|
Ockey...
Odlučih ponovno napisati post...
U zadnje vrijeme se toliko toga događa a opet...Ništa se nije promijenilo...Ili je bolje da kažem Nitko?
Imam osjećaj da se svi osim mene pomiču prema naprijed a da jedino ja stojim na mjestu...
Ne znam, mislim da me guši hrpa ljudi oko mene...Svi oni znaju što je dobro za mene...Čak i bolje nego ja...Naravno...
Mislim da preveliku pažnju dajem potpuno nevažnim osobama koje tu pažnju ne bi smjele dobit, a da zapostavljam ljude koji to nisu zaslužili...Sve je tak jebeno spetljano...Neki bi to nazvali odrastanjem, ali...Koji je smisao života ako se meni neda dalje živjeti s nepunih 17 godina? Mislim, imam relativno sređen život, imam roditelje koji me vole, sestru koja mi je i najbolja frendica, osobe koje su uz mene...Pa zašto onda jednostavno ne mogu biti sretna? Zašto se onda ne mogu rješiti ovog šugavog osjećaja praznine, kao da nešto nedostaje?
|