Nenasilje

26.10.2015., ponedjeljak

Promjena

Ostaviti svoje stare navike nije lako. Nije lako biti naviknut na jedno ponašanje i onda odmah usvojiti neko drugo ponašanje. Nije lako promijeniti se, ali nije i nemoguće. Znate, čitav život mislite da ste divna osoba i onda u jednom momentu shvatite da niste. Barem ne onako divna kao što biste željeli biti... I šta onda? Onda se morate prihvatiti. Onda morate razumjeti da vam treba promjena na bolje. A najvažnije je da želite tu promjenu. Jer ako ne želite promjenu, nećete se nikada promijeniti. Ako istinski ne želite raditi na sebi, nikakav pozitivan rezultat nećete imati. Možete se pretvarati da ste postali bolji. Možete govoriti da ste postali bolji. Možete se čak pokušati i ubijediti, ali ćete vi za sebe uvijek znati da niste bolji. Uvijek ćete znati da niste željeli promjenu i to će vas sputavati da postanete dobro ljudsko biće koje želi da je i drugima dobro.
Tako je i sa nasiljem i nasilnicima. Ako uživaju da budu nasilni i ne vide problem nikada se neće promijeniti. Ukoliko im se ne pokaže da je nasilje loše i da povređivanje drugih ne smije nikome biti drago tek onda će moći ostvariti pravu promjenu. Promjenu koja na vodi ka miru i lijepom življenju jednih sa drugima.

Lemana

Oznake: promjena, nasilje, nasilnik

- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.10.2015., ponedjeljak

Reagovati ili ne?

Nasilje je svuda oko nas, a mene plasi sto nam sve cesce nasilje postaje normalna stvar. Kao da smo navikli da stalno citamo o nasilju. Ja idem u tehnicku skolu i mnogo ljudi misli da imamo vise nasilja u odnosu na gimnazije. Mozda imamo fizickog nasilja vise. Ali mislim da je onog psihickog manje. Nedavno sam upoznala jednu djevojku iz gimnazije. Nekako smo se zblizile za kratko vrijeme. Saznala sam da je i ona "otpadnik" u razredu. Ona se oblaci drugacije nego druge djevojke i svi je izazivaju zbog toga. Iskrena da budem ja bih voljela da sam hrabra kao ona i da mogu obuci sta god pozelim. Njene kombinacije jesu neobicne, ali su i vrlo krativne. Ona mi je rekla da joj smeta to sto je prozivaju zbog kreativnosti, sto je izazivaju, i sto joj se rugaju, ali da nece odustati od sebe i svog nacina oblacenja. Voljela bih da sam tako hrabra. Kada sam je pitala zasto ne prijavi nasilje rekla mi je da ce se ona njima osvetiti. Rekla je da ce njena osveta biti servirana hladna onda kada postane poznata i kada se svi pocnu hvaliti da je poznaju. Meni je ovo zvualo cudno, ali sam se zapitala, je li mozda bolje nista ne poduzimati u vezi sa nasiljem. Barem onim koje ne prijeti da vas bukvalno ubije...

Oznake: nasilje, kolač, psihičko nasilje, fizičko nasilje

- 10:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.10.2015., utorak

Ko je bolji?

Ja evo gledam šta se dešava oko mene. Stalno neki problemi, stalno neke tuče, zadirkivanja. Izazivanja po FB. Ono što mi je najzanimljivije jeste da se po razredima formiraju različite grupe i da se svi nekako dijele. Po socijalnom ili finansijskom osnovu, ili pameti ili popularnosti. Ali uvijek neke podjele… Uvijek je neko bolji ili je neko gori. Oni popularni su navodno bolji od štrebera. Štreberi su navodno bolji od popularnih. Bogatiji su bolji od siromašniji ili su siromašniji bolji od bogatih. I sve podjela do podjele. Te ko ima više prijatelja na FB, te ko je ljepši, jači, brži, bolji, uspješniji, zanimljiviji… Mislila sam da je ovo uglavnom „bolest“ tinejdžera ali vidim da ni odrasli nisu imuni. I oni objavljuju po društvenim mrežama hvalisave fotografije nastojeći nas uvjeriti da su im životi savršeni, da je sve ok, i da se ništa loše ne dešava u njihovim životima. Šta im je svima zajedničko? Svima im je zajedničko da sebe po nekom osnovu smatraju boljima od ostatka ljudske rase, ali isto tako ostaju imuni na sva loša dešavanja oko sebe. Ne reaguju na nasilje. Smatraju da se svako mora boriti za sebe. Gledaju samo ispunjenje svojih snova i ostvarenje raznih interesa. Nemaju ciljeve za koje se bore, osim možda više novca ili bolje odjeće ili nekih prolaznim materijalnih stvari. Svi su zatvoreni u svoj mikrosvijet u kojem su baš oni najbolja jedinka koja je bolja do bilo koga drugog. A ja vas pitam ko je zaista bolji? Možemo li biti bolji dok nijemo posmatramo nasilje oko nas ni ne pokušavajući pomoći drugom ljudskom biću?

Medina

Oznake: nasilje, bolji, Facebook, vršnjačko nasilje

- 09:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.10.2015., ponedjeljak

Nasilje u genima?

Ovaj put vam se javljam ne zbog sebe, ili nekog meni bliskog, nego zbog nedavnog događaja u Kruševcu. Možda već znate da su djevojke pretukle školsku kolegicu i da je sve to snimljeno i objavljeno na YouTube-u. Ja sam sebe natjerala da pogledam cijeli snimak. Nadala sam se nekom srećnom zvršetku. Nadala sam se da ću u videu naći nekoga ko će pokušati da smiri tuču. Ko će pomoći da sukob bude riješen. To nisam našla. Našla sam one koji su nezainteresovano prolazili i one koji su navijali. Naravno, pored onih koji su se tukli. Gledala sam i nisam mogla da vjerujem. Evo, mogu razumjeti da se dvije osobe potuku jer ne znaju drugačije reagovati, i ne znaju drugačije rijwšiti problem, ali ne mogu razumjeti da drugo ljudsko biće može navijati da neko bude povrijeđen. Eto, znam da će sada neko reći kako je navijanje za nasilje poznato još od gladijatora, i još davno prije, ali meni to nije ok. Jednostavno osjećam da je nasilje pogrešno i da svijetu ne može donijeti ništa dobro. I ne, ne pišem protiv nasilja zato što je to moderno, nego zato što najiskrenije vjerujem da nasilje nije prirodno čovjekovo stanje. Ma šta neko govorio. Nedavno sam pročitala jedan tekst o "ratničkom genu" - genu koji je navodno odgovoran za nasilničko ponašanje. Kažu postoji kod ljudi koji su skloniji nasilju i agresivnosti. Iskreno, mislim da postoje određene predispozicije da budemo manje ili više agresivni, ali mislim da je važna okolina u kojoj odrastamo i da glavnu ulogu u odgoju djece trebaju imati roditelji i da ih roditelji trebaju naučiti da nasilje nikada nije ok.

Toliko od mene za ovaj put,

Snježana

Oznake: nasilje, geni, ratnički gen, Kruševac, Mladi, youtube

- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pored mene

Evo se ponovo javljam. Prošli put sam govorila koliko je važno komunicirati. Sinoc sam gledala regionalni dugometrazni film "pored mene" koji upravo o tome dovori. Koliko malo komuniciramo, koliko ne poznajemo kolege s kojima provodimo vise od pola svakog dana i s kojima stupamo u različite relacije. Film počinje surovim napadom grupe maloljetnika na profesoricu istorije u beogradskoj gimnaziji, a grupa mladića je sve to snimila i postavila na youtube. Nakon napada ona shvata da je to uradio neko od učenika iz razreda kojem je ona bila razredni starješina. Odlucuje da im oduzme mobilne telefone i drzi zatvorene u skoli dok sami međusobno ne otkriju krivca ili se oni sami ne oglase. Oduzima im mobilne telefone, zaprijeti odlaskom u policiju, i u afektu odlučuje da ih zaključa u školskoj zgradi dok to ne urade. U školi nema ni interneta. U pokušaju da napuste školu, ali i da na neki način ispune vrijeme u kojem su zatvoreni tokom noci, učenici počinju da komuniciraju. Tokom jedne noći, o sebi i svojim drugovima iz razreda, saznat će više nego svih prethodnih godina i više nego što su ikada očekivali. Ta noć je zauvijek promijenila njihove živote i njihove stavove, razmišljanja o sebi ali o kolegama koji ih okružuju. I shvatili su da je taj nesretni slučaj omogućio da se toliko povežu mođusobno i bolje upoznaju, a da za sve cetiri godina školovanja nisu se tako zblizili.

Svakome preporucujem da pogleda film i mozda i nesto naucimo vise o svojim kolegama s kojima djelimo svakodnevicu, mozda to bude i put za prevazilaženje problema nasilja.

Veliki pozdrav
Dzenita

Oznake: film, pored mene, nasilje, Mladi, kolač

- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>