Evo se ponovo javljam. Prošli put sam govorila koliko je važno komunicirati. Sinoc sam gledala regionalni dugometrazni film "pored mene" koji upravo o tome dovori. Koliko malo komuniciramo, koliko ne poznajemo kolege s kojima provodimo vise od pola svakog dana i s kojima stupamo u različite relacije. Film počinje surovim napadom grupe maloljetnika na profesoricu istorije u beogradskoj gimnaziji, a grupa mladića je sve to snimila i postavila na youtube. Nakon napada ona shvata da je to uradio neko od učenika iz razreda kojem je ona bila razredni starješina. Odlucuje da im oduzme mobilne telefone i drzi zatvorene u skoli dok sami međusobno ne otkriju krivca ili se oni sami ne oglase. Oduzima im mobilne telefone, zaprijeti odlaskom u policiju, i u afektu odlučuje da ih zaključa u školskoj zgradi dok to ne urade. U školi nema ni interneta. U pokušaju da napuste školu, ali i da na neki način ispune vrijeme u kojem su zatvoreni tokom noci, učenici počinju da komuniciraju. Tokom jedne noći, o sebi i svojim drugovima iz razreda, saznat će više nego svih prethodnih godina i više nego što su ikada očekivali. Ta noć je zauvijek promijenila njihove živote i njihove stavove, razmišljanja o sebi ali o kolegama koji ih okružuju. I shvatili su da je taj nesretni slučaj omogućio da se toliko povežu mođusobno i bolje upoznaju, a da za sve cetiri godina školovanja nisu se tako zblizili.
Svakome preporucujem da pogleda film i mozda i nesto naucimo vise o svojim kolegama s kojima djelimo svakodnevicu, mozda to bude i put za prevazilaženje problema nasilja.
Veliki pozdrav
Dzenita
Post je objavljen 05.10.2015. u 11:21 sati.