Nepoznati Zagreb

Trgovina "Dione" na Trgu žrtava fašizma. Snimio: Vanja


Vi malo stariji se sigurno još uvijek sjećate onih nekadašnjih dućana u kojima je prodavač stajao iza pulta, gdje se roba nije smjela dirati, a kamoli birati, gdje su se šećer i brašno prodavali na vagu ... takvih trgovina više nema, tek tu i tamo se naiđe na neku malenu koja zbog nedostatka prostora još uvijek nije postala samoposluga, ali i tamo je već sve puno hladnjaka za pića, južnog voća i plastičnih gajbi.

No, još uvijek je moguće pronaći trgovine iz "prošle ere"!

Do pred koju godinu su trgovine "Uniona" bile rezervati starog doba, no otkad je firma zatvorila svoje dućane ostali smo bez tih "muzejskih prostora" ... ali, ne bojte se, još uvijek postoje trgovine koje nas podsjećaju na 70-te i 80-te! Nekoliko trgovina "Dione" vas časkom vremeplovom prebacuju 20-tak ili 30-tak godina unazad!

Evo današnjeg primjera, trgovine "Dione" na Trgu žrtava fašizma! Pogledajte čega to ovdje još ima (ili još nema), za razliku od tipskih trgovina tipa "Konzum"!

Za početak, ta trgovina još uvijek nema senzorska vrata, već ono nekadašnje predsoblje sa dvostrukim vratima, i za ulaz i za izlaz. Naravno, kolica nema, kao ni plastičnih košarica, već su tu još uvijek jednostavne metalne košarice sa šarenim ručkicama.

Po ulasku u trgovinu odmah se zapaža nešto neobično ... trebale su mi 2-3 minute da shvatim što je to neobično - police su puno niže nego u modernim trgovinama! Da, moderne trgovine imaju odreda visoke police i ne možete iz jednog reda gledati u druge krajeve dućana ... a ovdje s bilo kojeg mjesta u dućanu imate potpuni pregled! Isto tako, i police imaju nekadašnji staromodni izgled.



Uočite ulazno predsoblje i niske police! Snimio: Vanja


Ulazno presoblje. Snimio: Vanja


Zatim ... blagajna. Tu je i nadalje kratki pult (bez pokretne trake) i mali od upotrebe oštećen prostor za odlaganje blokirane robe. Uočite i podignute police moderne tamo negdje 70-tih zamišljene za odlaganje kruha (on se tada nije stavljao dolje zajedno sa ostalom robom), ali i pregratke ispod tog prostora u kojima se tipično nalazio bijeli pak papir.



Kratki blagajnički pult. Snimio: Vanja


Pak papiri. Snimio: Vanja


Našlo bi se tu još razlika, no njih ostavljam vama na otkrivanje, uočite i vi nešto novo tj. staro!

I da, ako vam ovaj dućan nije pri ruci, svratite u neki drugi sličnog tipa:
- "Diona", Zvonimirova kod bivšeg kina "Mosor" (najbolji primjer koji znam!)
- "Diona", kod raskršća Avenije Vukovar i Držićeve
- "Diona", Ljubljanica (nije samoposluga!)
....

Molim vas, pomognite mi nastaviti popis!



Stara klima. Snimio: Vanja

Oznake: trgovina, diona, medveščak

U jednom od hodnika HNK-a. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stjecajem okolnosti imao sam protekli tjedan mogućnost zaviriti iza kulisa našeg najpoznatijeg kazališta, svima nam poznatog Hrvatskog narodnog kazališta. Naravno, takva jedinstvena prigoda nije mogla proći bez niza fotki i mojeg zapitkivanja i rezultat cijelog posjeta upravo stiže pred vaše oči!

O povijesti samog kazališta ne bih puno pisao, na web stranici HNK možete naći opširan prikaz povijesti i kazališta kao institucije, a i same zgrade koja je postala simbol kazališta. Jedan od najvažnijih podataka je da je zgrada kazališta otvorena 14.10.1895 u nazočnosti cara Franje Josipa. Ono što meni osobno do sada nije bilo poznato, a zanimljivo je istaći, je da su originalni planovi predviđali gradnju kazališta u bloku između Ilice i Tesline ulice, sadašnjeg Cvjetnog placa i Gajeve, na mjestu sadašnje Bogovićeve ulice. No, kako su u to doba zaredali požari u kazališnim zgradama širom Evrope novi propis je zabranjivao gradnju kazališnih zgrada unutar zatvorenih blkova zgrada pa je projekt trebalo smjestiti na neku otvorenu lokaciju. Razmatrana je i istočna strana jelačić placa kao i Zrinjevac, no na kraju je na inzistiranje bana Khuena Hedervaryja izabrana sadašnja lokacija i radovi su izvedeni maksimalnom brzinom (zgrada je sagrađena u nepunih 5 mjeseci!!!).

No, moja šetnja tamnom stranom kazališta je krenula iz pozadine, iz kompleksa kazališnih radionica koje se nalaze na samome rubu Trešnjevke, u Adžijinoj ulici, nedaleko starog Samoborskog kolodvora i zgrada Bubare. Nije poznato kada su se točno radionice preselile u taj prostor, no pozdano se zna da je najstarija zgrada izgrađena oko prijelaza stoljeća (dakle, skoro nakon otvorenja nove zgrade kazališta) i da je građena namjenski za potrebe kazališta i to kao spremište scenografija. Jako mi je žao što nisam imao mogućnost pogledati tu zgradu i iznutra jer navodno ima posebne "separee" za pojedine scenografije te bi se mogla usporediti sa velikim arhivskim ormarićem .

Uz tu zgradu tokom vremena su nadograđivani drugi objekti, posljednji prije nekoliko godina, kako bi zadovoljili potrebe za sve većim prostorom ... unutar kompleksa je i mjesto za kazališni transport, stari i već pomalo olinjali plavi kamion koji je u službi već tridesetak godina, te novi bijeli.

Za posjeta sam se prošetao i nekima od radionica: slikarskom, stolarskom, tapetarskom, kiparskom .. atmmosfera u njima je radna, kao u uobičajenim radionicama te vrste, ali opet sa posebnim dahom kazališta, neuobičajenim detaljima koji se pojavljuju tu i tamo "na sceni", stilskim stolcem na kojem se odmaraju radnici za vrijeme pauze ili foteljom koja oponaša tko-zna-koji povijesni period, a koja stoji na majstorskom stolu. koliko sam čuo, radni uvjeti nisu sjajni, nedostaje prostora, zimi je vrlo hladno ... no, radionicama ipak caruje "duh predgrađa", bez prevelike strke i buke. A dvorište je prepuno nosača svih mogućih scenografija za koje nema mjesta u natkrivenim skladištima, samo teško uočljivi natpisi na metalnim šipkama kazuju kojoj predstavi oni pripadaju.

U sklopu kompleksa je i veliko skladište kostima ... to je pravi praznik za oči svakog ljubitelja kostimografije, na tisuće raznih kreacija, od kostima vila i vilenjaka pa do vojničkih uniformi, harlekinskih halja i demonskih odora!

Vrijedi spomenuti i kućice na ulazu u kojima su živjeli (i još uvijek žive)namještenici ovih prostora - ne propustite arhitektonsku kreaciju koja se nalazi iznad portirnice!



Ulaz iz Ulice Božidara Adžije. Snimio: Vanja


Proljetnozelena ogradica ... Snimio: Vanja


Ulazne kućice za namještenike i neobična nadogradnja iznad portirnice. Snimio: Vanja


Niz metalnih konstrukcija scenografije oko zgrada - nikad dovoljno prostora za njih. Snimio: Vanja


Uputstvo za upotrebu ... Snimio: Vanja


Ulaz u najstariji prostor u koji, na žalost, nisam uspio ući. Snimio: Vanja


Stolarska radionica. Snimio: Vanja


Izrada scenografije .. Snimio: Vanja


Tapetarska radionica. Snimio: Vanja


Ulaz u slikarsku radionicu. Snimio: Vanja


Tisuću i jedna boja kazališnog života ... Snimila: Bubamara šarena


U kiparskoj radionici. Snimio: Vanja


Niz objekata u pozadini kompleksa radionica. Snimio: Vanja


Kad se odmara, neka to bude u stilu .. Snimila: Bubamara šarena


Dugački nozovi kostima u garderobi ... Snimio: Vanja


Cvjetićasto ... Snimila: Bubamara šarena


Niz svih mogućih glavopokrivala ... Snimila: Bubamara šarena


... ali, to nije sve! Snimio: Vanja


Novi kamion. Snimio: Vanja


Nakon obilaska radionica prošetao sam se i matičnom zgradom i razgledao njene obje strane, onu svijetlu, obasjanu erflektorima i dostupnu građanstvu, kao i onu drugu, iza pozornice, dostupnu samo glumcima i osoblju. Možda niste znali, ali gledalište HNK-a nije uvijek izgledalo kao danas, već je nekad imalo prored po sredini što je sjedala činilo dostupnijima. Isto tako, broj sjedala se tokom vremena smanjivao čime je smještaj publike dobivao na udobnosti.

Iskoristio sam priliku i za posjet Predsjedničke lože ... kao što mi rekoše, to nije loža sa najboljim pogledom na scenu već sa najboljim pogledom na nju iz gledališta, tamo nije važno vidjeti već biti viđen.

Uz ložu ide i zgodan salon, pomalo asketski (ali ukusno) uređen uz pripadajući WC koji se nije bitno promijenio od otvaranja zgrade. Na žalost, za preuređenja 60-tih godina na pod su stavljene jeftine i ne baš adekvatne pločice čiem se izgubilo na ugođaju.

Nakon terase (sa garderobom s dahom 70-tih), foajea na balkonu koji i dan danas služi kao tonski studio, i pratećih prostora sišao sam u podrum, do nekima poznatog podzemnog prolaza koji spaja glavnu zgradu sa zgradom "kola" južno od "zelenog vala" ... prolaz pomalo podsjeća na hodnike metroa u zapadnoj Evropi, svijetao i zračan, ali i bučan (zbog rada ventilacije). U drugoj zgradi su prostori za baletne vježbe, ali i postolarska radionica, posljednja te vrste (kazališne) u Hrvatskoj (na žalost, nije bila otvorena pa ju nisam mogao vidjeti, kao ni krojačku).



Gledalište je na dlanu. Snimio: Vanja


Oči u oči sa scenom. Snimio: Vanja


Scenski radovi. Snimio: Vanja


Detalj stepeništa. Snimio: Vanja


Pogled na predsjedničku ložu. Snimio: Vanja


Predsjednički salon. Snimila: Bubamara šarena


Prikradanje loži ... Snimio: Vanja


Pogled iz predsjedničke lože - bolje se vidi publika nego scena .. Snimio: Vanja


Umivaonik u kojem je možda još car Franjo Josip prao ruke ... Snimio: Vanja


... a car je možda i ovdje zastao. Snimio: Vanja


Reprezentativni luster. Snimio: Vanja


Pogled s terase. Snimio: Vanja


Na meti (pogled iz WC-a). Snimio: Vanja


U jednoj od baletanskih garderoba. Snimio: Vanja


Skladište reflektora ispod pozornice. Snimio: Vanja


Motocikl ispod pozornice, vjerojatno je prispio kroz ... Snimio: Vanja


.. ovo propadalište. Snimio: Vanja


U podzemnom hodniku ispod Hebrangove ulice. Prepoznatljiv je zimi, jer se iznad njega snijeg uvijek brže otopi. Snimio: Vanja

Oznake: HNK, kazalište, radionica, scenografija, trešnjevka

Baš su dosjetljivi neki naši sugrađani .... Kontakti uzemljenja se obično nalaze ovako poklopljeni ...



Jankomirska ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja

.... no, čim neki od njih ostane otvoren ti dosjetljivci odmah pronađu namjenu za novodostupne prostore!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, jankomirska, smeće

Zeleni val. Snimio: Vanja

Pogledajte "Medenog" i OVDJE (gdje ćete naći i još jednu poznatu facu!), a neke poznate likove ćete naći i OVDJE ..

Oznake: rešetke, politika, zeleni val, plakati

Jarun. Snimio: Vanja

Oznake: Jarun, fotka

Pažljivi čitaoci bloga će se sjetiti mog posta otprije dvije godine kada sam pisao o poštanskim uložnicama i tom prilikom sam spomenuo niz poštanskih vagona koji stoje na slijepom peronu uz zgradu pošte 2. Tom prilikom sam s djecom u uložnicu jednog od tih vagona ubacio razglednicu koja, na žalost, nije stigla na svoje odredište, a to je i pouzdan znak da te uložnice više nisu u funkciji odnosno da se pošta više ne razvozi vlakovima već kamionima.

No, tom prilikom nisam spomenuo još jedan raritet koji se nalazi na tome peronu, a to je peronska tabla. Nekad davno, prije pojave elektronskih ekrana, su se, ako se dobro sjećam, na ta mjesta vješale table sa polascima i dolscima vlakova, kašnjenjima ... na ostalim peronima toga već dugo nema, no na ovome, "muzejskome" je tabla još uvijek tamo. Nije u upotrebi, no nije ni devastirana i zanimljiv je detalj povijesti glavnog zagrebačkog kolodvora (ima li netko možda kakvu staru fotku sa nekom od takvih tabli u upotrebi?)

Nemojte propustiti uočiti i dvije metalne stepenice i rukohvat sa strane koji su pomagali željezničkom osoblju izmjenu natpisa!



Glavni kolodvor, poštanski peron. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

P.S. Vjerojatno ste primijetili kako su se posljednjih tjedana moji postovi ponešto prorijedili ... to je danak radu na projektu "Mapiranje Trešnjevke" o kojem ste već obavještavani. Na žalost, nemam dovoljno slobodnog vremena za provođenje svih mojih ideja i projekata tako da je u posljednje vrijeme blog bio malkice zanemaren... no, materijala ima i nadalje jako puno (i stiže i dalje) i samo se čeka vrijeme (i energija!) da sve to posložim u postove ... dakle, drage i dragi moji, niste zaboravljeni, samo je trenutno u toku period veće koncentracije na drugoj strani!

Oznake: kolodvor, tabla, pošta

Nadam se da se vidimo u 18h!


Remiza. Snimio: Vanja

Oznake: Remiza, igra

Ovaj petak, 17.05.2013., u 18h vas očekuje drugi program iz serijala "Mapiranje Trešnjevke"! Sastanak je ponovo na Remizi, ovaj puta ispred trgovine "Kozmo", no sada vas ne očekuje šetnja znanim i neznanim stazama okolnih kvartova, već mala istraživačka igra za sve zainteresirane znatiželjnike oštra oka! Trajanje igre je 30 minuta, a igra je pogodna za sve između 1 i 101 godine!

Pravila je slijedeće: Očekuje vas papirić sa 20 zagonetnih pitanja, a odgovore možete naći pažljivim promatranjem svega oko vas u krugu 100 metara!

Najbolji i najznatiželjniji oštrookci će biti i nagrađeni, a svi zajedno ćemo se, vjerujem, i dobro zabaviti!

(Dođite čak i u slučaju lošeg vremena zato što se čak i tako može odigrati bar dio igre!)



A kao nadopunu ovoj najavi dajem vam jedan mali foto-štiklec s Remize! Da li ste primjetili otisak broja "85" na fasadi zgrade "Name"? Ako se dobro sjećam, tu je stajao natpis posvećen obljetnici "Name" ... uzevši u obzir da je "Nama" osnovana 1881., natpis bio iz 1976. godine što bi bilo u redu jer je "Nama" na remizi otvorena 1971. godine!
(nešto više o povijesti "Name" nađite OVDJE!)



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: mapiranje trešnjevke, Remiza, nama, igra

Savski nasip. Snimio: Vanja


A za ljubitelje simetrije svih vrsta (nisam taj, ali je ipak zanimljivo koji put pogledati svijet i tim očima ... ) evo i jednog fantastičnog kratkog filma na tu temu (GP, hvala ti na linku!):

Symmetry from Everynone on Vimeo.

Oznake: sava, prisavlje, simetrija, fotka

Igralište pored Boćarskog doma. Snimio: Vanja

Oznake: prisavlje, sava, fotka

Bazen u Dubravi, 1945. godine. Preneseno iz knjige "Zagrebačka Dubrava - od predgrađa do grada", izdanje Muzeja grada Zagreba.


Sjećate li se izložbe "Zagrebačka Dubrava - od predgrađa do grada" koja je održana tokom 2012. u Muzeju grada Zagreba?

Dobrotom Denisa Marohnića, suradnika Centra za kulturu Dubrava, koji je zajedno sa djelatnicima Muzeja grada Zagreba surađivao na sakupljanju građe za izložbu i pisanju tekstova, dobio sam na posudbu knjigu koja prati tu izložbu i u kojoj je prikazana građa prezentirana na toj izložbi. Ima tu puno zanimljivog materijala, a za ovu priliku ću vam pokazati ovu fotku prenesenu iz knjige .. da, Dubrava je imala svoj mali bazenčić u godinama nakon 2. svjetskog rata, nalazio se otprilike na mjestu današnje benzinske pumpe kod Dankovečke, a bio je u vlasništvu lokalnog pilara koji je vodu koristio za potrebe pilane, a usputno ju je, vodu, dao putem bazena, i na korištenje građanstvu. nema podataka koliko je dugo bazen bio u upotrebi, no čini se da je to trajalo tek koju godinu.

Oznake: Dubrava, bazen

Neke stvari u životu su najbolje kad se gledaju iz daljine, zar ne?

To definitivno nije slučaj kad se radi o tržnicama, jer je smjesa boja, zvukova, mirisa, prodavača, kupaca, robe .. najintenzivnija i najupečatljivija kad se zaroni između klupa prodavača. No, priznajte, pogled odozgo na mravinjak suncobrana, stolova, ljudi ima svoj poseban "rajc", isto kao i pogled na okoliš tržnice.

Prošli tjedan (na žalost, baš za kišnog dana) imao sam priliku fotkati Trešnjevački plac odozgo (Ivana, hvala ti za informaciju!), pogledajte kako to izgleda iz te perspektive!

Tokom tog posjeta tržnici upala mi je u oči još jedna dimenzija te tržnice koja se ne uviđa tako lako gledajući je odozdo, već ponajviše iz zraka (bilo gledajući fotke, bilo plan grada). Naime, Trešnjevački plac je mjesto sastanka gotovo svih tipova gradnje Trešnjevke. Tu se dotiču njezin najstariji urbanizirani dio koji potječe iz 20-tih i ranih 30-tih (oivičen Novom cestom te Tratinskom/Vukovarskom), zatim dio naseljen manjim stambenim objektima (krak Trakošćanska-Krapinska-Ozaljska, sa naseljem Prve stambene štedionice u pozadini i pokojim neboderom iz 60-tih i 70-tih), pa onda nekadašnji "slum", kaotično naselje iz 30-tih (koje se pruža zapadno i južno od tržnice prema Nehajskoj ulici), te na kraju omanje naselje novogradnji jugoistočno od tržnice. Sve se te raznolike stambene sfere dotiču na Trešnjevačkom placu, koji je, apsurdno, zapravo tek prolazno mjesto. Tu se dođe nešto kupiti (plac, "Konzum" u bivšoj zgradi "Name", obližnje trgovine) ili pričekati tramvaj, no boravak sam po sebi se dešava negdje drugdje: najbolji izbor kafića je u Trakošćanskoj, centar Trešnjevačke kulture je u CeKaTe-u, najljepše dječje igralište je u Zorkovačkoj,a park ... iako sjeverni dio Trešnjevke uopće ne obiluje parkovima taj jedan jedini "pravi" park kod tržnice je najčešće pust, bez djece i bez posjetilaca koji bi se u njemu duže zadržavali (ako izuzmemo beskućnike kojima je tržnica magnet) ... pogledajte OVDJE.

Bilo bi zanimljivo načiniti od Trešnjevačkog trga mjesto koje bi ne samo "usmjeravalo" ljude već i zadržavalo, zar ne?

No, o tome jedan drugi put!

P.S. Za kraj, obavijest svima vama, čitaocima, koji niste sa Trešnjevke: Ne, nisam zaboravio i druge dijelove grada, trenutno je u mojem fokusu Trešnjevka radi mog angažmana na projektu "Mapiranje Trešnjevke" tako da je sada ima nešto više i na blogu, no bit će i mjesta i vremena i za priče s drugih krajeva grada .. već vrlo skoro!



Sjeverni pogled. Snimio: Vanja


Srednji pogled. Snimio: Vanja


Južni pogled. Snimio: Vanja


"Backstage view" na jugozapadnu stranu, prema Dobojskoj ulici. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Trešnjevački plac, tržnica

Drage i dragi moji, u petak je održana najavljena šetnja zapadom Trešnjevke, Ljubljanicom, Voltinom i Rudešom, i htio bih vam u ovome postu dočarati djelić atmosfere te lijepe večeri i opisati vam u kratkim crtama rutu koju smo prošli!

Prije svega zahvaljujem na dolasku svima koji su se u petak, 03.05.2013. pojavili u 19h na okretištu tramvaja na Remizi, na nekadašnjoj gradskoj granici preko koje smo tom šetnjom iskoračili! Bilo nas je nešto više od 30, što starih što mladih, sa biciklima, dječjim kolicima i pesekima, sa i bez fotoaparata, iz Rudeša, Sigečice, Medveščaka, Novog Zagreba ...ali i, dakako, iz Rudeša, Voltinog, Ljubljanice!

Šetnja je potrajala puna 2 sata, prošli smo 6,5 kilometara (hvala ti, Mladene, na preciznoj informaciji! ) i dotakli mnogobrojne teme od kojih ću ovdje spomenuti samo neke, čisto da ih se podsjetim(o)!

A priča je tekla otprilike ovako:

- mjesto sastanka, na Remizi, uz potok Črnomerec, nije odabrano slučajno - do 1945. godine je to bila administrativna granica grada Zagreba na kojoj se nalazila mitnica, gradske granice su tada imale jače značenje nego sada!

- na zapadu sadašnje Trešnjevke, zapadno od potoka Črnomerca, se nalaze tri naselja:
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a južno od sadašnje Baštijanove ulice, je Ljubljanica, koja je nastala "prelijevanjem" grada preko svoje granice tokom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća kada se intenzivno naseljavala i urbanizirala Trešnjevka
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a sjeverno do Baštijanove ulice se nalazi Voltino naselje, to je planski kvart koji nije postojao prije 30-tih godina prošloga stoljeća, a svoj je ubrzani razvoj doživio nakon 1947. godine kada su izgrađene zgrade Pupinova naselja koje je, zapravo, "predgrađe" Voltinog
- između potoka Kustošaka i Vrapčaka se nalazi Rudeš, nekadašnje selo, jedno od najstarijih u zapadnom dijelu današnjeg Zagreba - osnovna škola Rudeš je najstarija škola današnje Trešnjevke (starija dvije godine i od škole "Horvati" u Horvaćanskoj o kojoj sam nedavno pisao) i druga najstarija (nakon škole Gornje Vrapče koja datira iz sredine 19. stoljeća) u zapadnom dijelu Zagreba.
Sva tri kvarta bila su do pripojenja Zagrebu dio općine Vrabče.

Pogledajmo neke od važnijih datuma u razvoju cjelokupne Trešnjevke:

1862. - izgradnja "južne pruge", smjer Zidani Most-Zagreb-Sisak koja je odredila sjevernu i istočnu granicu Trešnjevke
1878. - izgradnja vodovodnog crpilišta
1892. - izgradnja Bubare
1910. - izgradnja "Munjare"
1901. - Puštanje u promet "Samoborčeka"
1921.-1925. - Izgradnja socijalnih stanova u bloku Magazinska-Selska-Meršićeva
1927.-1928. - Izgradnja socijalnih stanova na Pongračevu (Selska-Ozaljska)
1929.-1930. - Izgradnja naselja Istrana i invalida (blok Selska-Moščenička)
oko 1930. - puštanje u rad tržnice na Trešnjevačkom trgu
1931. - izgradnja naselja za ZET-ove službenike (Creska-Lošinjska)
1935. - Početak izgradnje naselja Prve hrvatske šredionice
1936. - Dovršetak izgradnje tramvajska pruge do Ljubljanice i otvaranje Remize
1945. - administrativno širenje grada preko potoka Črnomerca (do tada su na području Trešnjevke postojale slijedeće mitnice:
- Gredice (danas Horvaćanska/Braće Domany)
- Ljubljanica (danas okretište tramvaja)
- Zagorska ulica
oko 1950. - izgradnja "autoputa" koji je bitno izmijenio krajolik Trešnjevke i odvojio je na "sjeverni" i "južni" dio kakve ih poznajemo danas.
1962. - podignuta nova zgrada Samoborskog kolodvora
1979. - ukinut "Samoborček"

Neki od važnijih datuma u razvoju kvartova zapadno od potoka Črnomerca:

1895. - otvaranje osnovne škole Rudeš na adresi Anina 99 (zgrada postoji i danas, prva zidana zgrada u to doba u kvartu)
1923. - tadašnje "Jugoslavensko Siemens d.d." (kasniej "Končar") gradi prve zgrade na zemljištu uz potok Črnomerec (Fallerovo šetalište)
1930. - gradnja nove škole u Rudešu (Rudeška 71)
1941. - obješena skojevka Ruža Crnković u Rudešu (današnja Dinarska ulica)
nakon 1945. - plansko kreiranje "električnog kvarta" - Voltino naselje, Teslina ulica (poslije Kroflinova, Drvinje, danas Golikova), Hanamanova ulica
1947. - izgrađeno Pupinovo naselje po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića
1948. - gradnja osnovne škole Ljubljanica (nekad 27. osnovna škola, osnovna škola "Sava Kovačević")
??? - otvaranje skladišnih i poslovnih prostora (skladište Željpoha/Ferimporta u Golikovoj, skladište Šume u Klanječkoj, tvornica namještaja Jadran u Tomislavovoj ...)
kraj 50-tih i početak 60-tih - gradnja zgrada u Hanamanovoj, gradnja kolosijeka prema vojarni u Prečkom, - veliko širenje KOnčara nauštrb ulica u susjedstvu
-60-te - gradnja prvih zgrada u Voltinom
1964 - otvaranje osnovne škole "Voltino" (nekad Rade Končar)
1964. - Škola u Rudešu preimenovana u školu Milana Špalja, poplava zahvaća i Rudeš
kraj 70-tih ili početak 80-tih - gradnja "papagajki"
kraj 80-tih - gradnja zgrada u zapadnom "novom" Rudešu


Što smo dalje pričali?

- gledali smo staru lampu ulične rasvjete iz 70-tih uz potok
- prisjetili se natpisa na nedalekoj zgradi koji slavi 29.11., Dan Republike
- gospon Mario (puno mu hvala na brojnim zanimljivim pričama iz života tih kvartova!!!) nam je ispričao kako se nekad na mostu kod Stubičke "prodavala cigla", kako je na terenu nekadašnjeg NK "končar" odnosno NK "Elektrostroj" bio nakon 2. svjetskog rata logor za zarobljene nijemce od kojih su neki ostali raditi u "Končaru". Malo više, kod bivše glavne porte "Končara" je bio i prvi, najstariji, toplovod, ali i kino "Končar" te dvorana za radničke aktivnosti (sport, kultura ...). Isto takom čuli smo da je sadašnji cestovni most na Baštijanovoj ulici sagrađen pred dolazak Tita kako bi posjetio "Končar" sa stilom, a ne kroz tamo neke uličice
- pozdravili cijevi najstarijeg toplovoda koji je toplinom napajao samo "Končar" i obližnje zgrade (danas uz njega raste bazga)
- provjerili smo cijevi novog, suvremenog toplovoda - obje su tople!
- pogledali smo iznimno lijep vrt prepun cvijeća kod Klanječke ulice
- pozdravili stari most (sada obnovljen!) kojim je nekad vozio "Samoborček", a u blizini kojeg se 02.11.1966. godine desio sudar sa ZET-ovim autobusom u kojem je poginulo troje putnika i ozlijeđeno 23 (pogledajte POST i na njemu link na novinski članak u komentaru!)
- posjetili smo radionicu za servis lokomotiva HŽ-a koja je, prema riječima već spomenutog Maria, najstarija u cijelom Zagrebu. Nekada je tu lokalna manguparija krala željeznički inventar, a pogotovo karabit za pucanje
- ispričali smo priču o nekadašnjem teretnom kolosijeku Črnomerec-Prečko koja je vodila do bivše kasarne Prečko u kojoj su za vrijeme drugog svjetskog rata bili smješteni nijemci, a nakon njega tenkovi pa kasnije roba u magazinima
- trasu spomenute pruge smo slijedili do skladišta "Šume" u kojoj se nekad prodavao ugljen i drvo za ogrjev i koje sad polunapušteno i jedva promijenjeno u zadnjih 50 godian čeka nekog novog vlasnika
- uživali smo za sumraka u miru Pupinova naselja dok se još netko nije uselio na prostor bivšeg skladišta "Ferimporta" koje graniči sa njim i trenutno je u fazi rušenja
- idilično mirno je bilo i uz potok Kustošak gdje su nas grickali komarci
- slijedeći trasu pruge uočavali smo kako su si razni stanovnici, ali i firme "privatizirali" dijelove trase
- posjetili smo i prazne prostore bivšeg skladišta kemijskih proizvoda uz ratarsku ulicu sa njegovim lijepim drvoredom jablana
- prošetali smo se najljepšim dijelom šetališta uz Kustošak

Moja osobna želja i želja Centra za kulturu Trešnjevka kao suorganizatora ovog projekta, "Mapiranje Trešnjevke - nevidljivi grad" je prikupljanje svih ovakvih informacija, "malih" i "velikih" priča s Trešnjevke, koje daju sliku, boju i okus povijesti ovog kvarta i njihovo publiciranje javnosti. Stoga vas molim, javite se svojim pričama bilo kao komenarima ovog posta i bloga, bilo CKT-u na adresu modulor@cekate.hr, zabilježit ćemo ih i uskoro dati na uvid svima zainteresiranima putem web aplikacije!
Unaprijed vam hvala!

A uskoro ćete biti i obaviješteni, na ovome blogu i putem informacijskih kanala CeKaTe-a, i o slijedećim akcijama u sklopu ovog projekta!

Pogledajte sad GPS tragove šetnje (Mladene, puno ti hvala na bilježenju i obradi!) i pregršt fotografija sa šetnje koje je snimio GP, uvijek budna oka spremnog za bilježenje najfinijih detalja!



GPS trag šetnje projiciran na "golu" kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


GPS trag šetnje projiciran na detaljnu kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


K'o nekad u sedam ... početno okupljanje. Snimio: GP


Uokvireni uvod (kroz okno nadstrešnice tramvajskog stajališta iz 1936. godine zaštićenog kao javno kulturno dobro. Snimio: GP


Samo slijedite strelicu ... i doći ćete do voditelja. Snimio: GP


Pogled s visoka i s toploga (obje cijevi toplovoda su vruće!). Snimio: Vanja


Tu je nekad kloparao "Samoborček"! (stari most kod Zagorske ulice). Snimio: GP


Dosegli smo najsjeverniju točku šetnje i gotovo dotakli općinu Črnomerec. Snimio: GP


Kroz spokoj Pupinova naselja. Snimio: GP


Na Kustošaku, na mjestu nekadašnjeg željezničkog mosta i sadašnje najezde komaraca ... Snimio: GP


U srcu Rudeša, susret željezničkih tračnica i ratarske ulice. Snimio: Vanja


Pred zadnju etapu, na uglu Koreničke i Virjanske ulice te potoka Kustošaka.


Romantika pregrađa ... Snimio: GP


Povratak gradu ... (uz potok Kustošak nedaleko Golikove ulice) Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, ljubljanica

Trešnjevka, MIrkovečka ulica. Snimio: Vanja

P.S. Sutra stiže izvještaj sa šetnje!

Oznake: trešnjevka

Nadam se da se vidimo sutra na šetnji po Voltinom naselju i Rudešu u sklopu akcije "Mapiranje Trešnjevke" - polazak je u 19h sa Remize, od taxi stajališta pored potoka Črnomerca!



Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja


A kao pripremu, pogledajte neke od mojih starijih postova, recimo:

- o Pupinovom naselju

- o teretnom kolosijeku između Črnomerca i Prečkog
l
- o zapuštenom skladištu "Šuma prometa"

- o "cijevnim mostovima"

Oznake: mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, kustošak, črnomerec, ckt