Eh...U zadnje vrijeme mi se stvarno neda pisati po blogu. Djelomično zato što sam lijena, djelomično zato što nemam vremena, djelomično zato što je issov blog.hr totalno u komi pa mi se neda gubit živce još i na to.
Sad mi zbilja mogla pisati o svemu što mi se dogodilo ali pitanje je od kuda početi? Previše događaja, premalo vremena....
Do 20. imamo nastavu. Većina ocjena mi je zaključena među kojima i 1 iz biologije i u normalnim situacijama bi vjerojatno tulila ko kišna godina (naravno, u tihom dostojanstvu svoje sobe pod dekom ) ali u ovim okolnostima mi je nekako svejedno. Mislim, imam popravak i šta sad? Postoji mogućnost da neće biti jedini kemija
No, da...Sav sam si sretan jer imam nategnutu dvojku iz matke al ipak dvojku
Ostale ocjene su mi iznenađujuće dobre pa će to (bar na kratko) ušutkati starce kad vide svjedodžbu . Naravno da o popravku(cima) blagog pojma nemaju al ono...Nek se iznenade .
Zdravlje mi je blago rečeno u komi . Nakon 6 mj. sam imala kontrolu kod neurologa i dobro da čovjeka srce nije lupilo kad je vido nalaze. Iznenadio se čovjek kolko mi se zdravlje srozalo pa počeo s znamihnapametdosadnimpitanjima tipa jel redovito uzimam lijekove, jel redovito jedem, jesam na kakvoj dijeti, konzumiram li alkohol...Hm...Ma ne . Al ajd, 6 mj. tam-vam
Odnosi s drugim ljudima....E tu stvarno nema opisa...Hvala Bogu na frendovima koji te tolko vole da će te bez razmišljanja odjebat da bi mogle slinit da odabranikom srca njihova. A šta sad? Uopće meni ne smeta. Ma kakvi. Mogu ja bit tu za vas, nema frke a kad meni neš treba (pa bio to i kapučino s puno pjene u md-u) nema uopće potrebe da sačuvajmeboževećegzla odete samnom. Ma...Čovjek je sam rođen, sam će i umrijeti. Nak...Bilo bi stvarno divno i krasno da jednom izađete zbog sebe, ne zbog gore navedenih napasti.
Eto, sad više ne znam ni šta sam htjela napisat.
Ae
Post je objavljen 14.06.2008. u 15:44 sati.