"To su jednostavno dva lica, dvije različite razvojne faze jednoga naselja, i svaka od njih ima svoje specifičnosti koje promatram sa zanimanjem, dozom čuđenja, zrncem nostalgije, zrncem vjere u bolje sutra, željama za ljepši život svima, i onima u kućicama i onima u zgradama."
- uspio si prenijeti osjećaj kojeg nikad nisam znao definirati u riječi :) svaka čast na postu
14.01.2015. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zlica
Da. Netko voli previše :-)).
14.01.2015. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti, Podsusedaš, što si primjetio tu rečenicu ... smatrao sam vrlo važnim pokušati opisati taj svoj doživljaj te mješavine grada i sela/periferije kakvu viđamo ne samo u Vrbanima već i na toliko drugih mjesta u Zagrebu i drugdje .. a zapravo je vezan i uz stalnu dilemu koju nosim u sebi: da li je bolje stanovati u svojoj kućici ili u nekoj zgradi, na selu ili u gradu?
Odrastao sam na periferiji Zagreba, uz Dotrščinsku šumu, u doba kad je to puno više bilo selo nego grad ... kućica u kojoj sam živio 30 godina sa roditeljima i sestrom je imala tek 30-tak m2 stambenog prostora (kad se odbace radionica, svinjac, razne šupe), velik dio tog vremena nismo imali vodovod (vodu smo nosili sa susjedova bunara koji je bio udaljen 50-tak metara), kanalizaciju (WC je bio poljski i tek sam se godine 1994. odselio u prostor sa pravim "water closetom"), telefon, a grijali smo se na pećicu na drva ... i još i sad uživam svaki put kad odvrnem pipu pa iz nje sama od sebe poteče voda ili pak kad se naslonim uz topao radijator ... ali sam uz sve te manjkove civilizacijskih tekovina tad imao i veeeeeliki vrt u kojem je raslo svašta. (naravno, na toem vrtu je trebalo i raditi pa nije bilo puno vremena za lutanja kao npr ovakva moja po gradu).
Na kraju svega ovoga nema zaključka osim: sve ima svoju dobru i lošu stranu i lijepo je kad se može smisliti neka životna kombinacija pomoću koje se sve to može osjetiti i doživjeti i na vlastitoj koži ... i uživati gledajući taj naš čudnovati grad u kojem zaista ima svega i svačega.
14.01.2015. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Podsusedaš
"To su jednostavno dva lica, dvije različite razvojne faze jednoga naselja, i svaka od njih ima svoje specifičnosti koje promatram sa zanimanjem, dozom čuđenja, zrncem nostalgije, zrncem vjere u bolje sutra, željama za ljepši život svima, i onima u kućicama i onima u zgradama."
- uspio si prenijeti osjećaj kojeg nikad nisam znao definirati u riječi :) svaka čast na postu
14.01.2015. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zlica
Da. Netko voli previše :-)).
14.01.2015. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Hvala ti, Podsusedaš, što si primjetio tu rečenicu ... smatrao sam vrlo važnim pokušati opisati taj svoj doživljaj te mješavine grada i sela/periferije kakvu viđamo ne samo u Vrbanima već i na toliko drugih mjesta u Zagrebu i drugdje .. a zapravo je vezan i uz stalnu dilemu koju nosim u sebi: da li je bolje stanovati u svojoj kućici ili u nekoj zgradi, na selu ili u gradu?
Odrastao sam na periferiji Zagreba, uz Dotrščinsku šumu, u doba kad je to puno više bilo selo nego grad ... kućica u kojoj sam živio 30 godina sa roditeljima i sestrom je imala tek 30-tak m2 stambenog prostora (kad se odbace radionica, svinjac, razne šupe), velik dio tog vremena nismo imali vodovod (vodu smo nosili sa susjedova bunara koji je bio udaljen 50-tak metara), kanalizaciju (WC je bio poljski i tek sam se godine 1994. odselio u prostor sa pravim "water closetom"), telefon, a grijali smo se na pećicu na drva ... i još i sad uživam svaki put kad odvrnem pipu pa iz nje sama od sebe poteče voda ili pak kad se naslonim uz topao radijator ... ali sam uz sve te manjkove civilizacijskih tekovina tad imao i veeeeeliki vrt u kojem je raslo svašta. (naravno, na toem vrtu je trebalo i raditi pa nije bilo puno vremena za lutanja kao npr ovakva moja po gradu).
Na kraju svega ovoga nema zaključka osim: sve ima svoju dobru i lošu stranu i lijepo je kad se može smisliti neka životna kombinacija pomoću koje se sve to može osjetiti i doživjeti i na vlastitoj koži ... i uživati gledajući taj naš čudnovati grad u kojem zaista ima svega i svačega.
14.01.2015. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...