevet ... brrrrr!

I, kad me sad netko pita, od svih tih nabrojanih tekovina civilizacije najvažnije mi se čini centralno grijanje - ne treba piliti i cijepati, pitpaljivati i održavati, već radi samo, toplo je u svim prostorijama stana, a ne u samo jednoj kao nekad u kući ... prava blagodat, ako mene pitate!

Oznake: grijanje, Zima, Čret

I to još na trećega siječnja!



Igralište Osnovne škole Nikole Tesle, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, trica, košarka, preko, trešnjevka