Ovaj put vam se javljam ne zbog sebe, ili nekog meni bliskog, nego zbog nedavnog događaja u Kruševcu. Možda već znate da su djevojke pretukle školsku kolegicu i da je sve to snimljeno i objavljeno na YouTube-u. Ja sam sebe natjerala da pogledam cijeli snimak. Nadala sam se nekom srećnom zvršetku. Nadala sam se da ću u videu naći nekoga ko će pokušati da smiri tuču. Ko će pomoći da sukob bude riješen. To nisam našla. Našla sam one koji su nezainteresovano prolazili i one koji su navijali. Naravno, pored onih koji su se tukli. Gledala sam i nisam mogla da vjerujem. Evo, mogu razumjeti da se dvije osobe potuku jer ne znaju drugačije reagovati, i ne znaju drugačije rijwšiti problem, ali ne mogu razumjeti da drugo ljudsko biće može navijati da neko bude povrijeđen. Eto, znam da će sada neko reći kako je navijanje za nasilje poznato još od gladijatora, i još davno prije, ali meni to nije ok. Jednostavno osjećam da je nasilje pogrešno i da svijetu ne može donijeti ništa dobro. I ne, ne pišem protiv nasilja zato što je to moderno, nego zato što najiskrenije vjerujem da nasilje nije prirodno čovjekovo stanje. Ma šta neko govorio. Nedavno sam pročitala jedan tekst o "ratničkom genu" - genu koji je navodno odgovoran za nasilničko ponašanje. Kažu postoji kod ljudi koji su skloniji nasilju i agresivnosti. Iskreno, mislim da postoje određene predispozicije da budemo manje ili više agresivni, ali mislim da je važna okolina u kojoj odrastamo i da glavnu ulogu u odgoju djece trebaju imati roditelji i da ih roditelji trebaju naučiti da nasilje nikada nije ok.
Toliko od mene za ovaj put,
Snježana
Post je objavljen 05.10.2015. u 14:43 sati.