Nenasilje

<	srpanj, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji

IN Fondacija

Kinderpostzegels

4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

25.07.2016., ponedjeljak

Mladići su uvijek nasilniji od djevojaka, zar ne?

Sasvim je normalno da su mladići nasilniji po prirodi, zar ne? Oni su predodređeni za fizički napor i da brane svoje vlasništvo i tako dalje. Djevojke, s druge strane, su nježniji spol, drage, fine, zar ne? E, pa, ne! Djevojke su postale agresivnije i verbalno i fizički. Čak napadaju i mladiće. A nas to malo šokira jer nismo navikli da djevojka može uputiti udarac. I da, naravno, djevojci ne trebate uzvratiti udarac. Poštujem. Ali kako se odbraniti od nekoga ko vrišti, skače na vas, grebe vas, bez da tu odobu u najmanju ruku odgurnete od sebe. a kad je odgurnete, oan se žali da ste nasilnik. I naravno vi možete biti nasilnik, ona ne. Ne kukam ja, jer se mogu odbraniti ali mi je dosadilo da su stalno muškarci grozni i da žene skoro pa automatski dobivaju starateljstvo nad djecom u slučaju razvoda. Roditelji moga prijatelja su se razveli. I on je "pripao" majci, oca viđa povremeno jer majka (ako je vjerovati mom prijatelju) stalno nalazi izgovore zbog čega ne može provesti vrijeme sa ocem. A pitali su moga prijatelja sa kim bi volio živjeti i on je rekao sa ocem. Nikoga nije briga za to. Nije majka loša, ali je otac bolji. Eh sad ja vas pitam gdje je ravnopravnost?

Sead

Oznake: nasilje, mladići, djevojke, ravnopravnost

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.07.2016., ponedjeljak

Znamo li šta je nasilje?

Evo, ja tvrdim da ne znamo. Svi navodno znamo prepoznati nasilje i verbalno i fizičko, ali uglavnom samo onda kada se dešava nama. Kada se dešava nekome drugom često nasilje nazivamo drugim, manje eksplicitnim imenima. Pa se nerijetko dešava da ženu koja je žrtva porodičnog nasilja, okrivljujemo za nasilje: "Dobar je on čovjek (muž), ali je ona grozna. stalno izlazi iz kuće i ne kuha dobro." Kao da može postojati ikakav opravdan razlog nasilju jednog partnera nad drugim. A navodno bi trebali biti ravnopravni. Tu je i neizostavno verbalno nasilje, bilo da se radi o nasilju među odraslima ili među djecom. Ako se ne znaš nositi sa tom vrstom nasilja odmah te optuže da si preosjetljiva i da ne znaš prihvatiti šalu na svoj račun. Nema veze što su navodne šale grube, što te tjeraju na plač i što se ne osjećaš ugodno. Važno je da je drugima smiješno - mora biti i tebi. Uh i meni najmrži oblik jesu tračevi. Ona šaputanja o poznatim i nepoznatim osobama sa ciljem da im uništite ugled jer vas nervira njihov uspjeh/izgled/odjeća ili sve skupa.
Eh za sve vas koji mislite da se nasilje može opravdati, udarite sebi šamar najjače što možete, i dugo dubite na glavi pa vam možda postane jasno da nasilje ne smije biti opravdano!

Oznake: nasilje, nsilnici, nasilnik, opravdanje, ala

- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.07.2016., ponedjeljak

Zašto pišemo o nasilju?

Zašto mi mladi pišemo o nasilju? Zašto novinari pišu o nasilju? Zašto iko pišeo nasilju? Pišemo i tekst padne u zaborav a nasilje se nastavi. Meni je to tužno. Kao da što više pišemo, sve više zaboravljamo. Zaboravljamo prethodna iskustva sa nasiljem i nasilnicima, zaboravljamo obećanja da ćemo riješiti problem, zaboravljamo pomoći jedni drugima. Napišemo novi tekst da bismo zaboravili obećanja data u prethodnom. Napišemo novu Strategiju protiv vršnjačkog nasilja zaboravivši na zaključke koje smo imali u prethodnoj ili na rezultate koje smo obećali postići. Kažu da ljudi pišu da nešto ne bi bilo zaboravljeno. Meni izgleda kao da pišemo da bismo olakšali savjest i nastavili istim putem prekršenih obećanja. Vrtimo se ukrug. Prestat će nasilje, obećamo. Kaznit ćemo počinitelje, obećamo. Riješit ćemo problem, obećamo. Educirat ćemo mlade, obećamo. Nećemo dozvoliti nove slučajeve nasilja, obećamo. I onda sve zaboravimo. Namjerno ili ne, svejedno je. Obećanja ne bismo trebali kršiti a to upirno činimo. Čak se ni ne zabrinemo da ćemo nekome napraviti štetu ako prekršimo obećanje. Eto, zato pišemo. Da savjest olakšamo...

Oznake: nasilje, Mladi, obećanje

- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.07.2016., ponedjeljak

Zatvoreni svjetovi

U posljednje vrijeme se dosta piše o vršnjačkom nasilju. Tema je postala popularna. Meni je žao da skoro svaki dan imamo primjer vršnjačkog nasilja. Ja se onda zamislim i pomislim koliko primjera mediji uopće ne prenesu. Koliko je razbijenih noseva ostalo bez naslova? Koliko je polomljenih kostiju sraslo daleko od očiju javnosti? Koliko je djetinjstava izgubljeno kada vas vaši vršnjaci povrijede? Mislim da je rijetko koga iskreno briga za djecu koja su žrtve nasilja. O nasilnicima da i ne govorimo. Ja iskreno mislim da je čin nasilja ujedo i očajnički poziv za pomoć. Podbacili smo kao društvo i kao ljudska bića. Zatvoreni smo u svojim malim svjetovima i brinemo samo o svojim problemima. A bližnji neka se pate! Tužno, brate, tužno...

Aida

Oznake: nasilje, djeca, svijet, Pomoć

- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.