Nepoznati Zagreb

Tek 200 metara udaljenosti od Savske ceste i Ulice grada Vukovara ... Snimio: Vanja



U posljednjih nekoliko tjedana naišao sam na nekoliko mjesta u gradu koja se doimaju kao da žive izvan našeg svemira, kao da je u njima na neki način vrijeme stalo. Neka od njih zaista još uvijek žive (iako se doimaju kao da su zamrznuta u vremenu), dok su neka od njih doista "ograđena" od svijeta na ovaj ili onaj način.

Jedno od takvih mjesta je i vrlo dugačka parcela (adresa: Koturaška cesta 73, dvorište) koja se uvukla između Osnovne škole Tina Ujevića (sagrađene 1935. na nekadašnjem raskršću Savske, Koturaške i danas na tom mjestu nepostojeće Cvjetne ceste) i nekadašnje Tvornice baterija i svjetiljaka Croatiakoju je još 1907. osnovao Ivan Paspa, na godinu kada je Zagreb dobio svoj prvi javni izvor električne struje.

Između ta dva objekta, koji i danas postoje (škola i dalje sa istom namjenom, tvornica baterija kao uredski prostor) nalazi se dugoljasto dvorište koje završava sa ograđenom ledinom na čijem ulazu se nalaze zaključana vrata sa zarđalim natpisom građevnog poduzeća "Tehnika".

No, iako je i ta ledina začudna, kako uopće može postojati tako veliki komad zemljišta bez ikakve svrhe usred napučenog Trnja, više su me zaokupile kućice koje su se poredale uzduž tog dvorišta. U tom zaboravljenom zakutku grada se nalazi barem dvadesetak stanova/kućica u kojima se, sudeći po vanjskom izgledu, dosta teško živi. Da, u dvorištu, začudo podosta urednom, se može naći i poneki noviji auto, ali cijelim tim prostorom vlada atmosfera života predgrađa iz nekih davnih vremena ... ako možete, svratite i pogledajte ga sami, jer ga je teško opisati, kako riječima, tako i fotografijama.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


U pozadini tvornice baterija .. Snimio: Vanja


Vrata iza kojih se još živi ... Snimio: Vanja


... i jedna iza kojih više nema života. Snimio: Vanja

Oznake: trnje, Koturaška cesta, dvorište

Ilički haustor, između Gundulićeve i Frankopanske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: ilica, sjena, haustor

U prošlome postu sam zabilježio "zvjezdane trenutke" Starobrodske eulice u Prečkom, a danas svoju pažnju usmjerujem u još jednu manje poznatu ulicu, II Hrnetićku ulicu na razmeđu Španskog i Malešnice!



Hrnetićka II ulica, Špansko. Snimio: Vanja


Prigradska naselja (pri tome mislim na njihove starije dijelove) svoje nastajanje duguju prvenstveno radnicima koji su se naseljavali na rubu grada gradeći svoje obiteljske kućice. A na periferiji grada su se nalazile i tvornice u kojima su ti radnici radili i koje su im, u nekadašnjim socijalističkim vremenima, bile ne samo radno mjesto nego i izvor sindikalnih nabavki, liječničku brigu, ljetovanje u odmaralištima i još štošta drugo ... a između ostalih, ponekad i ograda oko njihovih kuća.

Radnici su uvijek bili snalažljivi i ponekad su i koristili otpad iz tih tvornica za opremanje svojih kuća i vrtova. Jedan od najočitijih primjera bile su otpadne trake lima iz raznih štanci za metal od kojih se uz ne previše truda mogla napraviti solidna vrtna ograda koja je pritom dobivala i zanimljiv uzorak.

II Hrbetićka ulica je zanimljiv primjer ulice u kojoj je gotovo polovina svih ograda načinjena od ostataka materijala iz štanci - pogledajte ove primjere!



II Hrnetićka ulica. Snimio: Vanja


II Hrnetićka ulica. Snimio: Vanja


Kako bih vam dao još poneki sličan primjer ovakvih zanimljivih ograda, virnuo sam malo i u Kopačevski put na Oranicama koji isto ima zanimljivih primjeraka. A koga zanima pokoja fotka sličnih ograda na Trešnjevci, nek pogleda tekst na web stranici "Mapiranja Trešnjevke"!



Kopačevski put. Snimio: Vanja


Još jedna bonus fotka iz Oranica, Kopačevski put, radi zanimljivog ukomponiranja ostataka iz štance u klasičnu ogradu. Snimio: Vanja

Oznake: špansko, Oranice, II Hrnetićka ulica, Kopačevski put, ograda, štance

Uvijek vrijedi zaviriti (i) u male ulice, jer nas (i) one mogu iznenaditi pokojom zanimljivošću. Jedna od takvih ulica je i Starobrodska ulica (nekad: Brončeva ulica) u zapadnome dijelu Prečkog. Ta je ulica, zahvaljujući čudnoj igri dodjeljivanja uličnih imena, gotovo u potpunosti okružena Bezdanskom ulicom, koju čine dvije gotovo nezavisne ulice spojene na jednom uglu, tako da je Starobrodska ulica izvana praktički nevidljiva.

No, i takva kakva je, stisnuta između dvije grane Bezdanske ulice, Starobrodska ulica je odnedavna vrijedna spomena. Naime, još u proljeće prošle godine se otprilike na sredini ulice nalazio mali neiskorišteni komad zemljišta na kojem su se parkirali auti. Obzirom na njenu začahurenost nisam prošao tom ulicom gotovo godinu dana i nedavni me prolazak posve iznenadio: umjesto blatnog kutka za parkiranje me je dočekalo posve novo dječje igralište!

Kao što možete vidjeti na fotkama, igralište nije veliko, ali sam siguran da veseli sve klince u ovoj i susjednim ulicama i siguran sam da je puno ljepše od prijašnjeg stanja (pogledajte Google street view ako vas zanima prijašnje stanje)!


Dječje igralište u Starobrodskoj ulici. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: preko, trešnjevka, dječje igralište, Starobrodska ulica

Jučer i danas se nisam imao vremena baviti pisanjem novih postova, no zato mi je "na stol" došla ova VT-ova sjajna kombinacija fotki - bravo za autora!



Harambašićeva ulica. Snimio: VT


Bista koja potiče iz Rimskog doba, ulica Gornji Bukovac, kod nekadašnje gostionice "Kod strica", dio projekta "Zagreb kada ga još nije ni bilo". Snimio: VT

Oznake: Harambašićeva ulica, Gornji Bukovac, Kod strica, Zagreba kada ga još nije bilo, VT

Za visoki napon, dno ili ...?



Na trafostanici u Lazinskoj ulici, Rudeš. Snimio: Vanja


Prilaz baruna Filipovića, preko puta Plive. Snimio: Vanja

Oznake: politika, KGK, Kolinda, rudeš, črnomerec, trešnjevka, Lazinska ulica, Prilaz baruna Filipovića, plakat

Dobrotom prijateljice mi Tine (hvala ti, Tina!) prije nekoliko tjedana mi je na stol stigla monografija pod naslovom "Stoljeće svjetla u Zagrebu, 1907 - 2007" u izdanju Hrvatske elektroprivrede (urednica: Đurđa Sušec). Naslov knjige i ime izdavača govore gotovo sve o sadržaju knjige, rekao bih. No, ono što se iz ta dva podatka ne vidi je činjenica da je zapravo riječ o posve zanimljivom izdanju koje može zainteresirati ne samo inženjere elektrotehnike već i širu publiku, pa vjerujem i vas.



Naslovnica knjige.


Nakon uobičajenog niza predgovora slijedi isto tako uobičajeni povijesni prikaz razvoja grada (neimenovanog autora), no on je u ovoj knjizi sažet u prikladnih 30-tak stranica posve zanimljivog štiva i to joj je jedan od većih pluseva. Nakon toga slijedi još jedan pregled, ovog puta događanja vezanih uz razvoj nauke o elektricitetu i njegovoj praktičnoj primjeni. Napisao ga je Dr.sc. Zvonimir Jakobović i pokriva događanja od otkrića Voltinog članka do prvih hidroelektrana izmjenične struje izgrađenih 1895. godine. isplati se zadržati se na ovome poglavlju, evo i nekoliko crtica iz njega!

Znate li zašto se danas služimo naponom od 220/230 V? Zato što su se u prvim baterijama koristili Daniellovi članci (koji su se razvili iz Voltinih članaka, iz kojih su se razvili galvanski elementi, baterije i akumulatori) čiji je napon bio cca 1,1 V, a u tim baterijama ih je bilo obično 100. Pomnožite 100 x 1,1 i dobit ćete 110 V, napon koji se i danas koristi u SAD-u, a ako taj broj udvostručite dobit ćete onih famoznih 220 V koji se koriste kod nas (u zadnje vrijeme zaokruženih na 230 V).

A tko je smislio prvi upotrebljiv električni stroj? Bio je to Werner von Siemens (prezime zvuči poznato, zar ne? ), koji je na načelima elektromagnetske indukcije Michaela Faradaya napravio stroj koji iz mehaničke energije stvara električnu - drugim riječima dinamo, onakav kakav smo donedavna svi imali na svojim biciklima (dok ih nisu istjerale svjetiljke s LED diodama pokretanim baterijama iz prethodnog pasusa).

Ako niste čitali web stranicu "Mapiranja Trešnjevke" i njen tekst "Električna Trešnjevka", možda i ne znate da je hrvatski kemičar Franjo Hanaman (po kojem je nazvana ulica u Voltinom naselju) sa suradnikom Aleksandrom Justom razvio postupak oblikovanja dvostruko spiralizirane volframove niti na osnovu čega su se počele raditi žarulje sa volframovim nitima koje se upotrebljavaju još i danas (iako ih u posljednje vrijeme istišću "štednje" žarulje i svjetiljke sa LED diodama).

Isto tako, zanimljivo je znati da se flurescentne, živine, natrijeve i ostale rasvjetne cijevi baziraju na Geisslerovim cijevima (koje je na svojim pokusima upotrebljavao još Tesla), a iz kojih su se kasnije razvile i "elektronke", koje su bile osnova elektroničkih uređaja sve do 60-ih godina kada su ih počeli zamjenjivati tranzistori izvedeni poluvodičkim tehnologijama.

1846. je u pariškoj operi prvi put upotrijebljeno električno svjetlo (Voltin luk između šiljaka od ugljena), 1863. je električno svjetlo stiglo i u svjetionike (Le Havre), 1881. je u Parizu sagrađena prva elektrana, a 1882. i u New Yorku. Naravno, bila je riječ o istosmjernoj struji koja se zbog gubitaka u vodičima mogla prenositi na svega kilometar-dva pa je tako svaka gradska četvrt trebala svoju centralu. U svibnju 1888. Nikola Tesla drži svoje glasovito predavanje u Američkom institutu elektroinženjera i tvrtka Westinghouse otkupljuje njegove patente vezane uz izmjeničnu struju za nevjerojatnih milijun dolara i početkom 1890., kada je izgrađena hidroelektrana na slapovima Niagare i njenom strujom opskrbljen grad Buffalo na udaljenosti od 35 km, počinje moderno doba električne energije.

A što se dešavalo kod nas?

Prvo koja riječca o imenima tj. nazivlju U knjizi "Rječnik znanstvenog nazivlja", Bogoslav Šulek godine 1874./1875. spominje "munjivo", a riječ "elektricitet" se probila tek nakon Prvog svjetskog rata.

Električna rasvjeta je i kod nas prvi puta primjenjena u kazalištu! 19.03.1873. u Hrvatskom je zemaljskom kazalištu, za predstavu "Margareta" kojom je ravnao Ivan pl. Zajc "... električno svjetlo priredio i ravnat će osobno iz blagonaklonosti profesor ovdašnje velike realke gosp. Ivan Stožir." (do tada su u upotrebi bile plinske svjetiljke). Četiri godine kasnije, 20.01.1877., postavljena je prva javna električna svjetiljka, u Ilici kod Gundulićeve, prigodom plesa Hrvatskog sokola u Glazbenom zavodu. Na nju nas podsjeća spomen ploča postavljena na tome mjestu.



Spomen ploča povodom postavljanja prve javne ulične svjetiljke u Ilici. Snimio: Vanja


Koliko je poznato, prvi dinamo stroj u Hrvatskoj je postavljen u Županji, u Tvornici tanina i bačava, 1880., dok se kao prva javna elektrana smatra dinamostroj postavljen u Čakovcu 1883. u Paromlinu koji je osim za potrebe mlina osvijetlio i okolne ulice. Prva javna zgrada stalno osvijetljena električnom rasvjetom bilo je Gradsko kazalište u Rijeci, od 05.10.1885., a prva hidroelektrana izgrađena je na Mrežnici 1884., a proizvodila je istosmjernu struju za tekstilnu tvornicu u Dugoj Resi i javnu rasvjetu za okolicu.

Za usporedbu, 15.04.1895., pušten je u rad prvi generator po Teslinim patentima na svijetu, u SAD-u, a 26.08.1895., je puštena u rad hidroelektrana na Niagari. Samo dva dana kasnije, puštena je u rad i prva naša hisroelektrana izmjenične struje, ona na slapovima Krke, koja je 28.08.1895. osvijetlila Šibenik. Nakon Šibenika izmjeničnu struju su dobili Rijeka (1890.), Čakovec (1893.), Zadar (1894.), Varaždin (1895.), Dubrovnik (1901.), Pula (1904.), Pakrac i Sisak (1905.) ...

A Zagreb, pitate se vi????

Nakon ujedinjenja Gradeca i Kaptola u jedinstveni grad Zagreb 1850. godine malo-pomalo razvija se gradska infrastruktura:

- 1862. počinje sa radom Gradska plinara
- 1878. proradio je Gradski vodovodne
- 1888. Zagreb dobiva telefon
- 1890. otvorena je Uspinjača
- 1891. počeo je sa radom konjski tramvaj
- 1897. počinje izgradnja gradske kanalizacijske mreže
- na kraju, 1907., Zagreb dobiva struju

O dolasku izmjenične struje u Zagreb i daljnjim zbivanjima pisano je u slijedećim poglavljima ... a neki od najzanimljivijih dijelova su posvećeni tome zašto je Zagreb bio na začelju liste hravtskih gradova koji su prihvatili struju.

Još 1888. izvjesni F. Fischer iz Beča je zatražio koncesiju za uvođenje električne struje (istosmjerne) u Zagreb. Prije prihvaćanja stigla je zamolba gradskog poduzetnika Eugena Ferdinanda Bothea (vlasnika tvornice pokućstva smještene nekad na prostoru sadašnjeg Studentskog centra) da mu se odobri uvođenje izmjenične struje u grad po povoljnijim uvjetima od Fischerovih. Nakon poduljeg razmatranja gradska skupština je odlučila odobriti koncesiju Botheu, no nešto kasnije je ta koncesija poništena jer je grad želio uvesti električnu energiju vlastitim snagama. Za tu je odluku vjerojatno zaslužan i 30-godišnji ugovor o rasvjetljavanju grada plinskom rasvjetom koji je vezivao grad sve do 1900. godine.

Slijedećih se godina ništa ne događa i tek za nastupanja gradonačelnika Milana Amruša (drugi mandat, 1904.-1910.) se raspisuje natječaj za gradnju električne centrale i pristižu ponude:
- Ganz i Co. Kolben, Siemens-Schuckert-Werke: termocentrala u Zagrebu
- Ganz i Co.: hidrocentrala na Savi u Podsusedu
- Josip Lenarčić iz Vrhnike: hidrocentrala na Savi u Krškom
- Ganz i Siemens: hidrocentrala na Kupi kod Ozlja
- Prvo zagorsko rudokopno društvo: termoelektrana kod Konjščine
- N. Rella i nećak: hidrocentrala na Plitvicama (naknadna ponuda)

Grad je prihvatio ponudu za izgradnju hidroelektrane na Kupi, no kako je za izgradnju hidrocentrale na Kupi bio zainteresiran i grad Karlovac pod čijom se jurisdikcijom nalazio i Ozalj, onda je gradska zamolba za koncesiju odbijena te se tek 1906. pokreće "hitna gradnja" električne centrale u Zagrebu. Određena je i lokacija, na dalekoj gradskoj periferiji, pored vodovodne strojarnice, upravo tamo gdje se elektrana i danas nalazi (i na koju nas podsjeća ime gotovo nestale ulice Munjarski put). Vodovod je trebao biti prvi veliki potrošač struje, a za strujom je čeznula i, koje li ironije, Plinara (koja je 75% proizvodnje davala za uličnu rasvjetu) te tramvaj (tada zvan "filoksera", koji je još 1893. tvrdio uvođenje električnog tramvaja kad se pronađe izvor struje).



Munjarski put, danas pratkički nepostojeća ulica sa svega dva kućna broja. Snimio: Vanja


Krenula je izgradnja Gradske munjare, parni su kotlovi trebali pogoniti jedan trofazni generator izmjenične struje te jedan generator istosmjerne struje (za tramvaj, koji i dan danas vozi na istosmjernu struju) i, naposlijetku, 05.11.1907. zasjale su prve svjetiljke, od Frankopanske preko Ilice, Jelačić placa i Praške do Zrinjevca. S tehničke strane, snaga kotla bila je 0,8 MW, a mreža je bila na naponu od 5 kV. U mreži (vidi ilustracije dolje) je bilo 9 trafostanica (vidi dolje fotku one na Cvjetnom placu), a od potrošača bilo je pedantno prijavljeno 10028 žarulja s kovnom niti, 1715 žarulja s ugljenom niti, 52 ventilatora, 17 pegli, 16 rešoa, 10 grijalica, 5 aparata za kino projekcije. Prvi upravitelj Munjare bio je ing. Rudolf Vrbanić.




Nekadašnja zgrada i osoblje Plinare na lokaciji u Gundulićevoj ulici gdje se sada nalazi sjedište Elektre (ilustracija iz knjige).


Poziv na raspravu o korištenju zemljišta za gradnju električne centrale (ilustracija iz knjige).


Livada kod Selske ceste sa strojarnicom Gradskog vodovoda na kojem će niknuti električna centrala (ilustracija iz knjige).


Električna centrala 1907. godine (ilustracija iz knjige).


Limena trafostanica 5/0,4 kV na Cvjetnom placu 1907. godine (ilustracija iz knjige).


Shema električne mreže Zagreba iz 1907. godine (ilustracija iz knjige).


S vremenom su stizali i novi potrošači: 1909. prvi rentgen, a 1910. napokon elektrifikacija tramvaja (nakon 19 godina konjskog pogona!), dok je uspinjača elektrificirana tek 1929. Sa porastom potrošnje mora se povećati i proizvodnja - 1910. se povećava snaga Munjare na 2 MW, 1923. na 9,4 MW, a 1926. godine na čak 19 MW - u samo 20 godina se proizvodnja električne energije povećala za 8,5 puta!. 1931. planira se izgradnja plinske elektrane u Banovoj Jarugi, no društvo Uritad (vlasnici rudnika ugljena u Konjščini) to sprečava dobivši monopol na elektrifikaciju cijele Savske banovine (osim Zagreba i prigradskog kruga oko njega). Monopol je ipak poništen nakon 5 godina tokom kojih nije bilo bitnijeg napretka.



Zagrebački tramvaj iz njegovog ranog perioda (ilustracija iz knjige).


Trafostanica 5/0,5 kV na Cvjetnom placu (ilustracija iz knjige).


Javna rasvjeta na Jelačić placu ispred Zakladne bolnice milosrdne braće (na mjestu današnjeg hotela Dubrovnik) (ilustracija iz knjige).


Uklopna trafostanica iz 1927. projektanta Jurja Denzlera, danas izvan funkcije, no zaštićena kao objekat industrijske arhitekture, vidi OVDJE


Drugi pogled na spomenutu trafostanicu, koja je jedan od rijetkih vrlo vidljivih objekata industrijske arhitekture u centru grada. Snimio: Vanja



Tokom vremena slijede i druge novosti:

- 1927. izgrađena je podstanica tramvajske mreže u Patačićkinoj ulici
- 1929. se stvara osnova elektroenergetskog sustava Hrvatske: gradovi Zagreb i Karlovac ugovaraju suradnju i osnivaju tvrtku Udružene električne centrale.
- 1930. pušta se dalekovod KA-ZG 30 kV, spojeni su GEC (18,5 MW), HE Ozalj (2,6 MW) i dizelska elektrana Dubovec (0,75 MW)
- 1931. izgrađen je 30 kV dalekovod do Božjakovine
- 1930-ih se uprava useljuje u novu zgradu u Gundulićevoj 32, projekt Juraj Denzler
- 1932. su se desili požari uličnih trafo stanica (Cvjetni trg i Frankopanska) pa se one od tada ne grade kao samostalni objekti, već smještaju u nove ili postojeće zgrade
- 1937. se osniva BEP (Banovinsko električno poduzeće) koje poslije prelazi u DEP (Državno električno poduzeće)
- 1934. stvara se gradska mreža 10 kV kabela, a GEC ima snagu od 34,6 MW
- 1940. je javna rasvjeta uključena u sustav uzbunjivanja: paljenje rasvjete danju odnosno gašenje noću signalizira uzbunu
- 1943. se izvodi prvo povezivanje sa Slovenijom dalekovodom Zagreb-Rakitje-Brestanica
- 40-ih godina se provodi elektrifikacija tadašnjih prigradskih područja: Remeta, Mikulića itd



Zgrada u Gundulićevoj ulici u kojoj se i danas nalazi sjedište Elektre Zagreb (ilustracija iz knjige).


Gore stupovi dalekovoda Zagreb-Karlovac, dolje trafostanica Kerestinec 30/10 Kv 1930. godine (ilustracija iz knjige).


Javna rasvjeta kod pješačkog nadvožnjaka preko željezničke pruge kod Selske ceste (ilustracija iz knjige).


- 1945. se formira ELPOH, elektrotehničko poduzeće Hrvatske
- 1947. nastaje Elektra Zagreb, gradska mreža broji 243 trafa 5 i 10 kV. Tada je postojala 110 KV mreža, od 1962. 220 kV, a sada je 380 kV. U to doba su osnovana i poduzeća Dalekovod (1949.), Elektroopskrba (1949.), Elektroprojekt (1950.), Braća Kavurić (1951.), Institut za elektroprivredu (1952.)
- 1949. GEC je podijeljen na Elektru (distribuciju) i Elektranu (proizvodnju)
- razvoj velikih trafostanica: 1947. se pušta u rad trafostanica Klara 110/30 kV, 1948. trafostanice Žitnjak i Jankomir po 110 kV, 1958. trafostanica Resnik, opet 110 kV
- od 1945. do 1956. utrošak struje u gradu je porasao sa 56,8 GWh na 200 GWh
- 1951. je uvedena prva fluorescentna rasvjeta, u Praškoj
- 1954. je početak toplanskog rada, dok proizvodnja struje pada u drugi plan i tada započinje toplifikacija grada proizvodnjom ogrjevne pare za poduzeće Rade Končar
- 1957. donose se smjernice razvoja mreže, 4 razine napona: 110 kV, 30 kV, 10 kV, 0,4 kV, izvori struje su uz najstariju centralu i TE-TO Savica (izgrađena 1962.), Mraclin trafo spojna točka 220/110 kV kao veza na mrežu Hrvatske
- 1960. se prelazi sa drvenih stupova na betonske
- 1961. se odvija prelazak kabelske mreže sa 5 kV na 10 kV, elektrana dobiva novo ime EL-TO (Elektrana-Toplana)
- 1963. se uvodi tonfrekventno upravljanje, prvo za 2-tarifna brojila i javnu rasvjetu, probno 1963., potpuno 1967.
- 1965. se prelazi sa ugljena na lož ulje kao pogonsko gorivo
- 1969. je Elektra predala ZET-u na upravljanje ispravljačke stanice, 10 kV na 660 V istosmjerno



Ulaz u Gradsku električnu centralu neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata (ilustracija iz knjige).


Detalj nepoznatog dalekovoda (ilustracija iz knjige).


Rad na zračnim vodovima uz pomoć penjalica (ilustracija iz knjige).


Pogled na Elektranu-toplanu sa rashladnim tornjevima tokom 60-ih ili 70-ih godina (ilustracija iz knjige).


Trafostanica u Klenovničkoj ulici na Trešnjevci, jedna od najstarijih u gradu. Snimio: Vanja


Rešetkasti stup javne rasvjete, vjerojatno iz 50-ih, na uglu Čakovečke i Klenovničke ulice na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Industrijski kolosijek kojim se sa Zapadnog kolodvora do elektrane dovozio prvo ugljen,a potom lož ulje. Posljednjih godina on miruje. Snimio: Vanja


Prizor iz skladišta Elektre na Zagorskoj cesti. Snimio: Vanja


Stari transformator na skladištu u Zagorskoj ulici. Snimio: Vanja


Detalj starog transformatora iz skladišta. Snimio: Vanja


Toplinski nadvožnjak preko Zagorske ceste. Snimio: Vanja


- 1971. se grade trafostanice Sopot 110/30 kV i Jarun 110/30/10 kV (to je prvi "susretni objekt" s kojim Elektra počela preuzimati energiju na razini 110 kV što je donosilo bitne uštede)
- 1973. se uvodi natrijeva žuta rasvjeta
- 1979. se prelazi sa 10 kV na 20 kV napon, manji gubitak u mreži
- 1980. se otvara zgrada službe za nadgledanje u Ulici Kršnjavoga
- kasne 80-te donose otvaranje novih glavnih trafo-stanica 110/10 kV: Trpimirova (1988.), Dubec (1989.), Botinec (1987.), Ksaver, Stenjevec
- u 90-tima se prelazi na napon od 20 kV za gradsku osnovnu mrežu
- 2000. su povezani toplinski sustavi istok i zapad



Trafostanica Dubec, 110/10(20) kV (ilustracija iz knjige).


Trafostanica Trpimirova (iza Sheratona), 110/10 (20) kV, izgrađena nakon tri godine dobivanja suglasnosti za gradnju (ilustracija iz knjige).


Trafostanica Rakitje, 110/10 (20) kV (ilustracija iz knjige).


Trafostanica Podsused, 110/10 (20) kV, tokom izgradnje (ilustracija iz knjige).


Kontrolna postaja za praćenje emisije dimnih plinova zagrebačkih termoelektrana-toplana na okoliš na lokaciji Vrhovec-Zatišje (ilustracija iz knjige).


Pogled na elektranu iz Zagorske ulice. Snimio: Vanja


Dimnjak Elektrane-toplane visine cca 200 m, zajedno sa dimnjakom Termoelektrane-toplane na Savici i tornjem na Sljemenu najviši objekt Zagreba (ilustracija iz knjige).



Danas u napajanju Zagreba sudjeluju spojne točke 400/110 kV Žerjavinec i Tumbri te 220/110 KV Mraclin, TE-TO Savica i EL-TO Trešnjevka.

Ako vam je bilo zanimljivo čitati ove retke, pogledajte i neke druge moje tekstove na blogu vezane uz struju u našemu gradu!

- Svjetla velegrada
- 220 V kroz zagrebačku povijest: općenito
- 220 V kroz zagrebačku povijest: banderologija
- 220 V kroz zagrebačku povijest: GEC/KKP



Zgrada u Gundulićevoj u današnje doba (ilustracija iz knjige).


Ilustracija iz knjige.

Oznake: struja, Zagreb, stoljeće svjetla, trafo, elektrana, Toplana, trešnjevka

Uz nizove zgrada koji dominiraju Vrbanima II (pogotovo uz glavne obodne prometnice, Rudešku i Horvaćansku cestu) te preostale pojedinačne razasute kućice koje se uglavnom nalaze u sjeverozapadnome kutu naselja i o dvije od njih sam pisao u protekla dva posta, u naselju su primjetne brojne neuređene zelene površine. Do prije koju godinu su one bile potpuno neuređene, zarasle u grmlje i često posute smećem, no akcije Zrinjevca su ih u međuvremenu pretvorile u poluparkovne površine, sa autohtonim drvećem koje je preživjelo izgradnju naselja, ali i pokošenom travom. Očito je da se tu čekaju daljnje akcije, bilo izgradnje (vjerojatno javnih ustanova - npr vrtića?), bilo uređenja pravog parka.

No, jedan se mali zeleni komadić Vrbana opire uređenju i još uvijek predstavlja komadić divljine, posve okrugao i nalik poznatome galskome selu iz stripova o Asterixu!



Zeleni otok uz potok Vrapčak. Snimio: Vanja


U doba zelenila taj se zeleni vrtni krug doima poput posve neprobojnog univerzuma zaraslog u bodljikavo grmlje, no sada, u zimskom periodu, kada i najgušće zelene površine postaju "providne", otkriva se prava priroda tog neobičnog kruga. U njemu se nalazi šest malih vrtova u različitim fazama života. Jedan od njih je posve neodržavan već duži niz godina i zarastao je u mlado drveće. Još jedan je, čini se, netaknut bar 2-3 godine i zarastao je u grmlje i visoku travu. U tri vrta se, tako bar izgleda, zalazi vrlo rijetko: staze djeluju zapušteno, duge grane grmlja sugeriraju da ih već dugo nitko nije obrezivao ... I, na kraju se u jugoistočnom dijelu te zelene "anomalije" nalazi i jedan vrt koji očito i dalje živi: vidljivo je da se put koristi, a u njemu je i malena baraka.

Ono što mi je osobito simpatično kod tog vrta je to što on ima i svoj paralelni život koji se odvija na njegovoj vanjskoj strani: na jednome stablu je postavljena nova kućica za ptice, dok je ispod jednog drveta maleni vrtić ograđen šljunkom, očito složen dječjim rukama.



Jedan od poluuređenih vrtova iza pojasa gustog grmlja. Snimio: Vanja


Vrata kroz koja se, čini se, već dugo nije prošlo. Snimio: Vanja


Ulaz kroz koji se ponekad prolazi. Snimio: Vanja


Baraka u uređenom vrtu. Snimio: Vanja


Kućica za ptice s vanjske strane vrta. Snimio: Vanja


Maslačak ograđen oblutcima. Snimio: Vanja


Kod ovakvih vrtova usred urbanih cjelina često se dešava da su zarasli grmljem i namjerno prepušteni "neurednom" izgledu, vjerojatno kako bi na taj način bili odbijeni vandali i mogući kradljivci povrća i voća (vrlo slično izgledaju i vrtovi sa druge strane Vrapčaka, zatim vrtovi na Klaki, vidi OVDJE, vrtovi kod okretišta autobusa u Španskom, vidi OVDJE), dok veće vrtne cjeline, koje se obično nalaze na rubovima grada, pokazuju samosvjesnije lice i obično su bolje uređene (vidi npr OVDJE).

Jako me zanima koliko će dugo ova divlja oaza još uvijek biti na životu, i zbog toga što predstavlja dobrodošlo osvježenje na slobodnoj površini između potoka Vrapčaka, naselja i Zagrebačke avenije, a i zbog toga što ona očito nekim ljudima nešto predstavlja, nešto više od komadića zemlje prekrivenog običnom travom.



Pogled na zeleni krug sa jugoistoka, sa šetališta uz potok Vrapčak. Snimio: Vanja

Oznake: gradski vrtovi, vrbani, vrt, oaza, Vrapčak

Za razliku od jučerašnjeg mikrokozmosa gotovo nestale ulice i njene jedine obiteljske kućice, uredne i održavane, ali opet suštinski drugačije od svoje okoline modernih zgrada, u Vrbanima postoje i drugačiji mikrokozomosi. Na primjer, onaj čiji je tipični predstavnik obiteljska kuća na uglu Lopatinečke i Cenkovečke ulice.



Pogled s prednje strane, iz Lopatinečke ulice. Snimio: Vanja


Na prvi pogled, s prednje strane se ta kuća ne razlikuje puno od one u Hrženičkoj ulici. Kuća izgleda uglavnom u redu, dapače, ograda je sofisticiranija, jedna od složenijih varijanti tako uobičajene metalne ograde 60-ih i 70-ih ... no, u oči upada činjenica da je cesta malko "zaogrnula" kuću, nivo njenog dvorišta je 20-ak centimetara ispod nivoa ulice, a isto tako je raslinje oko kuće malkice pregusto za uobičajenu kuću. No, ...



Vidljiva razlika u nivou ceste i dvorišta. Snimio: Vanja


... prava slika se opaža tek kad se kući priđe sa strane, iz Cenkovečke ulice. Tek se s te strane vidi kako u dvorištu (pa i u kući) vlada nered i kako se taj izdvojeni svijet predgrađa zapravo pretvorio u kolekciju svega i svačega, od starih sušilica i plastičnih vreća (koji uz pravu ogradu "podebljavaju" dodatnu ogradu koju čini debeli sloj grmlja) pa do razbacanih krpa, starih boca i koječega ostaloga. To je ona faza u kojoj, na žalost, završava tako mnogo starih kuća, kad se iz nje odesele mladi, a ostanu starci koji prikupljaju sve do čega stignu ili pak jednostavno više nemaju snage držati kuću i okućnicu čistima i urednima.



Pogled na kuću i dvorište iz Cenkovečke ulice. Snimio: Vanja


Pogled sa stražnje strane koji najbolje otkriva kontrast između kuće i njene okoline. Snimio: Vanja


Pitanje je koliko će dugo ova kuća još stajati na svoem mjestu ... vjerojatno toliko dugo dok će netko živjeti u njoj ... pa onda i još poneku godinicu duže, za vrijeme kojih će kuću obrasti grmlje, povijuše, trava. A onda će opet doći neki novi val urbanizacije koji će i nju potopiti.

Da ne bude zabune, ne smatram da je ono bivše doba, doba kada su Vrbani bili naselje isključivo malih kućica, bilo savršeno ili puno bolje od sadašnjega ... kao što ne smatram ni da je današnji trenutak Vrbana savršen ili pak puno bolji od ondašnjega. To su jednostavno dva lica, dvije različite razvojne faze jednoga naselja, i svaka od njih ima svoje specifičnosti koje promatram sa zanimanjem, dozom čuđenja, zrncem nostalgije, zrncem vjere u bolje sutra, željama za ljepši život svima, i onima u kućicama i onima u zgradama. A ove slike sadašnjeg stanje stavljam na blog na sjećanje svima, a pogotovo onima koji će u Vrbanima živjeti u doba kada ovakvih kućica više uopće neće biti.

Oznake: vrbani, trešnjevka, Lopatinečka ulice, Cenkovečka ulica, periferija, kućice, smeće

Sky office iz Hrženičke ulice. Snimio: Vanja


Iako u ovom tekstu neću pisati o Sky office-u, već o jednom malom kutku Vrbana 200-injak metara južnije, nisam mogao odoljeti da ga ne počnem sa ovom fotkom - ona pokazuje bolje nego stotine riječi kako proces pretvaranja sela i periferije u grad nije sveobuhvatan i pravocrtan, već iza sebe ostavlja mnoge male seoske i prigradske "mikrokozmose" koji žive još dugo nakon što je neko područje i "službeno" postalo grad. O ovoje temi sam pisao već i prije (vidi tekst "Otoci u urbanome moru" iz 2012. godine), no moj prolazak kroz Vrbane ovih dana mi je dao dodatnog štofa za pisanje na ovu temu.

Poznajete li Hrženičku ulicu?

Posve je moguće da i ne, iako ona živi već gotovo 50 godina. Prije točno 50 godina ona još nije postojala, kao što pokazuje plan grada iz 1965., no 1969. je već bila na životu, a plan grada iz 1979. ju pokazuje u njenom najboljem izdanju, kao jednu od pokrajnjih ulica tada još prigradski izgledajućih Vrbana.



Plan grada iz 1965., Hrženička ulica je već ucrtana, no imena još nema.


Plan grada iz 1969. godine.


Plan grada iz 1978. godine.


Hrženička ulica danas. Snimio: Vanja


No, proces urbanizacije je neumitan i kolo sreće se okrenulo, počelo je sa gradnjom novog naselja; Vrbana II, oko te ulice ... i, ljeta gospodnjeg 2015., ulica je svedena na jednu malu točkicu. Točnije, na 30-tak metara makadamskog puta (kojim se i tako nitko nikad ne vozi) te jednu jedinu kućicu koja samuje u susjedstvu velike zelene zgrade u ulici Vrbani. Ta kućica je zapravo sasvim u redu: to je, čini se, tipična kuća građena 60-ih, izgleda održavano, uz nju se nalazi i prilično uredan vrt, u šupi u dvorištu još stoji i traktor IMT sa prikolicom ... No, pitam se koliko će ta kućica još živjeti takvim životom u sjeni zgrada .. što će se desiti kada sadašnji vlasnici umru ili se odsele? Vjerojatno će i ulica, usprkos čak dvama uličnim pločama, kad-tad prepustiti tu parcelu obližnjoj ulici Vrbani.

Pokušajmo se sjetiti ovog teksta za 10 ili 20 godina i pogledajmo živi li još Hrženička ulica i njena jedina građevina!

(ako pogledate kartu iz 1978. godine primjetit ćete pored Hrženičke i Vukanovečku i Novakovečku ulicu - od Vukanovečke je ostalo ficlek kao i od Hrženičke, dok je Novakovečku progutala nova gradnja i ona više ne postoji ...)



Uz ovu je kućicu očito nekad bila neka još manja. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: kućica, periferija, Hrženička ulica, vrbani, trešnjevka

Iako Zagrebačkom cestom (ne avenijom, nego onom cestom koja nas vodi od Ilice do Prečkog!) prolazim relativno često, njenu najbližu okolinu ne poznajem baš tako detaljno ... a kao što se već toliko puta pokazalo, nekad je dovoljno samo promijeniti točku gledanja i već se ukaže nešto novo!

A točku gledanja sam promijenio ovu subotu kada sam vrludajući biciklom sa kćeri po Rudešu prošao i Erdutskim putem, uličicom koja prolazi sa stražnje strane benzinske pumpe Ine koja se nalazi u blizini Ratarske ulice. I gle čuda, na betonskom zidu iza pumpe ugledali smo do tada neviđeni mural!

Iako je mural posve OK, ne mogu reći da me je baš nešto oduševio ... no zato me je nacereni krimi-lik na njemu svojom bombom i natpisom "Casino Royale" odmah podsjetio na serijal filmova o James Bondu koji se reprizira posljednjih tjedana i istoimeni film čija se radnja odigrava dijelom i u Crnoj Gori, gdje se junaci filma voze luksuznim vlakom (hahaha, crnogorska pruga dolinom Morače je zaista spektakularna, ali po njoj ne voze tako luksuzni vlakovi!), a mondene crnogorske hotele glume Karlove Vary!

Stoga, opet ponavljam pouku, "Uvijek gledaj na sve strane i sa svih strana!" , a usput: ako netko zna što je bila inspiracija za taj mural, neka mi javi!



Betonski zid benzinske pumpe Ine na Zagrebačkoj cesti koji gleda na Erdutski put. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: zagrebačka cesta, Erdutski put, rudeš, grafiti, street art, zid, trešnjevka

U zoološki vrt se obično ide gledati životinje, no današnji posjet vrtu sa mojim omladincima i prijateljima mi je ukazao još jednu dimenziju doživljaja posjeta našem ZOO-u!

Naime, uz "core business" vrta, njegove životinjske stanovnike, koji su uvijek simpatični i zanimljivi, lijepo je uočiti kako sam vrt u cjelini izgleda sve ljepše (čak i u zimske sive dane!), nova lavlja nastamba (dovršena u lipnju 2014.) je vrlo simpatična, simpatični su mi i natpisi širom vrta, igra kojom se posjetioce aktivira na pažnju u čitanju pratećih tekstova je isto dobro smišljena ...

... a na kraju, vrijedi spomenuti i neočekivani ukras, dva stara javna sata kakvih baš nemamo puno po gradu, zar ne?
(tko bi rekao da ću u Zoološkom vrtu nalaziti stare vurice? )



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: zoološki vrt, satovi, maksimir

Vi znate da me uvijek uveseljavaju kojekakvi štikleci vezani uz oglašavanje, reklamiranje, natpise i sve ostalo ... toliko je toga oko nas, svih tih natpisa, tako da nije teško tu i tamo "ubosti" kakvu zgodnu pričicu, zabavan detalj, nezgrapnu formulaciju, gramatičku grešku.

Jedna od svježijih, no opet ne posve svježa, je pričica vezana uz simultano otvaranje nekoliko prodavaonica "Bille" u gradu. Tokom jeseni se otvorio njihov dućan u "mikrovalki" u Cesarčevoj, a isto tako i u dugačkoj zgradi na uglu Horvaćanske i Selske ceste koja po adresi pripada ulici Vincenta iz Kastva. I, netko je očito zamislio kako se u ime propagande trebaju postaviti reklamni plakati, naručio printanje i postavljanje ... i sve bi bilo u redu da nije došlo do zamjene. U Jurišićevu je postavljen plakat koji ne pokazuje na trgovinu u Cesarčevoj, već na onu na Srednjacima!

(zanimljivo, u Srednjacima je otpočetka postavljen dobar plakat!)

Već dugo nisam bio u centru, dajte mi recite da li je taj plakat već zamijenjen drugim, ispravnim, ili još uvijek stoji tamo?



Jurišićeva ulica, snimljeno sredinom studenoga 2014. Snimio: Vanja

Oznake: billa, plakat, reklama, Jurišićeva, Vincenta iz Kastva, centar

Što se dešava kad se prirodni elementi i slučajni prolaznici poigraju s riječima na papiru!



Jankomirska ulica na Trešnjevci, kasna jesen 2014. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, oglas, reklama, Jankomirska ulica

Došlo je vrijeme prestanka praznovanja, neki su već danas imali bolan sudar sa stvarnošću (trebao sam i ja, ali me je u tome spriječila žestoka prehlada koja me je zadržala u četiri kućna zida), a neki će tek u srijedu ... Uglavnom, evo i prigodne fotke prije nego što svi raskitimo božićni nakit, lijepo okićeni radijator - dokaz da mašta nema granica!



Centar za kulturu Maksimir, Švarcova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Božić, maksimir, Švarcova

Sretan vam svima, od svega srca, današnji dan, prvi novog nam ljeta, i još svih slijedećih 364 ... neka nam budu bolji od kolekcije 2014. godine!!!



Balkan prolaz. Snimio: Vanja

Oznake: Balkan prolaz, grafiti, centar, sretan