Pull the knife from my back...

Svi želimo da je netko uz nas kad nam je teško, da nas zagrli i utješi...No što ako mi ne prepoznamo iste te osobe koje to očekuju od nas?

Don't look down,
Don't look into the eyes of the world beneath you.
Don't look down, you'll fall down,
You'll become their sacrifice.

Na svijetu postoji tisuće osoba koje su zaslužile patnju, no ti NISI jedna od njih...
Žao mi je što na vrijeme nisam primjetila koliko ti je zapravo teško i koliko si izmučena svim tim osjećajima...
Ne mogu stajati sa strane i gledati kako te uništava ali ne želim se mješati...
Onaj dan kad smo se upoznale činila si mi se kao jaka osoba koja ne dopušta drugima da se igraju s njom...Što se dogodilo s tom osobom? Zašto je više nema? Zašto nema one nasmijane cure kakva si prije bila?
Zar ne shvaćaš kako te teško sresti na hodniku i vidjeti da si slomljena?

Kažeš da nikoga nebi bilo briga da te nema...Zar smo Fluff i ja nitko?
Nikada se nisam snalazila u situacijama u kojima bi trebala reći nešto što će nekoga utješiti, jednostavno to ne znam...Zato onaj dan nisam ništa rekla i sad mi je žao...Prava frendica bi se snašla nekako, zar ne?

When leaves have fallen
And skies turned into grey.
The night keeps on closing in on the day
A nightingale sings his song of farewell
You better hide for her freezing hell

On cold wings she's coming
You better keep moving
For warmth, you'll be longing
Come on just feel it
Don't you see it?
You better believe it.

When she embraces
Your heart turns to stone
She comes at night when you are all alone
And when she whispers
Your blood shall run cold
You better hide before she finds you

Whenever she is raging
She takes all life away
Haven't you seen?
Haven't you seen?
The ruins of our world

She covers the earth with a breathtaking cloak
The sun awakes and melts it away
The world now opens its eyes and sees
The dawning of a new day

Whenever she is raging
She takes all life away
Haven't you seen?
Haven't you seen?
The ruins of our world

Hvala vam...
Jer ste mi priuštili sve to...
Hvala vam...
Jer ste dopustili da saznam na taj način...
Hvala vam...
Jer ste mi lagali...
Hvala vam...
Jer ste me povrijedili...
Hvala vam...

Dosta ljudi me pita zašto tako rijetko pišem na blogu. Nekad ne znam što da im kažem....

Teško je sjesti pred komp i sve svoje misli predočiti u nekoliko rečenica; čak ako i uspijem onda nikome nije jasno o čemu ja to. No nije važno.

I will not stand in reflection
of someone else's dream

Istina je...Trebala sam birati i učinila sam to. Koliko je moj izbor bio ispravan, ne znam...No saznat ću s vremenom. Nisam sigurna da to uopće i želim, ali povratka nema...

You sat and watched
as I nearly destroyed myself

Rekao si da više nećeš čitati moj blog jer se bojiš da češ pročitati nešto što će ti dati nadu da ću se vratiti.
Što misliš, koliko su ljudi sposobni žrtvovati sebe zbog drugih? Čak i ako im je nekada bilo stalo do tih ljudi?
Možeš li ti sebe natjerati da zavoliš nekoga? Ne možeš? Vidiš, ne mogu ni ja. Sve što se dogodlio, dogodilo se s razlogom. I sam si rekao: "među nama je davno nestalo 'ono nešto', ako ga je ikada i bilo"
Onda si rekao da se nadaš da ćemo ostati frendovi. Oke, može...Ali...kako možeš biti prijatelj nekome tko iskorištava to što te poznaje da ti kaže stvari koje će te najviše zaboljeti?
Samo da znaš, još uvijek stojim iza onoga što sam rekla...

This is my chance
My time to stand

Vrijeme je da krenem dalje.

This is our chance
Our time to stand