Nenasilje

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

25.05.2015., ponedjeljak

Biti drugačiji nije lako

Cijeli sam život drugačija. Fizički drugačija. Niko ne zna zbog čega, i nije mi do opisivanja kako sam drugačija ali jesam. I cijeli život su postojala djeca koja su mi se rugala. Od obdaništa, preko osnovne pa i sada u srednjoj školi. Mislila sam da će barem u srednjoj školi prestati, ali nije. Doduše, nije izraženo kao u osnovnoj školi, ali i dalje postoji. Sitna bockanja, kao vidi ovo, vidi ono, kao svi se zezamo na moj račun. Meni nije do zezanja. Mene to boli i mislim da nije fer ikoga prosuđivati na osnovu fizičkog izgleda. Ja nisam kriva zbog njega. Da mogu, napravila bih da budem najljepša, ali ne mogu. Mogu samo da šutim. Naravno, nikome o ovome ne govorim. Svi misle da su meni njihove šale smiješne, ali nisu. Maštam o tome da pobjegnem negdje daleko, ali odustanem jer znam da bi me i tamo negdje izazivali i „šalili se“ na moj račun. Nisam osjetljiva na šale, ali kada su svakodnevne i konstantne to mi smeta. Vjerovatno će mi neko reći da se požalim profesoru ili razredniku ili pedagogu. Ljudi, budite realni oni ne znaju riješiti ni tuče između đaka, a kamoli ovo da znaju. Kako se nosim sa ovim? Smijem se i kada mi nije do toga. Čitam mnogo knjiga jer sam često usamljena i nastavljam maštati da ću nekada sa svojim knjigama pobjeći daleko od ljudi, na neko pusto ostrvo. Sama!

Oznake: fizički izgled, drugačiji, usamljenost, knjige


- 09:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2015., četvrtak

Druga vrsta nasilja

Mislim da u procesu rješavanja problema nasilništva i općenito priče o nasilju među vršnjacima najčešće govorimo o fizičkom nasilju. Ono se kao smatra najgorim i najtežim. A nije vjerujte mi. Mnogo teže i mnogo gore je psihičko nasilje u kojem žrtva gubi samopouzdanje i moć za suprotstavljanje. To ne ostavlja modrice i polomljene kosti. To slama dušu, a da to niko ne vidi. Ako se požalimo nastavniku, on kaže da su to dječje igre, ako se požalimo direktoru ili pedagogu, kažu nam da bespotrebno pravimo problem i dramimo. I nekada je to prestajalo sa odlaskom iz škole jer bismo imali drugo društvo i mogli da nekako izborimo se s tim pritiskom, ali danas to ne prestaje. Traje 24 sata kroz društvene mreže i elektronsku komunikaciju. E to je najgore nasilje koje ne ostavlja fizički trag a koje prijeti da uništi cijelu jednu generaciju.

Aida

Oznake: nasilje, Facebook, žrtva, trag, direktor, pedagog, kolač, cyberbullying


- 10:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.05.2015., ponedjeljak

Nastavak priče

Hm… Ja redovno posjećujem vaš blog i prošli put sam vidjela da je Lemana pisala i drugi svoj tekst kao nastavak. Ja se isto već dugo premišljam da vam javim šta se dešavalo sa mnom, Draganom i Vesnom. Moram vam priznati da sam baš srećna. Vesna je sada puno bolja osoba. Školski pedagog joj je puno pomogao, a Vesna je razgovarala i sa roditeljima i oni nisu znali koliki pritisak prave. Ja sam i dalje u vezi sa Draganom. Lijepo nam je i pravimo planove za zajedničku budućnost. Vesna je od agresivne djevojke postala mirna i dobra. Nije više nikada nikome zagorčavala život. (A iskrena da budem nisam vjerovala da će baš ovakva transformacija biti moguća). Ono što želim reći jeste da nema nerješivih problema. Važno je povjeriti se nekome i potražiti rješenje. To što mi ne možemo da riješimo problem ne znači da je problem nerješiv. Ljudi se svakodnevno susreću sa raznim problemima, i svakodnevno ih i rješavaju. Nekada sami, nekada uz nečiju pomoć. Nemojte se stidjeti da zatražite pomoć. To nije sramota. Sramota je nauditi drugom živom biću. Nasilje nikada ne može biti rješenje. Vođeni su toliki ratovi, a nisam baš sigurna da su donijeli išta dobro. Sretno nam svima!

Snježana

Oznake: sreća, nasilje, rješenje, roditelji, pedagog, Pomoć


- 09:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.05.2015., utorak

Radimo zajedno

Nisam nasilnik, a ni žrtva nasilja. Ali ga primjećujem. Svuda oko mene. Mislim da je najveći problem što ne postoji više aktivnosti na sprječavanju tog problema, ali ne onih političkih akcija kada treba da se kaže da se na tome radi već ovih stvarnih. Da se nađu udruge koje istinski na tome rade kao što je ova vaša i daju im se sredstva jer očito znaju šta treba ili ih se barem angažira kao savjetodavnu grupu. Ovdje imate i stav mladih i vidim i roditelja, a vjerujem da ste vi već veoma stručni s ovom temom. I za nasilnike i za žrtve je ogroman problem što ne vjeruju da može drugačije i što ne shvataju da niti jedno niti drugo nije njihova krivica. I čak vjerujem da kada bi radili zajedno mogli bi čuda stvoriti.

Nadam se da će doći vrijeme u kojima će se o nasilju u školama samo učiti kroz primjere iz udžbenika poput teorije relativiteta i da će primjeri biti strani i daleki.

Ivan

Oznake: Problem, vršnjačko nasilje


- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2015., ponedjeljak

Još jedna priča za blog

Na blogu me već znate jer sam pisala da sam bila nasilnica. Da jesam. Kada sam vam prvi put pisala, nisam mislila da će od ovoga biti puno koristi, ali kako blog napreduje i kako se nižu različite priče, ja sve više smatram da ovo itekako ima smisla. Priča koju sam podijelila sa vama, premda je imala sretan završetak, dugo me progonila. Smatrala sam da moram još nešto učiniti kako bih se iskupila za nasilje koje sam činila. Zato sam vam i pisala. Bez uljepšavanja. I, vjerujte mi da mi je bilo puno lakše od kada ste objavili priču. I sada kada mi je teško odem na blog, nađem svoju priču i mislim da sam dala mali doprinos u borbi protiv vršnjačkog nasilja. Osjećam se bolje, ma kakav dan imala. Drago mi je da postoje ovakve aktivnosti. Jer, evo ja od kuće pišem i nadam se, pomažem nekome da shvati koliko je nasilje besmisleno. Zaista jeste. Ali mislim da ima još mnogo posla koji treba biti urađen. posebno na prepoznavanju različitih oblika nasilja. Ja sebe nisam vidjela kao nasilnika. Mislila sam da tako treba biti. Da je tako pravedno. Da sam bolja od drugih. A čini se da smo dobri onoliko koliko činimo dobro ljudima oko sebe. Zato, volite se, širite ljubav i činite dobro. Pardon, sve ovo trebamo činiti zajedno!

Lemana

Oznake: nasilje, Mladi, dobro, Pomoć, iskustvo


- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.05.2015., ponedjeljak

Savjet starijeg

Kao dijete uvijek sam se užasavao rečenice „slušaj savjet starijega“, međutim evo stigao sam u fazu u kojoj i ja to govorim. I možda tek danas razumijem važnost tih riječi. Kao dijete bio sam buntovnik i sve što ide uz to. Ne znam zašto ni kako se to dogodilo. Imao sam sve što nekom djetetu treba, ali sam uvijek bio nezadovoljan i uvijek sam tu agresivnost praznio na predmetima i drugim osobama oko mene, u školi i izvan nje. Nisam bio loš učenik, ali me škola nije pretjerano zanimala. A onda sam došao u 3 razred srednje škole. Već sam bio dobro poznat kao nasilnik u školi i svi su se klonili mene. Što su se oni više udaljavali, to sam ja bivao sve gori i gori. Posjete direktoru, razgovori s pedagogom nisu pomogli, prijetnje roditeljima još manje. A onda se te godine promijenio naš razrednik jer je naša razrednica nešto bila bolesna. Predavao je predmet „Odbrana i zaštita“ (mislim da danas tog predmeta i nema u nastavi). Kada je preuzeo razred, bio je u fazi organiziranja streljačkog mitinga svih srednjih škola u našoj lokalnoj zajednici. Zadužio je mene i još nekoliko učenika iz razreda da mu u tome pomognemo. Tokom naredne dvije godine uključio sam se u streljačku sekciju. Razgovori s profesorom su mi promijenili pogled na svijet oko mene i ono što sam danas najviše dugujem njemu. Da sam nastavio starim putem vjerojatno bih završio ili u zatvoru ili u grobu. Danas imam porodicu i posao, živim solidan život. Nisam nikada shvatio zbog čega sam bio nasilnik, ali svima koji to danas jesu savjetujem da razmisle dva puta …. prošao sam taj put i znam da je usamljen. Pronađite nešto što će vam privući pažnju i što će vas ispunjavati, na što ćete trošiti energiju. A onima koji su žrtve nasilja poručujem da se ne izmiču od nasilnika jer to neće pomoći nego samo stvoriti još veće probleme. Nasilnici ustvari u tome svemu trebaju prijatelje. Zato budite hrabri i suprotstavite se. Jedan od vas, više vas može promijeniti svijet. Bolji i za vas i za nasilnika.

Orhan Pašić

Oznake: nasilje, nasilnik, buntovnik, streljački miting


- 10:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.