Kao dijete uvijek sam se užasavao rečenice „slušaj savjet starijega“, međutim evo stigao sam u fazu u kojoj i ja to govorim. I možda tek danas razumijem važnost tih riječi. Kao dijete bio sam buntovnik i sve što ide uz to. Ne znam zašto ni kako se to dogodilo. Imao sam sve što nekom djetetu treba, ali sam uvijek bio nezadovoljan i uvijek sam tu agresivnost praznio na predmetima i drugim osobama oko mene, u školi i izvan nje. Nisam bio loš učenik, ali me škola nije pretjerano zanimala. A onda sam došao u 3 razred srednje škole. Već sam bio dobro poznat kao nasilnik u školi i svi su se klonili mene. Što su se oni više udaljavali, to sam ja bivao sve gori i gori. Posjete direktoru, razgovori s pedagogom nisu pomogli, prijetnje roditeljima još manje. A onda se te godine promijenio naš razrednik jer je naša razrednica nešto bila bolesna. Predavao je predmet „Odbrana i zaštita“ (mislim da danas tog predmeta i nema u nastavi). Kada je preuzeo razred, bio je u fazi organiziranja streljačkog mitinga svih srednjih škola u našoj lokalnoj zajednici. Zadužio je mene i još nekoliko učenika iz razreda da mu u tome pomognemo. Tokom naredne dvije godine uključio sam se u streljačku sekciju. Razgovori s profesorom su mi promijenili pogled na svijet oko mene i ono što sam danas najviše dugujem njemu. Da sam nastavio starim putem vjerojatno bih završio ili u zatvoru ili u grobu. Danas imam porodicu i posao, živim solidan život. Nisam nikada shvatio zbog čega sam bio nasilnik, ali svima koji to danas jesu savjetujem da razmisle dva puta …. prošao sam taj put i znam da je usamljen. Pronađite nešto što će vam privući pažnju i što će vas ispunjavati, na što ćete trošiti energiju. A onima koji su žrtve nasilja poručujem da se ne izmiču od nasilnika jer to neće pomoći nego samo stvoriti još veće probleme. Nasilnici ustvari u tome svemu trebaju prijatelje. Zato budite hrabri i suprotstavite se. Jedan od vas, više vas može promijeniti svijet. Bolji i za vas i za nasilnika.
Orhan Pašić
Post je objavljen 04.05.2015. u 10:12 sati.