Ja evo gledam šta se dešava oko mene. Stalno neki problemi, stalno neke tuče, zadirkivanja. Izazivanja po FB. Ono što mi je najzanimljivije jeste da se po razredima formiraju različite grupe i da se svi nekako dijele. Po socijalnom ili finansijskom osnovu, ili pameti ili popularnosti. Ali uvijek neke podjele… Uvijek je neko bolji ili je neko gori. Oni popularni su navodno bolji od štrebera. Štreberi su navodno bolji od popularnih. Bogatiji su bolji od siromašniji ili su siromašniji bolji od bogatih. I sve podjela do podjele. Te ko ima više prijatelja na FB, te ko je ljepši, jači, brži, bolji, uspješniji, zanimljiviji… Mislila sam da je ovo uglavnom „bolest“ tinejdžera ali vidim da ni odrasli nisu imuni. I oni objavljuju po društvenim mrežama hvalisave fotografije nastojeći nas uvjeriti da su im životi savršeni, da je sve ok, i da se ništa loše ne dešava u njihovim životima. Šta im je svima zajedničko? Svima im je zajedničko da sebe po nekom osnovu smatraju boljima od ostatka ljudske rase, ali isto tako ostaju imuni na sva loša dešavanja oko sebe. Ne reaguju na nasilje. Smatraju da se svako mora boriti za sebe. Gledaju samo ispunjenje svojih snova i ostvarenje raznih interesa. Nemaju ciljeve za koje se bore, osim možda više novca ili bolje odjeće ili nekih prolaznim materijalnih stvari. Svi su zatvoreni u svoj mikrosvijet u kojem su baš oni najbolja jedinka koja je bolja do bilo koga drugog. A ja vas pitam ko je zaista bolji? Možemo li biti bolji dok nijemo posmatramo nasilje oko nas ni ne pokušavajući pomoći drugom ljudskom biću?
Medina
Post je objavljen 13.10.2015. u 09:38 sati.