Marketing
Friška kifla na svakoj tramvajskoj stanici
Pekara "Dubravica" u Draškovićevoj ulici. Snimio: Vanja
Prije desetak dana vozio sam se tramvajem kroz centar grada, dvanajsticom od Cibone pa do Kvatrića, i nešto mi je zapelo za oko: na gotovo svakoj od tramvajskih stanica između tih točaka se nalazi po jedna filijala pekare Dubravica! Savska cesta kod Vodnikove, zatim kod HNK ništa, ali onda pekara u Frankopanskoj, pa Jelačić-plac (na početku Gajeve), Draškovićeva, kod Vončinine ih nema, ali zato ima kod Petrove crkve i na Kvatriću ... dakle, na 6 od 8 centralnh gradskih tramvajskih stanica se nalaze njihove poslovnice!
Prosurfao sam malo po webu da vidim kako stoji konkurencija i evo top-liste:
1. Mlinar, 68 poslovnica u gradu
2. Pan pek, 37 poslovnica
3. Dubravica, 28 poslovnica
4. Klara, 15 poslovnica
5. Dinara, 13 poslovnica
6. Stil , 11 poslovnica
Sjećate li se još kako je to počelo?
Prije 20-tak godina nije bilo ni slično tome, niti kod nas niti u nama susjednim zemljama. Pekara je bilo malo i većina se kruha prodavala u samoposlugama, tek tu i tamo je bila poneka pojedinačna pekara koja je iskakala, bilo bojim kruhom ili pecivima, bilo radnim vremenom ... sjećam se recimo pekare/buregdžinice kod Glavnog kolodvora koja je radila veći dio noći ili pak pekare u Sokolgradskoj na Trešnjevci, također poznate noćnim pticama.
Tamo negdje nakon 2000. godine se probudilo tržište - sjećam se da je u Austriji i Njemačkoj promijenjen zakon kako bi pekarama bio dozvoljen rad nedjeljom što prije nije bio slučaj. Kod nas su dobru zaradu prvo namirisali mali pekari ... tada ih se otvorilo puno, svaki kvart je dobio 2-3. No, kvaliteta tog kruha i peciva nije bila baš nekakva - imao sam dojam da sve vrste kruha i peciva imaju isti okus, brzo se posuše, mrve se do besvijesti već slijedećeg dana. I, prije nekoliko godina stigao je posljednji val koji je iznjedrio velike igrače koji su počeli otvarati poslovnice na najboljim mjestima: veliki ibor finih peciva i kruhova, pizza na šnite, palačinki, kolača ... I, ne samo što je fino to što se u njima nudi, već sve to zajedno lijepo i izgleda.
Eto, na toj smo točci i danas. Čest sam gost kod Dubravice, ponekad navratim i kod Mlinara ... Nekad baš nije bilo lako naći ponešto za gricnuti s nogu, a sad je još teže odabrati nešto između toliko šarolike i fine ponude!
Post je objavljen 26.01.2016. u 13:33 sati.