Nenasilje

Oznake: sreća, nasilje, rješenje, roditelji, pedagog, Pomoć

Učenik sam 2 razreda srednje škole. Dobar sam učenik. Priča se po školi da sam štreber. Možda i jesam. Jednako tako žrtva sam nasilja u školi, barem sam to bio. U prvom razredu, promjena škole, sredine i svega i nekako se nisam uklopio. Pod satom sam pratio nastavu i zaista nastojao da nikome ne upadam u oči jer sam bio svjestan da se neću moći oduprijeti. Međutim nekima to nije bilo uredu i počeli su prvo da mi se rugaju, potom da mi uzimaju stvari i novac, do toga da me guraju pod odmorom ili nakon škole. Razrednik nije djelovao kao da je spreman pomoći, a druge nastavnike još nismo dobro niti upoznali. Nekako pred kraj prvog polugodišta, u naš razred stigao je novi učenik koji je sjedio u klupi iza mene. Izgledao je kao i ostali nasilnici po školi. Tokom pismenog rada iz matematike, osjetio sam guranje s leđa i tiho „pokaži mi kako da riješim ovaj zadatak“. Nijem i uplašen, u neznanju podigao sam rad da može prepisati. Dobio je prolaznu ocjenu. Nakon nekoliko dana, dok sam izlazio iz škole, vidio sam poznata lica kako me čekaju na kapiji. Znao sam šta me čeka. U trenutku kada su krenuli prema meni, novi učenik kojem sam pomogao s matematikom se pojavio iza mojih leđa i rekao da sam s njim. Izašli smo iz škole, a da se niko od njih nije niti pomaknuo. Pitao me bili mu pomogao s matematikom i fizikom. Bio sam spreman da mu pomognem sa svih 16 predmeta nakon ovoga. Iz dana u dan sam mu pomagao, iako sam gledao kako se druži sa tim nasilnicima. Nakon nekog vremena pitao me je bili i njima pomogao i tako sam počeo da razgovaram s njima i pomažem im iz predmeta koje sam znao. Organizirali smo još nekoliko „štrebera“ da također pomažu, a za posljedicu oni nisu terorizirali više školi. Adis

Oznake: kolač, nasilje, vršnjaci, nasilnici, sreća