petak, 01.01.2010.

You can't break my spirit - it's my dreams you take.

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun


Svaka priča ima svoj početak, od nečega se mora krenuti, zar ne?
E sad, ona nit koja potakne niz može biti prolazna zaljubljenost, alkohol ili želja da dokažeš sam sebi da jednostavno možeš nastaviti dalje ne gledajući prošlost i sve što je nekada bilo.

Ponekad uhvatiš sam sebe dok ti se po mislima vrte stvari za koje ni ne znaš jesu li ispravne ili ne.
Stvar je u tome da su u cijelu priču uključeni likovi koji su se tamo zatekli, u krivo vrijeme na krivome mjestu, i to utječe na njih, kao i na tebe samoga.


You know that accidents can happen
And it's okay,
We all fall off the wagon sometimes
It's not your whole life
It's only one day
You haven't thrown everything away.


Što napraviti kada shvatiš da si u pogrešnoj priči ali s likovima koji se savršeno slažu s tvojom ulogom?
Još jednom, ne znam ni ja, komplicirano je to, i ne želim ni razmišljati o tome jer će netko nastradati, a žrtve su nešto što pokušavam izbjeći.
Jer s oblacima i mogu izaći na kraj, ali se ne mogu oduprjeti pomračini.

I am a dreamer and when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be



Obećanja su nešto što pokušavaš ispuniti. Zbog sebe ili forsanja, svejedno.
U biti, obećanja su neka vrsta dokazivanja samome sebi da ćeš biti dovoljno jak i da ćeš uspjeti u nečemu za što su drugi od početka govorili da je potpuni promašaj...
Pitaš se jesu li u pravu? Na kraju, pa ne može toliko ljudi odjednom biti u zabludi...
Ili očito može?
Kako znati koji su postupci ispravni a koji ne?
Ili što je ispravno za tebe ali istovremeno pogrešno i obeshrabrujuće za nekoga trećega? Ili desetog?


˝Ti baš ne odustaješ?˝


Očito da ne. A što da ti zapravo kažem?
Što god da kažeš ili napraviš nekome ne odgovara, netko je uvijek uvrijeđen jer mu nešto ne odgovara.
No, naravno da sam zapela u onome scenariju između dva svijeta. Možda to shvaćam preozbiljno, ipak imam tek 19 godina.
Možda sam samo realna? Ili ne?
Što ako dopustiš nekome da vara u relativno nevažnoj igri? Treba li ti takvo nešto biti važno? Ili da se samo ponašaš kao da se ništa nije dogodilo?
Previše pitanja, a premalo jasnih odovora.


16:16 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>