Nenasilje

<	srpanj, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji

IN Fondacija

Kinderpostzegels

4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

28.12.2015., ponedjeljak

Različiti

Kako redovno posjećujem vaš blog, nisam mogla a da ne napišem nešto nakon zadnjeg teksta o različitostima. Ja sam vam već pisala da sam ja fizički drugačija od ostalih i to mi nije donijelo ništa dobro. Ne mogu reći da imam ijednog prijatelja ili da sam omiljena u društvu. Ustvari omiljena sam kada treba nekoga zezati, uputiti ne tako dobre šale na račun moga izgleda. Oni se svi dobro zabavljaju a ja se nasmijem sa njima. Makar na neki način pripadam u njihovo društvo. Ja nemam izbor jer znam da će svugdje biti isto. Zato maštam o nekoj samotnjačkoj karijeri u kojoj neću morati puno raditi sa ljudima. Kao mala sam htjela biti doktor i pomagati ljudima ali sam onda shvatila da bi to značilo još više ljudi koji bi se iščuđavali mom fizičkom izgledu. Onda sam htjela pisati ali da bih živjela od toga opet bih morala puno biti u kontaktu sa ljudima. Barem kada je riječ o promocijama. Voljela bih možda postati veterinar. Samo kada liječenje pasa i mačaka i ostalih životinja ne bi uključivalo i interakciju sa drugim ljudima.

Nataša

Oznake: nasilje, ljudi, fizički izgled

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2015., četvrtak

Vršnjačko nasilje

Svi smo mi jednom bili djeca u pubertetu koja su žudjela za pažnjom, prihvaćenošću od strane vršnjaka i okoline. I naravno, prihvaćeni su bili oni koju su se uklapali u masu…ali, šta je bilo sa onima koji su se razlikovali? Sa onima koji se jednostavno nisu uklapali u „stado“ zbog svog izgleda, stila oblačenja, različitih stavova ili zbog svojih fizičkih nedostataka?
Ono „stado“ istih je u najkrhkijim godinama odrastanja, zbog straha od nepoznatog odlučila da diskriminiše i odbaci nekoga ko se na bilo koji način razlikuje. Iz tog straha nastaje vršnjačko nasilje. Većina ljudi, kada se spomene vršnjačko nasilje smatraju da je isto samo fizičko nasilje; zaboravljamo da je fizičko nasilje eskalacija situacije i da se iza njega krije dugotrajno verbalno nasilje, a riječi umiju nekada da bole više od udaraca.
Vršnjačko nasilje je problem sa kojim se svakodnevno susrećemo u društvu i aktuelna je tema o kojoj se treba što više pričati i raspravljati s ciljem smanjenja trenutne stope nasilja. Centar za kulturu dijaloga je jedan od sjajnih primjera u kojem se mladi ljudi zajedno bore protiv vršnjačkog nasilja kroz razne radionice,kampove i debate. Baš na ovaj način, mladi ljudi se pobliže upoznavaju sa pojmom vršnjačkog nasilja i uče kako da tolerišu i zavole razlike koje su sveprisutne u društvu. Jedino zajedničkom borbom i otvorenom komunikacijom možemo da smanjimo stopu vršnjačkog nasilja i širimo toleranciju, mir i blagostanje.

Helena Javor-Ibrahimbegović

Oznake: nasilje, vršnjaci, fizički izgled, prihvaćenost, vršnjačko nasilje

- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2015., ponedjeljak

Biti drugačiji nije lako

Cijeli sam život drugačija. Fizički drugačija. Niko ne zna zbog čega, i nije mi do opisivanja kako sam drugačija ali jesam. I cijeli život su postojala djeca koja su mi se rugala. Od obdaništa, preko osnovne pa i sada u srednjoj školi. Mislila sam da će barem u srednjoj školi prestati, ali nije. Doduše, nije izraženo kao u osnovnoj školi, ali i dalje postoji. Sitna bockanja, kao vidi ovo, vidi ono, kao svi se zezamo na moj račun. Meni nije do zezanja. Mene to boli i mislim da nije fer ikoga prosuđivati na osnovu fizičkog izgleda. Ja nisam kriva zbog njega. Da mogu, napravila bih da budem najljepša, ali ne mogu. Mogu samo da šutim. Naravno, nikome o ovome ne govorim. Svi misle da su meni njihove šale smiješne, ali nisu. Maštam o tome da pobjegnem negdje daleko, ali odustanem jer znam da bi me i tamo negdje izazivali i „šalili se“ na moj račun. Nisam osjetljiva na šale, ali kada su svakodnevne i konstantne to mi smeta. Vjerovatno će mi neko reći da se požalim profesoru ili razredniku ili pedagogu. Ljudi, budite realni oni ne znaju riješiti ni tuče između đaka, a kamoli ovo da znaju. Kako se nosim sa ovim? Smijem se i kada mi nije do toga. Čitam mnogo knjiga jer sam često usamljena i nastavljam maštati da ću nekada sa svojim knjigama pobjeći daleko od ljudi, na neko pusto ostrvo. Sama!

Oznake: fizički izgled, drugačiji, usamljenost, knjige

- 09:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.