subota, 16.08.2008.

The Way I Wanna Go

I know of a heaven...
and damn sure...
I know of a Hell...


Maloprije sam pročitala jedan post i ostavila poprilično dvosmislen komentar. Vjerovatno će me horda ljudi napast zbog toga. Vlasnica neće (bar nebi trebala jer mislim da će shvatit smisao) ali i da ne shvati...A jbg, neke stvari jednostavno ne možeš cenzurirat. Možeš jedino poslagat riječi tako da tih par rečenica može imat dva smisla...Ako vam se ne sviđa jedno, mislila sam na drugo. No da, nisam o tom htjela pisat.

if you could take a look into this fighter's mind...
the things you'd see.
What would you think?
How would you feel?


Ajde se ti bar jednom probaj stavit u moj položaj. Uđi mi u misli. Pokušaj. I...Što vidiš? Iznenađenje, ha? Sad shvaćaš ono da su svi ljudi dvolični? Da će te 90% njih napustiti zbog banalnih razloga. Bez obzira na činjenicu da samo ti ostaješ uz njih. Što ostali odlaze. Da samo ti skužiš kada lažu.
Hajde, baci se na pod, još jednom zaplači, vrišti, reci da ne možeš dalje. Sve ima svoje granice. Idući put ne računaj na mene. Rekla bi da mi je žao. Ali neću. Jer nije.

If you could really know me... mmm...
Can you see this Hell I feel inside?
A tragedy in a human mind.


Do nedavno sam bila sigurna da sam ja ta koja griješi, da nisam dovoljno dobra, da se trebam predat...
Možda je to dio odrastanja, možda tvrdoglavost, možda želja da dokažem da nisam toliko slaba kao što misliš. Ne znam što je, zapravo ni ne želim znat ali je jebeno dobar osjećaj znati da ne ovisim o nikome.
Još nešto...Moji izbori...Većinom su krivi, no bar su moji. Ja mogu reć da sam pogriješila. Možeš li ti?
Nisam ni mislila.

That's what I am!!!
So turn away, turn away and go.
Turn away while you still can.
Turn away.
The way I'm gonna go is not the way you want to go!


Sve se raspalo...Da, krivim tebe. I uvijek ću. Čemu zavaravanje? Netko od nas je postao osoba koja nema dovoljno hrabrosti da kaže što misli. Netko od nas je postao osoba na koju ne možeš računat. Netko od nas je postao osoba koja pada pod tuđe utjecaje. Netko od nas je izgubio sposobnost razmišljanja svojim mozgom.

This reign that I have built myself,
over the years, will crumble down me.
Life's double edged sword gives both pleasure and pain.
And it's MY cross to be carried!!!
Can you see this chaos-ridden mind?
This tragedy, this tragedy of a human mind.


Ljudi su čudni. Nikada ne znaju cijenit ono što imaju. Ja razmišljam na skroz drugačiji način...To vjerovatno mogu promijenit. Ali neću. Pa zašto i bi? Bar za sebe mogu reć da sam se trudila biti čovjek.
Što je najbolje od svega, nećeš shvatiti. Prekomplicirano je to za tebe. I dalje ćeš ostat ista spodoba nesposobna za razlučivanje dobro od lošeg.


That's how I am!!!
"It might seem t's just a part of the illusion of life.
There's no perfection in this world,
and in the end we're but two strangers
sailing our personal seas of sorrow..."
I've been to heaven! (and let me tell you)
I have been "down there" So turn away, go.


Ja bar pokušavam




16:07 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>