Pull the knife from my back...

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, I want to stay in love with my sorrow.
Oh, but God, I want to let it go.

Više ne znam što da kažem...Nisam ljuta, nisam bjesna, nisam tužna, nisam sretna. Mislim, bilo bi u krajnju ruku čudno da budem sretna zbog svega toga.
Zašto nas jednostavno ne pustite? Maknite se. Ne tiče vas se. Shvatite koliko ste očajni. Pustite Njega da bude sretan.

Come to bed, don't make me sleep alone.
Couldn't hide the emptiness, you let it show.
Never wanted it to be so cold.
Just didn't drink enough to say you love me.

I ti...Zašto im to dopuštaš? Ismijavaš ljude koji se ne usude borit za sebe. Ne shvaćaš da si i ti takav. Već sam odavno rekla da se ja ne borim za nikoga. Briga me. Valjda ćeš i sam shvatit da neću reagirat. Neću doć za tobom. Neću ni pokušati. Neću se okrenut. Neću.

I can't hold on to me,
Wonder what's wrong with me.

Kakav je ovo glupi osjećaj? Znam da nešto nije u redu. Zapravo, ne nešto. Sve. Zašto bih se onda i trudila? Meni se nije teško okrenut i otići. Dosad si to i sam shvatio.
Nemoj me zvati. Nemoj me pokušavati vratiti nazad. Nema smisla. Više ne. Neću cijelo vrijeme razbijat glavu s tim da te odvajam od njih. Rekao si da ti je stalo. I dobro. Šta bi ja sad?

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, I want to stay in love with my sorrow.
Don't want to let it lay me down this time.

Ne želim to. Ni ti to ne želiš. Oni žele.

Drown my will to fly.
Here in the darkness I know myself.
Can't break free until I let it go.
Let me go
Darling, I forgive you after all.
Anything is better than to be alone.
And in the end I guess I had to fall.
Always find my place among the ashes.

Ti kreni svojim putem ja ću svojim. Ako ništa drugo, znam da je ovaj put siguran, da neću pasti, da se neću ozlijediti.
Neko vrijeme će ti biti teško. Možda ćeš me čak i mrziti. Nema veze. I sam si rekao da je tanka linija između ljubavi i mržnje. Odustajem. Od tebe. Od nas.
Odsad vrijede neka nova pravila....

Znate da na svijetu postoje osobe koje vama znače neštooo malo više nego ostalima? E pa, možete samo stajat sa strane i bit ljubomorni jer sam ja svoju pronašla

26.06.1991. jedna gospođa mama i jedan gospodin tata su postali ponosni vlasnici male Tonke.

Tokom godina se razvijala kao iznadprosječno inteligentna djevojčica ali joj se dogodila neočekivana nesreća koja joj je promijenila život...Upoznala je mene

Od tog dana postala je dio mene, mog života, mojih problema i moje sreće.
Ponekad se dogodi da ležim u krevetu i ne mogu zaspati. Tada po glavi vrtim poprilično čudne misli. Jedna od njih je kakav bi moj život bio da nisam nju upoznala. Mislim da bi sad bila sasvim druga osoba. Svjesno ili nesvjesno, nisam ni ja sigurna, utjecala je na mene samom svojom pojavom. Sati provedeni s njom
prolaze kao sekunde, ni ne primjetim a već moram ići doma. Jedna važna (ako ne i najvažnija) stvar vezana uz nju je njen karakter. Mirna je, tiha, povučena i poprilično plaha (dakle sve šta ja nisam ). Savršeno se upotpunjujemo što znači da će mi kak se ono kaže mtrva-hladna reć da se smirim il da je dosta . Zato ja volim Tonku i zato je tonka maj best frend.

Zato Tonka...Happy b-day, puno zdravlja, sreće, para, alkohola i svega što si sama želiš

Stojiš gore visoko dignute glave. Sva pozornost je na tebi i uživaš u tome. Među masom ljudi tražiš njen pogled. Nema je. Zbunjen si. Ni ne vidiš da sjedi malo dalje od ostalih. Promatra te. Izgubljena je u vlastitim mislima. Pokušava skupit hrabrosti da ti priđe. Ne pronalazi ju. Okreće se i odlazi. Ne možeš ju zaustaviti...Nisi kriv, nisi ni znao da je tu. Ljuta je sama na sebe. Druge je bilo tako lako pustiti, zašto je sada drugačije?
Iza leđa je začula korake. Srce joj je počelo ubrzano kucati, usporila je. Okrenula se. Ne. Nisi ti. Taj netko ju je počeo vući za ruku. Nije se opirala. Samo se prepustila.
Ruka ju je dovela do tvog uzvišenog mjesta. Netko je kraj tebe, nešto ti pokušava reći. U očima joj je onaj sjaj. Znaš, onaj kojeg imaju zaljubljene cure. Skamenjena stoji sa strane. Ne, nemoj mi ga uzeti. Zar ne vidiš da niste jedno za drugo?
Sekunde joj traju kao godine. Zbunjeno joj prilaziš. Sjaj je nestao. Sada je mirnija, ono zaljubljeno djevojče je otišlo.
Sišao je sa svoga mjesta. Sada smo jednaki, pomislila je. Svakim tvojim korakom ona se udaljavala. Bježala je. Od tebe. Od sebe same. Da, opet je otišla na mjesto odakle te cijelo vrijeme promatrala. Od tamo te i dalje gleda. Uhvatila je tvoj pogled. Nije sigurna što to znači. Ustala je. Stisnula zube i otišla. Crveno je, ne može preko ceste. Strpljivo čeka i razmišlja o tebi. Zna da sad uživaš zadnje poglede. Zna da si uskoro gotov. Prolazi uskim puteljkom i sjedne na stepenice. Svi je pitaju što joj je. Osmijeh na njenom licu kaže da je sve u redu. Samo ona zna da nije.
Onaj semafor opet nekoga zadržava, netko čeka da promijeni boju. Ma ne opet. On je. Ne zna što će sad. Kaže osobi do sebe da je vrijeme da odu doma. Ta osoba kaže da nije, da imaju još 10 minuta. Ne. Pa to je predugo. Kako će to izdržati? Sjedaš kraj nje. Glupavo pitaš jel ima cigretu. Zašto glumiš budalu? Znaš da ne puši. Ona spusti pogled i tiho, jedva čujno izgovori nemam. Pokunjeno sjedaš i ne znaš što bi rekao. Pokušavaš formirati rečenicu ali ne ide. Ne možeš. Ustala se. Više je nema. Ostaješ sjediti na stepenicama. Ona je otišla. Ovaj put nema povratka

Eh...U zadnje vrijeme mi se stvarno neda pisati po blogu. Djelomično zato što sam lijena, djelomično zato što nemam vremena, djelomično zato što je issov blog.hr totalno u komi pa mi se neda gubit živce još i na to.
Sad mi zbilja mogla pisati o svemu što mi se dogodilo ali pitanje je od kuda početi? Previše događaja, premalo vremena....
Do 20. imamo nastavu. Većina ocjena mi je zaključena među kojima i 1 iz biologije i u normalnim situacijama bi vjerojatno tulila ko kišna godina (naravno, u tihom dostojanstvu svoje sobe pod dekom ) ali u ovim okolnostima mi je nekako svejedno. Mislim, imam popravak i šta sad? Postoji mogućnost da neće biti jedini kemija
No, da...Sav sam si sretan jer imam nategnutu dvojku iz matke al ipak dvojku
Ostale ocjene su mi iznenađujuće dobre pa će to (bar na kratko) ušutkati starce kad vide svjedodžbu . Naravno da o popravku(cima) blagog pojma nemaju al ono...Nek se iznenade .

Zdravlje mi je blago rečeno u komi . Nakon 6 mj. sam imala kontrolu kod neurologa i dobro da čovjeka srce nije lupilo kad je vido nalaze. Iznenadio se čovjek kolko mi se zdravlje srozalo pa počeo s znamihnapametdosadnimpitanjima tipa jel redovito uzimam lijekove, jel redovito jedem, jesam na kakvoj dijeti, konzumiram li alkohol...Hm...Ma ne . Al ajd, 6 mj. tam-vam

Odnosi s drugim ljudima....E tu stvarno nema opisa...Hvala Bogu na frendovima koji te tolko vole da će te bez razmišljanja odjebat da bi mogle slinit da odabranikom srca njihova. A šta sad? Uopće meni ne smeta. Ma kakvi. Mogu ja bit tu za vas, nema frke a kad meni neš treba (pa bio to i kapučino s puno pjene u md-u) nema uopće potrebe da sačuvajmeboževećegzla odete samnom. Ma...Čovjek je sam rođen, sam će i umrijeti. Nak...Bilo bi stvarno divno i krasno da jednom izađete zbog sebe, ne zbog gore navedenih napasti.

Eto, sad više ne znam ni šta sam htjela napisat.

Ae